Značaj jezičkog kontinuuma u arapskoj multiglosiji

Dobro je znano da je arapski jezik stoljećima bio u stanju poznatom kao "diglosija". Ja preferiram korištenje termina "multiglosija", koji predstavlja jezičko stanje u kojem različite varijante jezika postoje jedna pored druge u jezičkoj zajednici, a koriste se u različitim okolnostima sa različitim funkcijama. Varijeteti koji se koriste u multiglosionim situacijama smješteni su u kontinuum gdje se pisci i čitaoci stalno premještaju sa jednog na drugi lekt. Stoga je ponašanje jezika, uključujući i njegovu strukturu, ovisno o kontekstu. U ovom odjeljku propagiram model multiglosionog kontinuuma u arapskom i pokazujem kako se govornici pomjeraju duž kontiuuma u skladu sa nekoliko varijabli. Također prezentiram izvještaj o eksperimentu sa izvornim govornicima iz Egipta koji ukazuje na regularnosti varijeteta u kontinuumu, što može dovesti do mogućnosti pisanja unificirane gramatike za sve varijetete arapskog jezika. Ovo može imati značajne implikacije na pedagogiju arapskog i predavanje arapskog kao stranog jezika. Badawijev doprinos Ideja kontinuuma pala mi je na pamet ne samo nakon čitanja književnih djel a na kreolskim jezicima1, nego prvenstveno nakon proučavanja izazovnog rada (1973.) El-Saida Badawij o lingvističkoj situaciji u Egiptu. Studenti arapske sociolingvistike duguju zahvalnost profesoru Badawiju za njegove opsežne studije. Ova knjiga pokazuje kako se jezici mogu proučavati unutar okvira njegovog sociološkog i kulturološkog konteksta.

Na osnovu proučavanja korištenja govornog arapskog u egipatskim medijima 60-ih godina, Badawi postavlja pet nivoa u savremenom egipatskom arapskom. Blanc je već definirao pet nivoa stila u unakrsno-dijalektskoj situaciji (1960.), ali za razliku od Blanca, koji je definirao nivoe unutar čisto gramatičkog okvira, Badawi to radi sociolingvistički. Tek nakon što je ustanovio sociolingvističke nivoe, Badawi navodi različite lingvističke karakteristike svakog nivoa. Ovi nivoi su: (a) fu sha al-tur a th - "naslijeđeni klasični arapski", (b) fu sha al- ' a s r -"savremeni klasični arapski", (c) 'a mmiyyat al-muthaqqaf i n - "kolokvijalni obrazovanih", (d) 'a mmiyyat al-mutanawwir i n - "kolokvijalni prosvijećenih", (e) 'a mmiyyat al- ' ummiyy in - "kolokvijalni nepismenih."2 Kao primjer Badawijevog dodjeljivanja lingvističkih karakteristika ovim niovima, slika 1 ilustrira kako izvorni govornik bira određene foneme u egipatskom arapskom. Bezvučni interdentalni frikativ / q / koristi se u klasičnom arapskom, a, historijski, njegova refleskija u kolokvijalnom je najčešće bezvučni dentalni stop /t/. U kasnijem razvoju, kada su govornici posudili riječi iz klasičnog arapskog i apsorbirali ih u svoje dijalekte, u govornom fonemskom inventaru nedostajao im je bezvučni interdentalni frikativ / q /. Nisu koristili kolokvijalni refleks /t/ jer su ove riječi posuđene iz klasičnog arapskog. Koristili su najbliži fonem za / q /, a to je bezvučni frikativ alveolar /s/ ( masalan "naprimjer"). Bezvučni interdentalni frikativ / q /, koji se koristi u klasičnom arapskom, jedina je mogućnost za nivo (a) (ni (/s/ ni /t/ nije prihvatljivo na ovom nivou). U svakom drugom nivou, moguća su maksimalno dva fonema. Nivo (b) više koristi / q / nego /s/, dok nivo (c) koristi više /s/ nego / q / (koje je vrlo rijetko). Nivo (d) više prezentira /t/ nego /s/. Razlog za ovakvu distribuciju je više nego jasan: korištenje / q / smatra se klasičnim arapskim, dok je korištenje /t/ kolokvijalno, /s/ je negdje između. Badawi naglašava da je njegova analiza arapskog bazirana na sociolingvističkim faktorima pošto predviđa koji nivo će grupa ljudi koristiti u određenim situacijama. On tvrdi da njegovi nivoi nisu stvarni, da su linije koje ih dijele imaginarne i da pojedinac ne može razlučiti gdje jedan nivo prestaje a drugi počinje. Badawi predlaže da se nivoi koriste kao heurističko sredstvo za proučavanje sociolingvistike i jezičkih karakteristika. No ipak, dodjeljivanjem lingvističkih karakteristika ovim nivoima, Badawi se ne može oteti dojmu koji stječu drugi, a to je da ovi specifični nivoi postoje kao "uređene kategorije". Štaviše, dodjeljivanjem imena svakom nivou, Badawi je prinuđen da povuče liniju između standardnih i kolokvijalnih varijeteta.

