Homo economus naspram religije, identiteta i politike

Koristim ovu priliku da izrazim svoju bezrezervnu podršku ovakvoj jednoj intelektualno pregnantnoj i veoma značajnoj inicijativi Instituta "Ibn Sina" da organizira i održi simpozijum u Tuzli, kao univerzitetskom, naučnom te ekonomskom i kulturnom središtu BiH. Zahvaljujem se gospodi iz Instituta što su me pozvali da i sam priložim referat, uz iskrenu žalost što zbog putovanja u inostranstvo nisam u mogućnosti da prisustvujem tom visokom akademskom skupu. Iz naslova moje teme može se razabrati da u centar razmatranja stavljam čovjeka kao ekonomski emancipiranu individuu i njenu relaciju naspram fenomena religije naspram njegovog šireg nacionalnog konteksta i statusa državljanina u konkretnom slučaju državljanina BiH, te njegovog neizbježnost involviranja u svijet politike. No na početku bih htio da ukažem na osnovne elemente značenja pojmova religije, identiteta i politika u kontekstu historijskog i savremenog državnopravnog lokaliteta BiH. Povijest trajanja BiH, od X stoljeća do danas mogla bi se sublimirati navođenjem pojednih pojmova kao što su bosanski kraljevi i banovi, bosanska srednjevjekovna država bosanske povelje o uspsotavi bliskih odnosa ekonomske saradnje sas drugim susjednim državama, povelja Kulina Bana Dubrovčanima u 1189 i svih sljedećih do Tvrtka u toku srednjeg vijeka, prisustvo Sasa u otvaranju rudnika uključivo i srebra i topioničarstva.

Pored ovih i pojmovi kao crkva bosanska i borbe za njeno uklanjanje i stagnacija i raspad bosanske države, uključenje u Otomansku imperiju, pojava i širenje islama, raslojavanje društvenih grupa, stvaranje moćnih gradskih naselja, razvoj i visokog školstva na teološkim osnovama, razvoj zanatstva i procvat trgovine, počeci konzerviranja društvenih odnosa, pojava buna i ustanaka za nacionalno oslobođenje, odnosno autonomiju Bosne u sastavu Otomanske imperije, neuspio pokušaj sredinom XIX stoljeća, za stvranje jedne koherentne bosanske nacionalne zajednice /Osman Topal paša/, dolazak Autstougarske monarhije i pokušaji stvaranja bosanske nacije bez uspjeha, uvođenje bosanskog jezika bez uspjeha, početak i kraj Prvog svjetskog rata i uključenje Bosne u Kraljevinu SHS/ po članu 135 Vidovdanskog ustava - takozvani turski član, a zatim cijepanje Bosne 1929. i 1939. godine, početak Drugog svjetskog rata, građanski rat i genocid nad Bošnjačkim narodom, partizansko ratovanje protiv četnika, i sila ustaša osovine, ulazak Bosne i Hercegovine u III Jugoslaviju kao posebne republike ni srpske, ni hrvatske, ni muslimanske, nego i sprske i muslimanske i hrvatske, (mogući scenario za agresiju 1992-1995 može se vezivati i za ovu činjenicu), i konačan raspad Jugoslavije 1992. goidne i početak troipogodišnje agresije na Bosnu, Bosanske i Hercegovce a posebno na Bošnjake. Ovo bi bili osnovni graničnici historije Bosne i Hercegovine u njenom hiljdu godišnjem trajanju sa prvim njenim spominjanjem u spisu Konstantina Porfirogeneta "De administrando imperio" u X stoljeću. 1. Homo economicus naspram Homo religiosum Znajući da će uvažene kolege svakom od navedenih elemanata posvetiti pažnju ostaje mi da se usredsredim na sam naslov moje teme. A naslov teme me obavezuje da Homo economicusa promatram kao individuu koja pripada određenom vjerskom uvjerenju (homo religiosuma) sa određenim stoljećima sedimentiranim sadržajima identiteta i njegovog angažmana u politici (zoon politicus) I pošto je prostor države BiH, prostor na kome se prakticiraju tri najveće monoteističke religije: Kršćanstvo ili Hrišćanstvo, Islam i Judaizam bilo bi neophodno makar na nivou konstatacija iz svetih knjiga Biblije, Kur''ana i Talmuda (Tora) doći do saznanja o tome šta ekonomija, odnosno šta vlasništvo znači i kakav stav svete knjige o tome imaju.

