EKOFEMINIZAM

 Hatidža Omanović, prof.

 

 

EKOFEMINIZAM

 

Spolna razlika spada u jednu od glavnih filozofskih tema,

ako ne i glavnu, našeg doba. Prema Heideggeru, svako

doba ima jednu temu za promišljanje, i samo jednu.

Spolna razlika je vjerovatno tema našeg doba koja bi

mogla biti naše “spasenje” kad bismo o njoj razmislili.

Luce Irigaray, Etika spolne razlike

 

 

1.    UVOD

 

Sam naslov teme: eko feminizam, upućuje na ideju ujedinjavanja ekološkog koncepta i feminističkog koncepta pristupa problematici društvene stvarnosti. U radu će biti izložena argumentacija  na kojim osnovama je takvo jedinstvo moguće a polazeći od historijskog razvoja učenja obaju pravaca. Pokazaćemo koliko je ova tema široka i koliko je ona sama višedimenziona u zavisnosti od učenja pojedinih eko feminista/ca. Ovdje je još bitno naznačiti da je ova ideja relativno nova i još uvijek u svojem razvoju, stoga će nam biti izuzetno važno doprinesemo li njenom razvoju ili samom osvjetljavanju ove teme u bosanskohercegovačkom društvu  u kojem je ona gotovo nepoznanica.

Najprije ćemo dati jedan prikaz historijskog razvoja feminizma imajući na umu njegove različite pravce, zatim ćemo pokazati na kojim pretpostavkama i u kojim pravcima možemo naći uporište za eko feminizam. Naposljetku ćemo pokazati destruktivnost usmjerenu prema prirodi i ženi silovanjem za koju smatramo da na najdrastičniji način iskazuje surovost u odnosu prema prirodi i ženi.

U zaključku vjerujemo da ćemo moći utvrditi da je princip destrukcije, podčinjavanja i surovog odnosa i prema prirodi i prema ženi istovjetan te da eko feminističko učenje itekako ima smisla, naročito u vremenu u kojem živimo.

 

2.    HISTORIJSKI RAZVOJ FEMINIZMA

 

Feminizam predstavlja pokret koji ima za cilj poboljšavanje položaja žena u društvu. Nastao je u zapadnim zemljama u 19. stoljeću kao posljedica industrijske revolucije. Najprije je to bio pokret usmjeren na davanje prava na glas i na ravnopravnost u plaći. Kasnije je on zadobio nove ciljeve kao što je promjena tradicionalne uloge žene u društvu. Stoga se vrlo često govori da se feminizam kao pokret javlja u valovima, s time da je prvi val vezan za onaj period kad su tek pokrenuta pitanja borbe za priznavanje ravnopravnosti žena, međutim, kasnije nastaje sukob među feministicama „prvog“ i „trećeg“ svijeta, jer „prve su oslobođenje žena označavale primarnim ciljem feminističkog pokreta, a druge su to odbijale i ukazivale da se ne mogu boriti za jednakost sa „svojim“ muškarcima kad su i oni sami opresirani“ (Babić-Avdispahić, 2005:136), stoga drugi val predstavlja neofeminiza, odnosno borbu za socijalna i politička prava žena. Često se navodi da je treći val upravo povezan sa ekološkom etikom, odnosno, prevazilaženjem dualizma zapadnog mišljenja i uspostavom holističke paradigme društvene stvarnosti.

Veza u starim društvima sa prirodom i ženom je bila neposredna, postojao je duboki odnos žene i prirode kao roditeljica i to su stari narodi prikazivali i kroz svoje mitove i religije u kojima su božanstvima davali uloge žene, pri čemu se ističe boginja planete Zemlje koja je bila Majka.