Ovi se problemi mogu prevazići ako varijetete postavimo u kontinuum bez potrebe da se ustanovi konačan broj nivoa ili varijeteta jer se čini nemogućim i nepraktičnim odrediti tačan broj varijeteta u multiglosionoj situaciji arapskog. Stoga je ideja kontinuuma posebno korisna. Korištenje kontinuuma je također elokventno pokazao Parkinson (1991.) u svojoj potrazi za definicijom moderne fu sha . Model kontinuuma u arapskom Da postoje dva zasebna sistema standardnog i kolokvijalnog arapskog, jasno je da ne bi bilo potrebe za primjenom kontinuuma. Pošto se linija razdvajanja između standardnog i kolokvijalnog arapskog ne može pokazati, odnosno pošto je granica između standardnog i kolokvijalnog arapskog promjenljiva, a korisnici arapskog proizvode pisana i govorna djela koja sadrže elemente i standardnog i kolokvijalnog, onda je kontinuum korisna alatka za opisivanje i dokumentiranje ovih tranzicija. DeCamp opisuje sličnu tranziciju u jezičkoj zajednici na Jamajci i kaže da "postoji jezički kontinuum, kontinualni spektar jezičkih varijeteta koji varira od (... ) 'šumskog govora' (... ) do standarda obrazovanih" (1971:350). Mada ne prihvatam hipotezu kreolskog ili "pidžina" za razvoj arapskih dijalekata3, smatram da su istraživanja kreolskog i pidžina koristan izvor za literaturu o kontinuumu i jezičkim varijacijama u jezičkoj zajednici. Rickford je 1987. pokazao kako su uzorci tekstova u Gvajani (Južna Amerika) smješteni na standardni kreolski kontinuum. U arapskom standardni i kolokvijalni varijetet se mogu smjestiti na suprotne krajeve kontinuuma (vidi Sl. 2). Između ovih ekstrema nalaze se pokušaji izvornih govornika da odgovore zahtjevima koje diktiraju situacija i uvjeti. Drugim riječima, na jednom kraju arapskog kontinuuma nalazi se ono što zovem "varijetet A" (ugrubo: standardni varijetet), a na drugom kraju "varijetet C" (ekvivalent govornih dijalekata ili kolokvijalnog arapskog).

Dva ekstremna kraja samo su idealni tipovi. To znači da "čisti" standardni i "čisti" kolokvijalni arapski ne postoje. Drugim riječima, i u najčišćem standardnom tekstu, pisanom ili izgovorenom, možemo naći neke kolokvijalne elemente. Sukladno tome, elementi standardnog mogu se naći i u " najkolokvijalnijim " tekstovima. Koncept kontinuuma tako omogućava smještanje tekstova koji se nalaze između ova dva ekstrema i osigurava pogodan okvir za njihovu analizu. Ako posudimo terminologiju iz studija kreolskog i pidžina, onda je ono što se smatra standardnim arapskim akrolektni kraj kontinuuma, a ono što se smatra kolokvijalnim bazilektni kraj kontinuuma. Između njih se nalazi mezolektno područje.4 To znači da govornik može upotrijebiti sve mogućnosti raspoložive na kontinuumu unutar ograničenja o kojima će se raspravljati u daljem tesktu. Varijanta može biti bliža kolokvijalnom kraju, pa se ta varijanta smatra kolokvijalnim arapskim ili bliža drugom kraju, kada se smatra standardnim arapskim. Govornici također mogu koristiti međuvarijante sa polja mezolekta. U ovom slučaju može se primijetiti potreba govornika da se kreće između standardnog (akrolekt) i kolokvijalnog (bazilekt) kraja kontinuuma. Govor korišten u sredini može se kretati duž kontinuuma. Može prići bliže standardnom arapskom sa više klasičnih crta i manje kolokvijalnih elemenata ili se može pomjeriti ka drugom kraju sa više kolokvijalnih atributa. Predlažem da se ovaj središnji prostor nazove "varijetet Bn", što ukazuje na skoro beskonačan broj mogućnosti na kontinuumu koje su raspoložive govorniku. Važno je imati na umu da ovo središnje područje nije sastavljeno od jedne ili tri varijante kao što predlažu Blanc (1960.) ili Badawi (1973.). Može postojati skoro beskonačan broj lektalnih varijeteta na kontinuumu između dva idealna tipa. Broj varijeteta vjerovatno nije beskonačan zato što je ograničen broj pisaca i govornika arapskog jezika, kao i broj lingvističkih crta. Međutim, izgleda da uvijek možemo naći novi tekst između dva različita (postojeća) teksta (DeCamp 1971:354). Kada se varijetet Bn pomjera na lijevu stranu kontinuuma, izvorni govornik ga može smatrati standardnim arapskim. Kada se pomjera nadesno, bit će shvaćen kao kolokvijalni arapski.

