Jedna kap iz prvih talasa na morima Mesnevija

Mesnevija, iako riječ arapskog porijekla, kao književni termin se po prvi put javlja u perzijskoj književnosti, a prvi, još neusavršeni primjeri ovakvih dugih stihovanih književnih djela sreću se u arapskoj književnosti. Prvim zrelim, potpunim primjerom ove književne forme smatra se jedan junački ep, Firdusijeva Šahnama (X -XI st.), s tim da teme ovih tekstova vremenom postaju raznolike. Na ovaj način se, dakle, u formi mesnevije, kazuju brojni mistički i didaktički sadržaji, ali i ljubavne priče i dogodovštine. Svakako, valja istaći da je ova forma dobila svoje potpuno obličje u perzijskoj književnosti, i da je takva postala uzorom brojnim turskim autorima, pa čak i onima koji su, poput Bošnjaka, živeći pod okriljem Osmanske države, a samim tim i poštujući kulturne uzuse društva u kojem žive, pisali na turskom, ili pak na perzijskom jeziku. Period od početka XI do kraja XIX stoljeća jest period u kojem su brojni mutasavvifi dokazivali svoju pjesničku sposobnost kojom su izricali golema iskustva tasavvufa, slojevitim i jednostavnim jezikom istovremeno činili čitljivim tajne makro i mikro-kozmosa, aplicirali slike materijalne stvarnosti koje su se zrcalile u svijetu duhovnosti, nenametljivo podučavali, i nanovo, ukazivali na veliku erudiciju i artizam pjesnika koji su imali daha za ovakve književne pothvate.

U ovoj natuknici o formi mesnevije valja ukazati na najznačajnije autore mesnevija u perzijskoj i turskoj književnosti, odnosno, književnosti na perzijskom i turskom jeziku. U XII. stoljeću je temelje mesnevije kao mističkog spjeva postavio perzijski pjesnik Feriduddin Attar, sa svojim mesnevijama Husrev-name (Gul u Husrev), Esrar-name, Mantiku-t-tayr, Musibet-name, Ilahi-name, Bulbul-name, Pend-name i Džumdžume-name. U drugoj polovici XII. i u prvim decenijama XIII. stoljeća javlja se Nizami sa svojim Petoknjižjem, Hamsom koja sadrži pet mesnevija: Mahzen-ul-esrar, Husrev u Širin, Leyla u Medžnun, Heft-peyker i Iskender-name. Pjesnik Sadi je živio u XIII. stoljeću, a njegovi mističko-didaktički spjevovi Bustan i Gulistan su bili uzor i inspiracija brojnim potonjim pjesnicima. Emir Husrev (umro 1325.), iako ne vješt i rječit poput njegovog uzora, biva prvi pjesnik koji piše Petoknjižje-Hamsu po uzoru na Nizamija. Njegov savremenik Hadžu-yi Kirmani, iako na potonje pjesnike nije ostavio velikog utjecaja, sa svojih šest mesnevija je, također, jedan od perzijskih pjesnika vrijednih spomena. Konačno, Molla Džami (umro 1492. godine) koji se smatra najvećim pjesnikom mesnevije, a ostavio je devet ovakvih spjevova, može se prihvatiti najvećim uzorom potonjim pjesnicima, ali i završnicom slavnog i zlatnog doba mesnevije u perzijskoj književnosti. Iako smo u ovoj napomeni koju donosimo uz prijevod nekolicine stihova koji dotiču teme vjere i tradicije islama, a koji se nalaze u uvodnim dijelovima najpoznatijih mesnevija napisanih na turskom jeziku, do sada nabrojali mnoštvo pjesnika i njihovih djela napisanih u ovoj formi, kada kažemo Mesnevi-ma''nevi, ili, samo Mesnevija, gotovo svaki prosječni baštinik islamske civilizacije zna da se ovdje radi o velikom mističkom spjevu Mevlana Dželaluddina Rumija iz Tabriza koji je svoj život proveo u Seldžučkoj prijestolnici Konji, djelu koje je postalo paradigmom književnog izraza tasavvufskog mišljenja, i na čijoj se toplini više od sedam stoljeća griju duše zaljubljenih u Istinu, onih koji se traganjem i Putovanjem odazivaju pozivu na prag koji nije prag beznađa. Među turskim pjesnicima sa područja Anadolije i izvan nje, odnosno, pjesnicima koji su pisali svoje mesnevije na turskom jeziku ili perzijskom jeziku a živjeli su na prostorima Seldžučke ili Osmanske države valja spomenuti čagatajskog pjesnika Ali Šir Nevaija i njegovu Hamsu-Petoknjižje, Šejjad Hamzu, Jahja Beja, Kadi Darira, Kemalpašazadea, Dželilija, Gubarija kao samo neke od autora mesnevija pod nazivom Yusuf ve Zeliha, Šejhija i njegovu mesneviju Husrev u Sirin, Ahmedija i njegovu Cemsid u Hursid, Lamia i njegove mesnevije Vamik u Azra, Vis u Ramin, Guy u Cevgan, Nabia sa njegovom mesnevijom Hayrabad, Fuzulija i njegove Beng u Bade i Leyla ile Mecnun, Muniriju Beograđanina i njegovu mesneviju Mihr u Mah, Alaudina Sabita Užičanina i njegove mesnevije Edhem u Huma, Dere-name i Berber-name, Hamdullah Hamdija, Jahja Beja, Ahmed-i Ridvana, Nevizade Atayia i Lamia koji su kao i Sarajlija Muhamed Nerkesija ostavili po jedno Petoknjižje-Hamsu, a čije su pojedine mesnevije prethodno spomenute.........     Tematski, mesnevije se, uvjetno kazano, mogu podijeliti u četiri skupine:

1. mesnevije didaktičkog sadržaja, u kojima bivaju prevođene i komentirane pojedine sure, prevođeno i komentirano 40 ili 100 hadisa, ilmihali, mevludi, miradžije (poput Sabitove), spjevovi o hidžri ili smrti Muhammeda, s.a.v.s., mesnevije tasavvuskog sadržaja, prijevodi i komentari Rumijeve Mesnevije, predaje o evlijama, mesnevije u kojima se daju savjeti, navode primjeri i posredno podučava moralu, te mesnevije koje imaju neka enciklopedijska svojstva i imaju za cilj podučiti znanstvenim disciplinama poput astronomije, medicine, ukazati na određene pojave i likove u književnosti.

2. mesnevije koje temu crpe iz legendi, predaja i historijskih činjenica, i to osobito, koje se naslanjaju na borbe Vjerovjesnika Muhammeda i hazreti Alije, predaje o pohodima Aleksandra Makedonskog, prijevodi i prerade Firdusijeve Šahname, mesnevije koje opisuju konkretne historijske događaje, vojne pohode, osvajanja, ratove i sl.

3. mesnevije ljubavnog sadržaja, u kojima se u prvom planu ogleda umjetnički iskaz, i koje su usmjerene na ciljnu grupu prefinjenog čitalačkog ukusa. U ovim se djelima glavni junaci iz svijeta ljudske (apstraktne) ljubavi uzdižu do svijeta božanske (istinske, stvarne) ljubavi, koja, po svemu, biva pokrivena i ukrašena metaforama tasavvufa.