 

        Feminizam kao projekat se mora uvijek shvatati višeznačno i gotovo da ima feminizama koliko i njegovih predstavnika, međutim, moguće ih je donekle svrstati u nekoliko pravaca, a to su: liberalni, marksistički, radikalni i socijalistički. Ovu podjelu i analizu svakog pojedinačnog pravca pokazuje Alison Jaggar u svojoj knjizi Feminist Politics and Human Nature (1983).  Ova podjela se zasniva u zavisnosti od objašnjenja izvora dominacije i hijerarhije u društvu. Liberalni feminizam nastoji postići ravnopravnost među muškarcima i ženama, međutim, kritika usmjerena na ovakvo razumjevanje zasniva se na argumentaciji da su žene i muškarci različiti te stoga imaju i različite interese i da bi ravnopravnost opet značila diskriminaciju, te stoga univerzalistički pristup u davanju prava nije mogući. Marksistički feminizam polazi od pretpostavke da je kapitalistička paradigma društva osnova na kojoj počiva ugnjetavanje žena jer ona proizvodi različite klase u društvu što ima za posljedicu i njihov hijerarhijski položaj. Radikalni feminizam smatra da je u osnovi glavni uzrok ugnjetavanja žena postojanje patrijarhata u ljudskom društvu, odnosno formalni ili neformalni sistem vlasti kojim se održava muška dominacija nad ženama. Radikalne feministkinje zato tvrde da se žene mogu osloboditi jedino ako sruše patrijarhat potpunim odbacivanjem tzv. rodnih uloga i radikalnim preustrojem društva. Socijalistički pristup polazi od pretpostavke da se žene mogu osloboditi jedino ukidanjem ekonomskih i kulturnih tlačenja.

Naposljetku, feminizam se danas najčešće javlja kao pokret koji je politički angažiran i to sa ciljem prevazilaženja dualizma zapadnog mišljanja a radi uspostavljanja nove holističke paradigme društva s ciljem da se ukaže na značaj brige za Drugoga/u, političke manjine, ekološke probleme, i sl.

 

3.    PRINCIP DOMINACIJE I HIJERARHIJE ZAPADNOG DRUŠTVA

 

Kritika feminizma je usmjerena na zapadno društvo koje počiva na dualizmu koje je u osnovi utemeljeno na dominaciji i hijerarhiji. Dualizam se ogleda u sljedećim pojmovima muško i žensko, kultura i priroda, racio i emocije, tijelo i duh i sl. pri čemu ovo prvo dominira nad drugim i u hijerarhijskom smislu je ono uvijek iznad ovoga drugoga. Sve se feministice slažu oko jednog: zapadno drušvo počiva na paradigmi dominacije i hijerarhije. Sa grčkom filozofijom takva je podjela nastala jer prisjetimo se da je čovjek u staroj Grčkoj bio samo punoljetan zdrav muškarac koji nije bio rob i kao takav jedino je on mogao odlučivati u polisu, dakle, samo je takav muškarac bio subjekat.

Branka Galić i Marija Geiger u svojem eseju Valorizacija ženskog- Rodni aspekti odnosa spram okoliša analiziraju koncept dominacije zapadnog društva polazeći od pretpostavki koje je dala Karren Warren, koja objašnjava osam tipova veze žene i prirode, i iz te veze objašnjava dualizam žena-muškarac, priroda- kultura, tijelo-duh, pa stoga one zaključuje da  „ Žene i muškarci imaju različit odnos spram okoliša, ali te razlike nisu uzrokovane u biologiji nego su one kulturne.“  (Galić, Geiger, 2006:5) One dakle, svoje učenje zasnivaju na ideji da su historijski žene bile više vezane sa prirodom pa su stoga i razvile bolji odnos spram okoliša koji u prvom planu sugeriše brigu o njemu, dok su se muškarci udaljavali od prirode, što se možda najbolje pokazuje u Hegelovoj filozofiji a koji u Osnovnim crtama filozofije prava objašnjava prirodu kao niži stupanj ideje u odnosu na historiju, koja jedino ima smisla ukoliko čovjek (muškarac) u nju unese svoju volju. (Hegel, 1989)

Olivera Stojković u tekstu Ekofeminizam nastoji pokazati u kojim feminističkim pravcima možemo naći vezu sa ekološkom etikom. Ona također analizira argumentaciju Karren Warren a koja se bavila ovim pitanjem.