Pošto govorimo o ideji kontinuuma, ne postoje granice za zasebne kategorije što omogućava fleksibilnost u analizi tesktova (vidi Sl. 2).5 Štaviše, dok je Badawi prinuđen da povuče liniju između standardnog i kolokvijalnog arapskog, u ovom modelu za to nema potrebe. Ovo je korisno zato što govornici mogu shvatiti tu liniju na različite načine. Pored toga, ova imaginarna linija može se kontinuirano pomjerati unutar specifičnog teksta. Možete primijetiti da Sl. 3 ilustrira situaciju kako u pisanom, tako i u govornom arapskom. Većina pisanog materijala bila bi bliža akrolektu, ali neki dijalozi u modernoj egipatskoj drami, kao i poezija i dijalozi u prozi6, mogu se svrstati bliže bazilektu. Sa druge strane, govorni arapski rasprostranjen je duž cijelog kontinuuma. Standardni arapski je uglavnom pisani (naročito lekti sa ekstremno lijevog kraja kontinuuma), dok se kolokvijalni arapski uglavnom govori. Varijetet Bn u modernom arapskom je uglavnom govorni (najčešće u medijima), mada također može biti i pisani (naprimjer privatna pisma), ali uglavnom nije pokretač literarnog izražaja. Sa lijeve strane, varijetet Bn može biti proizvoljna deklasicizirana forma potpuno moduliranog ( inflected ) standardnog arapskog koji koriste dobro obrazovani govornici kao jezik pripremljen za čitanje. Kako se varijetet Bn pomjera prema desno, njega također mogu koristiti dobro obrazovani izvorni govornici u spontanijim razgovorima zvanične prirode. Dalje, nadesno mogu se naći pokušaji polupismenih i nepismenih ljudi da koriste standardni arapski, što ponekad rezultira u pseudokorekcijskom fenomenu (Hary 1992:62-68). Idealna matrica svojstvo-predmet za standardni-kolokvijalni (S-C) kontinuum u arapskom data je na primjeru u Tabeli 1 (preuzeto od Labova 1973 : 344ff). Osam lingivističkih predmeta pokazuje savršenu distribuciju standardnih i kolokvijalnih elemenata na S-C kontinuumu. Predmet a stoji sa lijeve strane kontinuuma; predmet h na desnom kraju, a ostali predmet ( b-g ) jedan za drugim između dva kraja. Ovdje se mora postaviti važno pitanje vezano za složenost arapske multiglosije. Mada je standardni arapski primarno pisani, pisani i standardni arapski nisu sinonimi. Dok se standardni arapski nalazi na akrolekt-kraju kontinuuma, pisani arapski može se prostirati daleko prema bazilekt-kraju. Primjeri su moderna drama, poezija i proza, što je spomenuto ranije. Također je korisno usvojiti termin "standardni", a ne "književni" jer dijalozi u modernim egipatskim dramama, kao i neki uzorci poezije i proze, jesu književni arapski, koji se piše u varijetetu Bn, koji je bliži kolokvijalnom kraju kontinuuma, i svakako nisu pisani standardnim arapskim.

Korištenje kontinuuma u arapskom ima podršku i iz ostalih pravaca. Schulzovo istraživanje središnjih varijeteta (ovdje označenih kao Bn) nudi još jedan argument za smještanje arapskog na kontinuum. On je došao do zaključka da se središnji varijetet sastoji od "širokog spektra govora koji variraju od skoro 'čistog' kolokvijalnog do skoro 'čistog' klasičnog" (1981 : 17). Ako uđemo u detalje, možemo naći još jedno opravdanje za korištenje kontinuuma u nekim fonološkim karakteristikama modernog egipatskog arapskog, kao što su / q /, /s/, /t/ (i slično / d h/, / z /, / d /). Naprimjer, thal a tha (tri) je izgovorom bliže standardnom kraju kontinuuma i izvorni govornici smatraju da spada u varijetet A. Međutim, u mezolekt području izgovara se sal a sa. Dalje, prema kolokvijalnom kraju, koji se smatra varijetetom C, govornici kažu tal a ta. Mada može postojati mnogo preklapanja u datim varijetetima, što je naizgled protivno pojmu kontinuuma, ideja kontinumma se ipak preferira stoga što postoji bezbroj lingvističkih karakteristika koje se mogu smjestiti na kontinuum, a svaka od tih karakteristika ima drugačiju distribuciju među lektima. Osim što nam pomaže da opišemo lingvističke situacije iz realnog života u arapskom svijetu, postojanje kontinuuma daje teoretski okvir unutar kojeg može biti prikazan skoro beskonačan broj lekata. Analiza nije ograničena na specifičan broj "uređenih kategorija". Sa ove strane, kontinuum je od velike pomoći za analizu dijalekata manjina i zajednica od srednjeg vijeka pa naovamo. Na kršćansko-arapske i jevrejsko--arapske autore ideal al- ' arabiyya nije imao utjecaja, pa su stoga kolokvijalni elementi ušli u njihove rukopise. U jevrejsko-arapskom ovo se do neke mjere zadržalo i danas. Pritisak doktrine o besprijekornosti Kur'ana ( 'i ' j a z al-qur' a n ) koji se odnosio na muslimane nije važio za kršćane i jevreje pošto njihovi sveti tekstovi nisu bili pisani na arapskom. Zato je kontinuum u slučaju srednjovjekovnog kršćansko-arapskog i jevrejsko-arapskog nešto drugačiji. Za razliku od modernog arapskog, varijetet Bn je bio pokretač literarnog izražaja (Hary 1992 : 55-58). Postojanje kontinuuma je od pomoći za konstruisanje teoretskog okvira za proučavanje kršćansko-arapskog i jevrejsko-arapskog, kao i modernog arapskog.7 Predloženi kontinuum nije svojstven samo arapskom. On se javlja u većini slučajeva kada je jezičkim kontaktom došlo do miješanja jezika. Ovo se odnosi na nekoliko podrčuja u kojima se govori kreolski, kao što je Gvajana, gdje je postojao kontinuiran kontakt između lokalnih jezika i jezika koji je bio uzor. U takvim zajednicama pregršt lekata formira široki kontinuum jezičkih varijeteta. Kreolski bazilekt nalazi se na jednom kraju, a jezik koji je model na akrolektu je, odnosno na drugom kraju. Ova lingvistička situacija označava se terminom postkreolski kontinuum.