4. mesnevije u kojim autori opisuju ljude i događaje, pripovijedajući o običajima, svadbama, gradovima, slikaju žive uzorke svijeta u kojem žive. Naravno, nisu rijetke ni mesnevije u kojima se prepliću didaktika, opis historijskih događaja i onih o kojima se saznalo predajom, doticaj sa stvarnošću autorova svijeta, ali u kojima je u centru priča o zaljubljenima, i njihovom traganju koje će odvesti do Sjedinjenja u Jednome. Formom, mesnevija zadovoljava zahtjeve kvalitativnog aruz metra baziranog na dugom i kratkom, otvorenom i zatvorenom slogu. Rima je prisutna u misraima - polustisima unutar jednoga stiha-bejta. Metar mesnevije autor obično daje na kraju završnog dijela ovog zamašnog pjesničkog zahvata. Također, mesnevija valja zadovoljiti i zahtjeve zadatog okvira koji se sastoji iz uvodnog dijela, centralnog dijela i završetka. Uvodni dio, zajednički za mesnevije različite tematike, predstavljaju sljedeći segmenti: a) Bismilla/Tahmid (Otpočinjanje u ime Boga i izricanje zahvale Bogu) b) tavhid (stihovi kojima se izriče vjerovanje u Jedinstvo Allaha dž.š.), koji nekada dolazi ispred, a nekada iza munadžata - stihova u kojim se upućuje dova - molitva c) na''t - pohvalnica Vjerovjesniku Muhammedu, mir s njim (budući da su mu''džize Vjerovjesnikove posebno obrađene, autor ih obično ne spominje u stihovima na''ta); ovo poglavlje se uobičajeno završava pjesnikovom molbom za zagovorništvo Vjerovjesnikovo na Danu Suda. d) mi''radž-odlazak Vjerovjesnikov na mi''radž e) mu''džizat - nadnaravna svojstva Vjerovjesnika Muhammeda, mir s njim (pjesnici spominju kako je iz prsta napojio, kako je hurma koju je zasadio odmah dala plod, isl.) f) medh-i Cehar yar - stihovi u pohvalu četverici odabranih halifa g) pohvalnica vladaru h) pohvalnica velikanima-suvremenicima autora (u kojim autor hvali njihovu darežljivost, pravednost, učenost) i) razlog pisanja Ovom prigodom, u nakani da ukažemo na način na koji pjesnici u uvodnom dijelu mesnevija iskazuju svoju predanost Jedinome Bogu, doživljenje Muhammeda, mir s njim, kao «milosti svjetovima«, i časnost njegovih drugova, donosimo nekoliko prijevoda iz mesnevija nekolicine autora koji su pisali na turskom jeziku: Taslicali Yahya, Gencine-i raz, /Besmele- početak uvodnog dijela mesnevije/ Srcem, dušom mi bismillah recimo Plamom duše za riznicu kazivanja mi pute otvorimo Bismila je vladar nad svim što se izriče Mjesto gdje se ona nađe sa ponosom opstaje Kur''anskoga ružičnjaka zumbul je Za nju mjesto na početku svega je U nju ovdje upri pogled iz duše Bajraku što pod njim skupit će se vjerni slična je Onaj redak u kojem stoji ime Rahima i Rahmana Postade prvim talasom na obalama kur''anskog okeana Kada bi se raščlanio ovaj talas još neznani Iz svake bi kapljice mu golem biser razaznali Ahmedi, Iskender-name Tevhid Možeš li ti zamisliti da jedno Čisto Biće postoji Što od Njega bitak dobi sve na sv'jetu što se stvori Ovaj svijet- starac mladoliki i ovaj svod plavetni Nikako nisu onako, sami od sebe nastali Svjetlost ove sv'jeće nije iz nje istekla Nije sama duša u svijet živih unišla Ovaj mladić tamnoputi, iz Indije, a i onaj bjeloputi s Rumelije Tek onako jedan drugog sve ne gone i ne slijede Može li biti da svakog dana ovaj putnik noćni prelijepi Sam, od sebe postaje čas mlađahan, čas stariji Da li je modri krov sam na se nakit stavio Je li se ova stara halija sama od sebe prostrla Ima li umjetnine za koju se ne zna ko ju je činio Ima li halije za koju se ne zna ko ju je sterao Jasno otvori oči, i reci: jesu li sve ove boje oblici i likovi mogli sami od sebe nastati. Pogledaj i vidi otkud se žiće ovo pojavi Otkud se ukazaše ovolike boje, razmisli. Otkuda ovom samostanu ova svjetiljka Otkud je ovaj mir i ovoliko kretanja Otkud je zlatovez na ovom čadoru Od čije se ruke ova prostirka u svilenu tkanicu stvorila Red na svijetu ovome ko je uspostavio Dolazak Ademov ko je satvorio Ko je taj koji na proljeće srebro prosiplje i koji na jesen zlaćane nakite natiče Otkud se pojavi Sjever za saputnika Isaa I ko to zelen učini da bude Hidru odora Ko je surmelijastim stvorio oči narcisa I ko je ljepotu dao lišcu jasmina Ko je sjajnom svjetiljkom ružu stvorio I ko je na srce lalino biljeg stavio Ko daje da iz zemlje i vode niče trstika šećerna I ko iz stijenja tvrdoga izvodi palme datula Ko kamen tvrdi u čisti rubin pretvara Od kaplje vode ko stvara zrno bisera Ko crnom bojom boji solufe noći Bjelina lica dana od čije li je moći Tvorac obaju svjetova, veličine su Njegove I zemlja i i nebo puni, i Moći Njegove Ahmed-i Dai: Ceng-name U Pohvalu Allahova Poslanika, neka je na njeg mir i spas On je Ahmed (Hvaljeni) koji je nad svim na svijetu Odabran Muhammed je taj koji je ponos svih vjerovjesnika Onom čistotom i iskrenošću koju je pokazao i svojom plemenitošću Premašio je razine ostalih vjerovjesnika On je sultan prijestolja risaleta (poslanstva) On je i tijelo i duša cijela oba svijeta Nebesa su čardak dvorca Njegova I riječi «Lev lak» /Da tebe nema.../su za njeg od Boga povelja Gdje je on mjesec i sunce su svjetiljka Nebesa - dim iz njegova mutfaka Sunce koje svijet prži jest leptir (koji njega doseći želi) Njegova obuća u vasionu je dospjela Njegova sablja za one što Boga niječu mrtvačke pokrove tka Kako bi njemu pohvalu rek''o, Džebrail progovara Svaka mu noć je poput noći Kadra i Mi''radža Prah pod njegovim nogama kruna je svemira *** Njegova dova se priznaje za zagovorništvo. Pa uistinu je on «milost svjetovima« On je za nas milost od Istinitog, Uzvišenog On nam je nada za milost Istinitog Onog dana kad svijetu bude dijeljen oprost i milost Neka nam ne uskrati svoje zagovorništvo Salat ve selam ve tahiyyat Za onog radi kog su svježe bašče džennetske Neka ove dove stignu do ružičnjaka u kojem su njegovi drugovi I neka se blagodetne bašče svjetlom ispune Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija su na svakom putu vodiči postali Da i njih lijepim sjećanjem spomenemo, Da dovama našim duše njihove obradujemo Fuzuli, Leyla vu Mecnun /ova predaja opisuje veličinu noći uznesenja na miradž i rađanje božanskog sunca/ Čisti, nebo je pozavidjelo zemlji zbog Tvoga bivanja blagodeti Meleki, kako bi tvoju ljepotu vidjeli Nebeski svodovi kako bi stope Ti ljubili Puno su, puno patili od Boga to su molili U jedno lijepo doba, jednoga sretnog sata Bog im molitve prihvati Dođe Džebaril, donese ono što Bog mu naredi Čempresu u vrtu znanja i spoznaja Padišahu ogromne moći, ustani Smiluj se i vrijednost noći Kadra većom učini Nek tvoje biće što suncu sliči svemir zasjeni Ti nebu uznesenjem svojim gozbu pričini Sve što je sa ovim svijetom u vezi, ostavi Obiđi prostore bezmjesnosti.