“„ Ekološki feminizam je naziv koji obuhvata više različitih gledišta koje imaju korijene u različitim feminističkim praksama i filozofijama. Sva ta različita gledišta ne odražavaju samo različite feminističke perspektive (npr. liberalni, tradicionalno Marksistički, radikalni, socijalistički feminizam ili feministički pokret crnkinja i žena Trećeg sveta), već i na različita shvatanja prirode i rješenja rastućih ekoloških problema."

 (Warren, 1987, u tekstu Stojković O.)“

 

U vezi s tim mogli bismo zaključiti da se unutar radikalnog feminizma uviđa najjača veza žene i prirode, međutim, i ovakva podjela ne prevazilazi dosadašnji koncept dualizma. Niti liberalni, a niti bilo koji drugi pravac u cjelosti ne zadovoljava sve kriterije i ne nudi najbolje rješenje u cijelosti, stoga je veoma važno imati uvijek na umu slojevitosti i različitosti unutar svakog pravca od pojedinih njegovih predstavnika/ca.

„Treći talas traga za alternativom i liberalnim i radikalnim verzijama feminizma. Ova alternativa dominaciju nad prirodom i dominaciju nad ženama shvata kao nerazmrsivo povezane. One su povezane na više načina nego što prosto postojanje dva tipa ovih opštijih obrazaca dominacije sugeriše. Žene se identifikuju kao bliže prirodi, a priroda kao ženstvena. Ove identifikacije uzajamno osnažuju ugnjetavanje i žena i prirode. Dakle, ekološka filozofija i feminizam moraju da se razvijaju unisono, pri čemu oboje moraju da prepoznaju paralelni karakter uzajamnih interesa.“

(R. de Žarden, 2006:400)

 

 

4.    ETIKA ČISTE VOLJE VS. ETIKA ODGOVORNOSTI

 

Jasenka Kodrnja u svojem eseju Rodni aspekti etike analizira rodne uloge u etičkom prosuđivanju. Prateći historijsku dimenziju nastanka dualističke paradigme društva ona ukazuje na Maxa Webera podjelu etike čiste volje i etike odgovornosti pri čemu muškarcima pripada etika čiste volje a ženama etika odgovornosti. Ona navodi „Jer taj subjekat etike čiste volje bio je tijekom patrijarhalne povijesti pretpostavljeno samorazumljiv (bijelac, muškarac, Europljanin, i pripadnik viših slojeva).“(Kodrnja, 2005: 807) Ona dakle, nastoji u eseju ukazati i prikazati ko je taj ko je bio subjekat u etici u historiji zapadnog društva. Također, navodi primjere u kojima su uloge žene bile bitne samo kada se radilo o preuzimanju odgovornosti, npr. djevojčice su u nižim razredima uspješnije u školi jer su jako bitne odgovornosti, međutim, u kasnijem životu, one se ne ističu jer je društvo koncipirano tako da daje prednost volji nad odgovornošću, ili, navodi i sljedeći primjer, muškarci su u patrijarhalnom društvu imali slobodu i u reprodukciji te su mogli da imaju izvanbračnu djecu, pri čemu su jedinu odgovornost za to snosile žene i uvijek po pravilu bile zauvijek stigmatizirane u društvu. Isto se dešava i sa znanstvenikom (koji je uglavnom i muškarac) u odnosu na prirodu. Samo njegova lična volja ga motiviše na neko djelovanje koje može da za prirodu ima kobne posljedice a što je u posljednje vrijeme kulminiralo do te mjere da je to postala glavna tema u znanstvenim krugovima. Njegova sloboda volje je uvijek bila na uštrub slobode drugih, žene, prirode.

To pokazuje zašto smo se danas našli u situaciji kada prijeti ozbiljna ekološka kriza te da smo u vremenu kada su najdrastičnije promjene na planeti Zemlji koje mogu dovesti do njenog uništenja. Poziv na etiku odgovornosti čuje se gotovo iz svih znanstvenih krugova te gore navedena analiza pokazuje kolika je uloga žene bitna u prevazilaženju ove krize, jer njena veza sa Zemljom je jaka i njeni principi odgovornosti mogu da doprinesu u iznalaženju rješenja. Dakle, neophodan je holistički pristup u rješavanju nastale ekološke krize.