Pisma Amarna također ilustriraju jezički kontinuum. Ova pisma slana su egipatskim kraljevima od ostalih vladara Bliskog Istoka početkom 14. stoljeća prije Hrista. Pisari koji su ih pisali vjerovali su da pišu akadskim, koji je bio lingua franca drevnog Bliskog Istoka iz drugog milenija prije Hrista. Međutim, oni su pisali mješavinom jezika gdje je akadski dominirao semantikom, a kanaanski jezik, kojim su govorili pisari, imao utjecaja na gramatiku. Posljedično tome, miješani jezik Amarna pisama također se može smjestiti na kontinuum lektalnih varijanti ( Izre'el forthcoming / nadolazećeg izraelskog ). Varijable Gore opisani kontinuum nije statičan lingvistički sistem, nego upravo vrlo dinamičan sistem u kojem i zajednica i pojedinac igraju veliku ulogu u svakoj situaciji. Kontinuum nije stvoren slučajnim miješanjem standardnih oblika u kolokvijalni i obratno (Bickerton 1973 : 641), nego sistematskim miješanjem standardnih i kolokvijalnih lingvističkih karakteristika. Le Page kritikuje Bickertonov opis kontinuuma jer je "kontinuum lekata opisan, ali ne i razlozi iz kojih govornik hoda po njemu" (1978 : 6). Kontinuum je, međutim, samo analitička alatka korisna za opisivanje arapske multiglosije. Položaj govora izvornog govornika na kontinuumu zavisi od specifičnih i sekvencijalnih varijabli, koje mogu biti obavezne ili proizvoljne, a ograničene su lingvističkim ili sociolingivstičkim faktorima. Moguće varijante su: i) Situacija (zvanično naspram nezvaničnog): Neka mjesta ili situacije mogu dovesti do pomjeranja na kontinuumu. Naprimjer, ljudi se mogu osjećati "zvaničnije" pred TV-kamerama i pomjeriti svoju varijantu govora prema akrolekt-kraju kontinuuma. ii) Tema: "Ozbiljnije" teme često pomjeraju varijantu prema standardnom kraju kontinuuma. Parkinson (1991 : 48) pokazuje kako se "manje ozbiljne" teme smatraju manje fu sha za izvorne govornike. Štaviše, ako govornici vode svakodnevni ili intimni razgovor, čak i kada su dobro obrazovani u modernom standardnom arapskom (MSA), varijanta će se automatski pomjeriti prema bazilekt kraju kontinuuma. iii) Sposobnost govornika da koristi MSA: Jedan od uvjeta da se izvrši pomjeranje prema lijevom kraju kontinuuma jeste govornikova sposobnost da koristi MSA. iv) Emocionalno stanje govornika: Kada se govornici uzbude ili razljute, počinju se pomjerati prema kolokvijalnom kraju kontinuuma. v) Učesnici u diskusiji: Pomjeranje varijante prema standardnom kraju kontinuuma zahtijeva učesnike koji su dobro obrazovani u MSA. Ako je publika nepismena ili ako ne vlada MSA-om, očekuje se pomjeranje ka kolokvijalnom.