Stari Zavjet, Mojsijeva III knjiga paragrafi 25 i 26 govore da je sva zemlja vlasništvo boga Jehve i da je on ustupa ljudima na privremeno korištenje da se služe sa njom i da ubiraju plodove sa nje. Znači Strai Zavjet je imao pozitivan pristup prema imovini kao nečemu imanentnom za današnje značenje slobodne i samostalne ličnosti. Ni Novi Zavjet tj. učenje Krista kao Božijeg sina nije imalo negativan odnos prema imovini, ali je u prvi plan isticao više socijanu komponentu i potrebu za pomoć siromašnim. A tek Kur''an je u pet sura, El-Bekare, El-Enfal, El-Tewba, Junus i En-Nur, sa sedam ajeta govori i podstiče ljude da imovinu stiču na pošten način a da se njome trebaju da okoriste i siromasi (zekat, sadaka). Zašto sam naveo ova vjerska učenja iz svetih knjiga, vezano za tmeu. Jednostavno zato što i danas visoki vjerski vjerodostojnici iz sve tri religije ističu značenje imovine za puno stvaranje samostalen ličnosti koja će još više upražnjavati i prakticirati pripadnost određenom vjerskom miljeu, a sa takvim vjerskim principima pristupaće stvaranju imovine na častan, dostojanstven i pošten način. Pripadnost određenom vjerskom učenju ili konkretno pripadnost i iskreno prakticiranje islamske vjere kada su u pitanju Bošnjaci-muslimani nimalo nije u suprotnosti sa pripadnošću krugu poslovnih ljudi odnosno sa ambicioznošću da se napravi imetak koji će u svemu zadovoljiti njegove potrebe i njegove porodice i biti potsticaj za stalno bogaćenje. Kur''ansko učenje kako smo već rekli podstiče ljude na bogaćenje zasnovano na marljivosti, trudu, poštenju i savjesnosti a ove sve pojmove sadrže i svi moderni građanski, imovinski ili njima slični zakonici. Dakle, takva ideja o bogaćenju definirana u Kur''anu sadržana je i u Code civile (1804) Code du commerce (1806), Građanski zakonik Njemačke (1899), Austrijski građanski zakonik (1811), Švajcarski zakon o obligacijama (1911), te Zakon o obligacionim odnosima Bosne i Hercegovine (1992). Pojmovi savjesnost, poštenje u poslovanju i slično, koji su definirani u svetim knjigama na isti način su definirani u navedenim zakonicima, a aktivnost poslovnih ljudi zasnovana na njima, je vrijedna svakog uvažavanja. Sklon sam vjerovanju da individua koja isrekno ispunjava zahtjeve kur''anskih uputa (to se isto tako može odnositi i na vjerovanja na bazi drugih božijih knjiga) da će u poslovnom ponašanju biti daleko privrženiji ispunjenju obaveza prema časnosti, poštenju i savjesnosti nego osobe koje nisu vjerski sljedbenici. Tako može biti dosta časnih izuzetaka i za suprotnu tvrdnju, odnosno za tvrdnju da se i bez pridržavanja vjerskih uputa može biti savjestan, pošten i plodotvoran poslovni čovjek. Moju tvrdnju o predpostavljenom većem stepenu poštenja i savjesnosti poslovnih ljudi zasnivam na jednostavnoj činjenici straha i zebnje od Boga za učinjena djela. 2. Homo economicus i identitet Pitanje identiteta je također kompleksno pitanje. Kako se identificira Homo economicus jedne zemlje, odnosno kako se formira identitet jednog Homo economicusa. Odgovor treba potražiti u stepenu izgrađenosti jedne zemlje uopšte, u nivou nacionalnog dohotka, u razvijensoti sistema obrazovanja, zdravstva, kulture i sl. jedne zemlje. Homo economicus mora da izražava osnovne karakteristike prostora i vremena kojem pripada a od njega zavisi u kojoj će mjeri na podsticaj odgovarajućih institucija usvajati savremena rješenja u ekonomiji u svijetu.