 

 

5.    EKO FEMINIZAM

 

Eko feminizam predstavlja pokret koji počiva na paradigmi da je dominacija nad ženom i prirodom u osnovi istovjetna. „Socijalni ekolozi i eko-feministkinje tvrde da je korijen naše ekološke krize u izvjesnim društvenim faktorima.“(R.de Žarden, 2006:389). Društvena pravda predstavlja fokus ovih učenja jer je u osnovi društva dominacija. I ovdje treba naglasiti da se radi o raznovrsnim pristupima.

1974. godine Fransoaz Debon je prvi put upotijebila termin eko feminizma u članku Feminizam ili smrt. Ali ali autorstvo za ovaj termin se također, pripisuje i Rosemary Radford Ruether koja je u knjizi New Woman, New Earth: Sexist ideologies and Human Liberation 1975. godine piše o ekolioškom feminizmu. Ivanka Buzov u eseju Socijalna perspktiva ekofeminizma analizira izvorišta socijalne ekologije i feminizma i pokazuje koje su to tačke presjecanja dvaju pokreta.

Vizija ženskog oslobađanja, društvene jednakosti i, konačno, socijalne pravde povezuje se s afirmacijom degradiranog i podčinjenog područja neljudske prirode. U tom smislu se promovira ekofeministička etika koja je u osnovi partnerska, oslobođena od dualizama zapadnog intelektualnog mišljenja i od muško‐rodne pristranosti o ženi i prirodi. Već istaknutu ekofeminističku tezu o povezanosti žene i prirode, socijalni ekofeminizam postavlja u kontekst društveno konstruiranog patrijarhata odnosno opresije i dominacije nad ženama,

zatim pojačava feminističku kritiku patrijarhalnog društva, društvene dominacije i hijerarhije i prihvaća bazično načelo socijalne ekologije po kojem dominacija prirodom proizlazi iz dominacije čovjeka nad čovjekom, te kao takva predstavlja primarni društveni cilj.

(Buzov, 2007:1)

U vezi s ovim treba spomenuti i Čipko pokret (Riječ Čipko je uzeta iz hindu jezika i znači „zagrliti“), a koji predstavlja izraz ženske volje da sačuva prirodu. To je aktivizam koji bukvalno znači grliti drvo da se ono spasi od sječe u industrijsku komercijalnu svrhu, a organizovale su ga žene koje su živjele na selu u planinskim predjelima Tibeta i Nepala.

6.    SILOVANJE

 

Destruktivno ophođenje prema ženi najočiglednije se iskazuje kroz praksu silovanja. Silovanje danas predstavlja kriminalno djelo u smislu prisile na seksualni čin. Mnoge feministice se bave ovim pitanjem. Igor Primorac u svom radu analizira pitanje silovanja sa aspekta radikalnog feminizma i liberalnog feminizma. Dok se liberalni feminizam u svojoj metodologiji pristupa ovome problemu odnosi na individualističkoj osnovi, radikalni feminizam ide dalje i tvrdi da je silovanje jedino moguće razumjeti u socijalnom kontekstu.

 „Silovanje se doista može razumjeti samo kada se tumači u socijalnom kontekstu, kao posebna društvena praksa. Kada se prilazi na ovaj način, i kada činjenica da su gotovo svi počinitelji muškarci i gotovo sve žrtve su žene daje ovome problemu odgovarajućeu težinu, silovanje se može prepoznati kao ekstremni izraz temeljnih karakteristika svih spolnih odnosa u društvu”

(Primorac, 1999:497)