Primjer ove situacije je zabilježio El-Hassan (1977 : 114-15) kada je imam džamije na kolokvijalnom arapskom objasnio svojoj neobrazovanoj publici dijelove molitve koji su izgovoreni standardnim arapskim. vi) Funkcija razgovora: Ako je razgovor namijenjen pojašnjava onoga što je već rečeno MSA-om, onda se često vrši prebacivaje na kolokvijalni arapski, kao što je opisano u gornjem primjeru. Sa druge strane, govornik može početi koristiti MSA da bi bio duhovit. vii) Lični odnosi sa publikom: U političkim govorima predsjednika Nasera, uprkos činjenici da su bili vrlo zvanični i zahtijevali korištenje standardne varijante, Naser je uvodio kolokvijalne elemente u pokušaju da bolje komunicira sa svojim narodom na njihovom jeziku.8 Kada se Naser obraćao narodu Sirije, nije koristio kolokvijalne elemente. Kako nije tečno govorio kolokvijalni sirijski, a nije želio da koristi egipatski dok se obraća Sirijcima, Naser je bio zvaničan i konzistentno je koristio standardnu varijantu imajući u vidu da Sirijci nisu njegov narod. Nakon detaljnog istraživanja, mogla bi se utvrditi hijerarhijska težinska struktura ovih socio-lingvističkih varijanti. Svakom relevantnom faktoru mogla bi se dodijeliti relativna težina. Stepen "kolokvijalnosti" ili "standardnosti", koji bi bio karakteriziran totalnom sumom sakupljenih "poena", omogućio bi da se određeni uzorak smjesti negdje na kontinuum. Ovaj prijedlog je ponuđen i pored svjesnosti o svim poteškoćama koje bi se javile. Naprimjer, lingvistički elementi unutar određenog uzorka mogu se pomjerati po kontinuumu, što klasifikaciju cijelog uzorka čini jako teškom, ako ne nemogućom. Ovo se može javiti u primjerima gdje nagle promjene u govoru čine klasifikaciju cijelog uzorka otežanom (vidi fusnotu 6). Jedan naspram dva sistema Općenito, postoje dva pravca razmišljanja kada je u pitanju odgovarajući model arapske multiglosije i kontinuuma: jednosistemski pristup i dvosistemski pristup.9 Naučnici koji podržavaju dvosistemski pristup posmatraju arapsku multiglosiju kao dva sistema sa idelnim prototipskim centrima (Sl. 4). Prema ovoj koncepciji svaki od dva centra ima srž iz koje se rađaju i šire devijacije približavajući se drugom centru.

Ovaj pristup vezan je sa teškoćama proučavanja individualnog govora ili idiolekta (primjer su jezici Amarna pisama). Ako hoćemo usvojiti dvosistemski pristup, moramo razmatraiti prebacivanja sa sistema na sistem unutar jednog razgovora. Stoga se ovdje preferira jednosistemski pristup. Postoji jedan idealan prototipski centar kolokvijalnog arapskog,10 i izvorni govornici se kreću iz ovog centra prema standardnom arapskom (Sl. 5). Ovaj model pretpostavlja kretanja tipa varijetet C => varijetet A ili varijetet C => varijetet Bn. Ostali modeli daju mogućnost kretanja varijetet A <= varijetet Bn => varijetet C, pa čak i varijetet A => varijetet C ili varijetet A => varijetet Bn/C. Postoji nekoliko argumenata koji govore protiv jednosistemskog modela. Prije svega, oni koji se zalažu za dvosistemski pristup tvrde da je zajednički fundamentalni etimon nužan za različite forme u varijetetima. Međutim, ponekad je teško pronaći taj zajednički fundamentalni etimon, kao u slučaju riječi cipela h idh a (standardni) i gazma (kolokvijalni kairski). Ovaj argument se može pobiti isticanjem činjenice da postoji jako malo parova formi koje nemaju zajednički fundamentalni etimon. Tada se može pretpostaviti da se za većinu leksema (minimalnih jezičkih jedinica) u standardnom i kolokvijalnom arapskom može naći zajednički fundamentalni etimon. Pored toga, sa historijskog stajališta, naučnici vide jedan zajednički izvor standardnog i kolokvijalnog arapskog. Također je poznato da su jezici mnogo otvoreniji prema integrisanju novih leksičkih elemenata nego prema morfološkim ili sintaksičkim promjenama.11 Drugim riječima, leksičke jedinice "uništavaju" jezik mnogo manje od morfoloških ili sintaksičkih "uvedenica". Jezik farsi dobar je primjer jer je 50% vokabulara arapskog porijekla, ali se jezik smatra indoevropskim zbog svoje gramatičke strukture. Znači, što se tiče svrstavanja jezika, rječnik nije toliko presudan kao, recimo, gramatički redoslijed riječi. Isti princip mo ž e se primijeniti na problem parova leksema koji nemaju zajednički fundamentalni etimon.