Savremeni poslovni čovjek, sredine kakva je bosanskohercegovačka neizbježno u sebi oblikuje i elemente tradicije i kulture ove zemlje uključivo i značajan stepen stečenog iskustva u određenim proizvodnjama zasnovanim na korištenju viših stepena obrade, zanatstvo, obrada metala i sl., ali isto tako i nastojanje da se u skučenim razvojnim mogućnostima što više obrati pažnja na one grane i oblasti ekonomije u kojima bi Bosna i Hercegovina mogla da ima konkurentske prednosti i mogućnosti za uspješno učešće u međunarodnoj podjeli rada. Relativno dugo poslovno iskustvo poslovnih ljudi BiH u saradnji sa poslovnim ljudima iz mnogih zemalja u svijetu, a naročito iz islamskog civilizacijskog kruga ne može a da se ne uzme u obzir kod izvođenja zaključka o identitetu bosanskog poslovnog čovjeka kao dosta skladnom spoju između tradicionalnih trgovačkih iskustava ljudi sa Bliskog istoka i Azije i modernih menadžera karakterističnih za drugu polovinu dvadestog stoljeća koji dolaze sa prostora postindustrijskog zapada. To je uostalom i opšta karakteristika identiteta ljudi Bosne, kao Pijemonta između Istoka i Zapada. 3. Homo economicus i homo politicus ili zoon politikus Bez Homo economicusa nemoguće je imati Homo politicusa ovdje i drugdje sada i prije mnogo stoljeća unazad. Samo su vlasnici kao nezavisni ljudi bili u mogućnosti da kreiraju politiku, da participiraju u njoj prije svega kroz državu radi zadovoljenja njihovih interesa i ispunjenja njihovih ciljeva ali i radi ispunjenja i izvjesnih širih socijalnih ciljeva i interesa. Period u kojem se nalazimo u Bosni i Hercegovini, obilježen je stvaranjem na ostacima starog sistema novih odnosa među ljudima sa osnovnom naznakom na intenciji za tranziciju u sistem kapitalističke ekonomije i slobodne tržišne utakmice. U periodu koji je pred nama doći će do izražaja nova socijalna grupa poduzetnika sa kapitalom steččenim i pod manje ili više sumnjivim okolnostima kji će nastojati da se nametnu u politici kako bi stekli legalitet za stečeno bogatstvo i kako bi tom bogatstvu bio otvoren slobodan put i pravna sigurnost da se ekonomski efikasno oplodi. Neće biti velika šteta ako taj kapital bude plasiran u domaće proizvodnje koje se kroste savremenim tehnologijama i istovremeno rješavaju problem zaposlenosti. Ako se to desi politika treba da im otvori prostor i da ih podstiče. Opasnost je izvjesna da će taj kapital prvo proći kroz fazu pranja, a onda biti plasiran u trgovinu i izvjesne usluge, bez većih pozitivnih pomaka, na brži razvoj BiH. Pri tome će se ti poslovni krugovi uvezati sa politikom preko oprobanih metoda šverca, mita, korupcije i kriminal tako karakterističnim za male, a zemlje u razvoju. Kritike koje upućuju funkcioneri međunarodne zajednice, uključivo i Svjetska Banka, a odnose se na navedene veoma opasne društvene pojave ne nailaze još uvijek na adekvatno razumijevanje kod nadležnih institucija što još više ugrožava uspostavu bilo kakve zadovoljavajuće ekonomske saradnje sa inostranstvom. Zaključak Razmatranje teme posvećene religiji, identitetu i politici je ustvari razmatranje cjelokupnosti osnovnih postulata čovjekovih vrijednosti. Prakticiranje religije je ma koje, a ovdje je riječ o islamu, prije svega, podrazumijeva obavezu vjernika da se u svim svojim postupcima ravnaju prema principima te svete knjige. Na tako formiranu ličnost treba pridodati i specifičnost identiteta odnosno pripadnosti određenoj naciji ili državi uključujući i sve kulturološke, tradicijske, običajne i druge oblike. I sa tako identificiranom individuom upliv politike je također izraz specifičnosti i zrelosti ličnosti i geografskog podneblja i vremena u kome realizira svoje potrebe.