U tom kontekstu destruktivnog ponašanja muškaraca u odnosu na žene, i povezano s tim principom destrukcije, njihovoga ponašanja prema prirodi, bavila se američka filozofkinja Susan Griffin. O tome svjedoči Jasenka Kodrnja u eseju Rodni aspekti etike gdje navodi analizu Sussan Griffin. „Identificirajući ženu i prirodu, Griffin stvara teoriju o globalnom nasilju, te tvradi da silovanje i imperijalizam imaju zajedničku osnovu.“ (Kodrnja, 2005:810) Griffin je ovu teoriju zasnivala na analizi nasilja u domu i nasilja u Vijetnamu u kojem nalazi zajednički osnov u preziru i strahu od žene i njenog tijela. U ovome smislu važno je spomenuti i analize pornografije kojima se Griffin bavila, ali i druge feministica kao npr. Carolyn Merchant,  Catherine A. MacKinnon. Pornografija u zapadnom društvu pokazuje duboko ukornjenu svijest prema ženskom tijelu i strahu i preziru prema ženskoj seksualnosti. U osnovi svi pornografski sadržaji pokazuju destruktivni odnos prema ženi i vrlo često se zasnivaju na najbrutalnijim naslničkim temama pri čemu se seksualni čin shvata kao podčinjavanje žene volji muškarca.

U kontekstu svega do sada navedenog mogao bi se analizirati i zločin silovanja žena u Bosni i Hercegovini u proteklom ratu, u kojem je agresor na najeksplicitniji način pokazao surovost muškog ophođenja prema ženi. Analiza ovih događaja vjerujemo da bi osvjetlila u mnogome pitanje silovanja žena u mnogim kontekstima, naročito za nas ovdje potrebnom kontekstu povezanosti silovanja žene sa brutalnim odnosom prema prirodi, a čime ćemo se kasnije baviti.

 

7.    ZAKLJUČAK

 

 

Cilj ovoga rada je bio ukazati na značaj holističkog pristupa ekološkoj problematici sa stanovišta rodnih odnosa. Mi smo kroz različite perspektive feminizma nastojali dati jedan uvid u sam nastanak eko feminizma i njegov sadržaj. Eko feminizam je jedna sveobuhvatna kritika društva i još uvijek je u svojem začetku, međutim, njen značaj je velik.

Pokazali smo na kakvoj paradigmi počiva zapadno drušvo, odnosno, da je ono duboko diferencirano i u tom smislu hijerarhijski određeno. Ekološka kriza koja je zahvatila cijelu Planetu tiče se svih nas i ovo je jedan od pokušaja da se ukaže na moguća rješenja uzimajući u obzir rodne uloge pojedinaca/ki.

Pokazali smo temelje na kojima silovanje može biti shvaćeno u društvenom kontekstu, međutim, zbog ograničenosti ovoga rada nismo mogli dati detaljniju analizu a koja bi se ticala ovoga pitanja u Bosni i Hercegovini, ali, ovaj rad može biti naputak za daljnje istraživanje ovoga područja, a čemu se nadamo da će i poslužiti.

 

 

8.    LITERATURA

 

-          Babić- Avdispahić, J. (2005). Etika, demokracija i građanstvo. Sarajevo: Svjetlost

-          Buzov I, (2007). Socijalna perspektiva ekofeminizma. U: Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16  

 No. (1 - 16)

-          Galić B., Geiger M. (2006). Valorizacija ženskog- Rodni aspekti odnosa spram okoliša U: Soc. ekol. Zagreb, Vol. 15 No. (339-355)

-          Irigaray, L. (1984). The Ethics of Sexual Difference, Ithaca: Ccornell University Press

-          Jaggar M. A. (1983). Feminist Politics and Human Nature. USA: British Cataloging in Publication Information Available

-          Kodrnja J. (2005). Rodni aspekti etike. Posjećeno 13.05.2010. na stranici:

http://www.scribd.com/doc/12604790/rodni-aspekti-etike

-          Primorac I. (1999). Shvaćanje silovanja u radikalnome feminizmu. U: Društvena istraživanja, Vol. 8 No. 497- 511

-          R. de Žarden, Dž. (2006). Ekološka etika: Uvod u ekološku filozofiju. Beograd: Javno preduzeće Službeni glasnik

-          Stojković O. Ekofeminizam. Posjećeno 14.05.2010. na stranici:

http://www.veganizam.com/node/9