Rječnik nije toliko važan kao morfologija ili sintaksa. Pristalice dvosistemskog pristupa primjećuju da je teško dokazati da govornici imaju jedan bazičan sistem jer nam trenutno nedostaje psihološki model kojim bismo istražili ovaj fenomen, a nije vjerovatno ni da će se taj model razviti u budućnosti. Tačno je da nemamo nikakav psihološki model koji bi pokazao da je arapski jezik jednosistemski. Međutim, većina od 93 govornika arapskog sa kojima sam razgovarao (Egipćani, Palestinci i Sirijci) smatrali su da su obje varijante dio jednog jezika. Nisu smatrali da su dvije varijante odvojeni jezici. Drugim riječima, i kolokvijalni i standardni arapski su "arapski" u jednom sistemu. Fergusonovi zaključci (1959.) u početku su podržavali argumente za dvosistemski pristup. Prema njemu, arapski ima dva varijeteta sa različitim funkcijama koje se stječu na različite načine u različitim fazama. Ali, kao što smo vidjeli, govornici mogu relativno lahko, a ponekad i nesvjesno, prelaziti sa varijeteta na varijetet. Ta činjenica jasno ukazuje na postojajne jednog sistema. Primijećeno je da je distribucija varijanti duž kontinuuma neravnomjerna. Drugim riječima, većina govornika u Egiptu mnogo češće koristi bazilekt-kraj kontinuuma u govoru, pa čak i pisanju. Ovo ne podržava dvosistemski pristup jer "kontinuum ne zahtijeva da svi varijeteti egizistiraju sa istom učestalošću, nego da budu realizovani u nekom vremenu ili barem budu teoretski ostvarivi" (Rickford 1987 : 20). Gibson (1982.) tvrdi da postoji jača veza između područja bazilekta i mezolekta nego između područja akrolekta i mezolekta, što sugerira postojanje dva sistema: akrolekta i bazilekta/mezolekta. Štaviše, on tvrdi da se mogu postaviti zajedničke fundamentalne forme za karakteristike mezolekta i bazilekta. Međutim, može se pokazati da postoji zajednički fundamentalni izvor za sve forme na kontinuumu od bazilekta do akrolekta. Štaviše, neki bazilekt i mezolekt-fenomeni ne mogu se objasniti zajedničkom fundamentalnom kategorijom (vidi Alleyne 1980 : 196-67 za primjer).

Pored toga, Gibsonova tvrdnja da su razlike između bazilekt i mezolekt- područja samo leksičke, a ne gramatičke, jednostavno nije tačna za arapski jezik. Konačno, pristalice dvosistemskog pristupa dovode u pitanje mogućnost lingvista da napišu jedinstvenu gramatiku različitih varijeteta bez kršenja gramatičkih pravila tih varijeteta. Ako je to moguće, moglo bi se tvrditi da jednosistemski model postoji. Smatram da je moguće napisati jednu gramatiku sa pravilima koja pokrivaju sve različite varijetete na arapskom kontinuumu i varijable o kojima je bilo riječi.12 Podršku za ovu tvrdnju crpim iz sveobuhvatnih studija13 koje su provedene za središnje varijetete Bn. Ove studije pronašle su dokaze o pravilnostima i postojanju sistema, što ukazuje na to da postoji jedna gramatika koja pokriva sve varijante. Schmidt nudi dobar primjer sistematične prirode središnjih varijanti (1974 : 9­10). On analizira standardno ra'aytuhu vidio sam ga naspram kolokvijalnog shuftu 14 sa prelaznim formama ra'etu i * shuftuhu. Ovaj primjer dalje je razvijan kada sam pitao 31 obrazovanog izvornog govornika iz Egipta15 da procijeni sve moguće teoretske hibridne forme prema Tabeli 2. U ovom eksperimentu istražene su sve hibridne forme vidio sam ga koje se mogu teoretski naći duž kontinuuma od standardnog ( ra'aytuhu ) do kolokvijalnog kraja ( shuftu ).16 Formama su pridružene slijedeće varijable koje su prikazane u Tabeli 2.: i) leksem može biti standardan (S) ili kolokvijalan (C); ii) može postojati diftong (S) ili monoftong (C); iii) modulirani glagolski sufiks može biti tu (S) ili t (C); iv) zamjenički sufiks može biti hu (S) ili u (C). 1. Standardni sufiks ne može se vezati za oblik koji izvorni govornik smatra kolokvijalnim.17 Drugim riječima, standardni markeri ili završeci nisu kompatibilni sa kolokvijalnim elementima ili sa elementima koji se smatraju kolokvijalnim.18 Posljedično tome, oblici (c), (d), (i) i (j) neprihvatljivi su jer je standardni marker (zamjenički sufiks hu ) vezan ili za oblik sa kolokvijalno moduliranim glagolskim sufiksom (oblika (c) i (d)) ili sa kolokvijalnim leksemom (oblika (i) i (j)). Oblici (e), (g) i (k) marginalno su prihvatljivi uprkos činjenici da standardni marker (kao što je modulirani glagolski sufiks tu ) nije kompatibilan ili sa kolokvijalnim zamjeničkim sufiksom ili sa kolokvijalnim leksemom (oblik (k)). Ali, ovi oblici zvuče kao drugi mogući oblici koje znače vidjeli ste ga , a ne vidio sam ga .