Da vide ljepotu Tvoju meleki su nestrpljivi Na susret s tobom željno čekaju nebeski svodovi Hiljadama zvijezda sa katova nebeskih u čekanju željnom pogled uperi *** Mehmed Ik-name U spomen vjernim prijateljima, neka je Allahovo zadovoljstvo s njima Rudniče dragulja, neka je na četvericu tvojih drugova Još stotinu hiljada pohvala od mene, roba ponizna Od kojih je prvi Ebu Bekr, odani Koji je u svome srcu potvrdio ono što pripada Istini Časna uspomena na njeg je čista od svih ljudskih slabosti I ruka njegova i srce njegovo su savršeni zbog plemenitosti On je čista srca, lijepa vladanja i pun duhovnosti On je taj što prvi vjeri pristupi Drugi je Omer što je poštovanje stekao I što je nadmoć svojom snagom duha ostvario U pitanjima šeriata njegovi su stavovi potpuni A u učenjima tarikata pripadnik je časni Treći među njima jest Osman Affan Što je zapisao čitav Kur''an Što da još kažem o tom čovjeku koji je stid za svojstvo prihvatio Niko od njega licemjerje nije doživio On je iskreno učio Allahovu riječ I sa svakim se dobro sporazumjevao Četvrti među njima je junak, sin Ebu Taliba, Allahov lav, Alija Njegovom snagom su se srušila vrata Hajbera A nevjernici su tada bili poraženi i poniženi Žarko je žudio i želio znanja A po darežljivosti mu nije bilo ravna Neka je vječiti selam na ovu četvericu velikana I kada smo budni i kad smo u carstvu snova Iskreno i čisto, bez licemjerja, od srca Neka je pohvala i ostalim ashabima Izvori i literatura: Doc. dr. Ismail Unver, «Mesnevi», Turk Dili, Turk Siiri ozel Sayisi II, Divan Siiri; god. 36, br. 415, 416, 417, Juli/avgust/septembar 1986, TDK; str. 430-563; Dr. Iskender Pala, Ansiklopedik Divan Siiri Sozlugu, tom I-II, AkCag, Ankara 1989. 540. s.