To objašnjava zašto su prihvatljive dijelu ispitanika. Oblik (h) prihvatljiv je jer nijedan standardni marker nije vezan za kolokvijalne elemente. Konačno, oblik (f) prihvatljiv je jer, kao što je navedeno dolje, diftonzi mogu proći neopaženo. 2. Značajno je da diftonzi, koji su obično standardni markeri, i monoftonzi, koji su obično kolokvijalni markeri, imaju malo utjecaja na percepciju govornika. I jedni i drugi mogu se koristiti kako sa standardnim, tako i sa kolokvijalnim elementima. Drugim riječima, za analizu, diftonzi ili monoftozni ne mogu se smatrati standardnim i kolokvijalnim markerima. I zaista, oblik (b) nije potpuno odbačen i marginalno je prihvatljiv jer monoftong prolazi neprimijećeno. Neki govornici miješaju ovaj oblik sa standardnim oblikom (a). Tri ispitanika koja su odbacila oblik istakla su da oblik sadržava monoftong koji ga čini "čudnim".21 3. Može se razviti jednostavan redoslijed pravila. Da bi se shuftu standardizirao i pomjerao duž kontinuuma prema standardnom kraju, prvo se moraju primijeniti tri pravila standardiziranja: dodjeljivanje novog standardnog leksema (standardno ra'a umjeso kolokvijalnog sh a f ), promjena moduliranog glagolskog sufiksa iz kolokvijalnog t u standardni tu , i diftongizacija ( e > ay ). Tek kada se primijene ova tri pravila standardizacije, može se standardizirati i zamjenički sufiks ( u >hu ). Ako se ne poštuje ovaj redoslijed, stvaraju se neprihvatljivi oblici. Naprimjer, oblik (j) je odbačen jer je kolokvijalni sufiks u standardiziran u hu prije nego što je dodijeljen standardni leksem i primijenjen standardni modulirani glagolski sufiks.

Oblik (i) je neprihvatljiv jer je standardni zamjenički sufiks hu iskorišten prije dodjeljivanja standardnog leksema. Oblici (c) i (d) također su neprihvatljivi zato što je zamjenički sufiks standardiziran prije primjene ostala tri pravila standardizacije. U slučaju oblika (b) *ra'etuhu , standardizacija zamjenčikog sufiksa pojavljuje se prije diftongizacije.22 4. Svi ispitanici su mogli smjestiti oblike na kontinuum, kao što je prikazano na Sl. 6, i pokazali su izuzetno slaganje (oko 80%) o tome koji su oblici "više", a koje "manje" standardni. Smještanje oblika na kontinuum ukazuje na hijerarhiju elemenata kao što su leksem, sufiks23 i diftong. Moguće je zaključiti da ako izvorni govornik želi da standardizira kolokvijalni oblik (pomjerajući ga prema standardnom kraju kontinuuma), svoju pažnju mora fokusirati na odabir standardnog leksema, a tek potom na primjenu gramatičkih morfema koje trebaju da služe samo kao produžetak korištenja standardnog leksema. Štaviše, možemo vidjeti da govornici shvataju oblik sa standardnim zamjeničkim sufiksom i kolokvijalnim monoftongom više standardnim nego oblik koji ima kolokvijalni zamjenički sufiks i standardni diftong. (Zato se oblici (b) i (d) smatraju više standardnim nego oblici (e) i (f)). Drugim riječima, gramatički morfem sufiks ima veći utjecaj nego diftong kada je u pitanju klasifikacija oblika kao standardnog. Kao što je već rečeno, standardni zamjenički sufiks je važno obilježje "standardnosti" (ili "klasicizma") dok diftong nije.

Diftonzi i monoftonzi mogu proći neprimijećeno kod govornika. Predlažem slijedeće objašnjenje načina na koji su izvorni govornici rangirali oblike na kontinuumu. i) Oblik (b) standardniji je od (c) jer ima dodatno obilježje standardnosti (standardni izmijenjeni glagolski sufiks tu ). Iz istog razloga oblik (i) je standardniji od forme (j).24 ii) Oblik (c) standardniji je od (d) jer ima diftong. Iz istog razloga oblici (e) i (f) smatraju se standardnijim od oblika (g) i (h). iii) Oblik (d) standardniji je od (e) i (f)25 zato što ima standardni zamjenički sufiks hu, što dovodi do toga da se oblik smatra standardnijim od onih sa izmijenjenim glagolskim sufiksom tu . Iz istog razloga oblik (j) se smatra standardnijim od (k) i (l). iv) Oblici (g) i (h) standardniji su od (i) jer sadrže standardni leksem. Zaključci: Središnje varijante pokazuju neke znake regularnosti i sistematskog poretka, što se može sumirati u slijedećim zaključcima: 1. Standardna obilježja nisu kompatibilna sa kolokvijalnim elementima ili elementima koji se smatraju kolokvijalnim. 2. Diftonzi i monoftonzi mogu proći neopaženo kao standardna i kolokvijalna obilježja. 3. Kada se standardno obilježje (naprimjer diftong) zanemari, govornici mogu prihvatiti njegovu eventualnu pojavu, mada je u principu nekompatibilan koliko i primjetnija standardna obilježja na koja prigovaraju. 4. Govornici prihvataju oblike koji "zvuče ispravno", mada su ti oblici neprihvatljivi u kontekstu u kojem su testirani. Drugim riječima, govornici prihvataju i one oblike za koje očekujemo da su gramatički neispravni jer ih identificiraju kao gramatički korektne u drugom okruženju. Naprimjer, mada oblici (e), (g) i (k) ne znače vidio sam ga , govornici ih prihvataju fonetski jer ove forme znače vidjeli ste ga kada se slušaju izolirano.

Ovi oblici su zato samo površno prihvatljivi i ako govornici žele da ih koriste, ne mogu ih koristiti u smislu vidio sam ga . 5. Postoji redoslijed pravila pri standardizaciji kolokvijalnih oblika. Osoba prvo mora primijeniti tri pravila standardizacije dodjeljujući standardni leksem, zamjenjujući izmijenjeni glagolski sufiks (kolokvijalno t u standardno tu ) i na kraju vršenjem diftongizacije ( e > ay ). Tek tada kolokvijalni zamjenički sufiks u može postati standardno hu . 6. Pri kreiranju standardnih oblika, faktori su poredani po važnosti na slijedeći način: leksem, zamjenički sufiks, izmijenjeni glagolski sufiks i diftong. 7. Ne samo što su izvorni govornici odbacili neke teoretski moguće hibridne oblike na kontinuumu, nego su ih poredali na kontinuumu od standardnog do kolokvijalnog arapskog. To je naizgled u suprotnosti sa Parkinsonovim zaključcima. U svom eksperimentu Parkinson je došao do zaključka da su odgovori bili raznoliki kada su se vrednovali tekstovi od standardnog do kolokvijalnog (1991 : 48). Ali, ovo ne mora nužno biti u kontradikciji sa našim zaključcima jer je Parkinson tražio od govornika da vrednuju cijeli tekst, a ne samo jednu rečenicu. Ovi zaključci jasno pokazuju sistematsku prirodu varijante Bn. Ova varijanta zasigurno ne funkcionira po metodi slučajnog uzorka, nego čak ukazuje da postoji mogućnost stvaranja jedne gramatike koja bi bila jedinstvena za različite varijante arapskog. Konačno, važno je imati na umu da rezultati o kojima se ovdje raspravlja niču iz jedne male rečenice koja ima samo nekoliko fonetskih, morfoloških i leksičkih karakteristika. Kad bi uzmeli i druge lingvističke karakteristike, one bi bile različito distribuirane na kontinuumu. Drugim riječima, velikom broju lingvističkih karakteristika mogu se dodijeliti različita mjesta na kontinuumu varijeteta, odnosno različitih lekata.

SAŽETAK

Iz naše diskusije jasno je koliko je kontinuum značajan za opisivanje ponašanja arapskih govornika i pisaca. Štaviše, sistematska priroda prelaznih varijeteta u arapskom daje argumente za jednosistemski model. Ovaj sistem zaista uključuje kontinuum sa dva ekstremna kraja: akrolektom (ili standardnim arapskim), i bazilektom, (ili kolokvijalnim arapskim). U sredini, odnosno mezolektu, može se naći skoro bezbroj varijeteta ili lekata koje izvorni govornici koriste u različitim prilikama i pod različitim okolnostima. Pored toga, izvorni govornici koriste različite varijable pri izboru varijeteta koji će koristiti u složenoj arapskoj multiglosiji. Također smo vidjeli kako govornici mogu prihvatiti ili odbaciti hibridne forme, a također i smjestiti moguće (pa čak i neprihvatljive) forme na kontinuum. Ovaj dokaz sistematskog poretka u prelaznoj varijanti Bn pokazuje da je moguće izgraditi jednu gramatiku za sve različite varijetete na kontinuumu arapske multiglosije. Da imamo samo standardni i kolokvijalni varijetet kao dva odvojena tijela, morali bismo pribjeći korištenju dvije različite gramatike u dva različita sistema. Sistematska priroda varijeteta Bn omogućava nam da se zalažemo za stvaranje jedne gramatike koja bi obuhvatala različite varijetete. Ova saznanja imaju i velike implikacije za pedagogiju. Nastavnici arapskog već su dugo uključeni u debatu o načinu predavanja kolokvijalnog arapskog. Ako zaista imamo jedan sistem, bilo bi moguće napisti nastavni plan koji bi se mogao primijeniti i na standardni i na kolokvijalni arapski. Takav smo eksperiment kolega Maurice Salib i ja proveli na Univerzitetu Kalifornija u Berkliju između 1982. i 1984. sa promjenljivim uspjehom.

Od početka predavanja studenti su imali paralelna predavanja na oba varijeteta. Nove inicijative da se napravi nastavni plan i instrukcijski materijal koji će uzeti u obzir multiglosionu situaciju trenutno su u toku na koledžu Midlberi i drugdje. Pored toga, Rydingova je načinila važan korak u ovom pravcu svojim udžbenikom u kojem nije izložen specifični dijalekt namijenjen određenoj zajednici, nego "prelazni varijetet koji utjelovljuje karakteristike interdijalekatske komunikacije, kao i aspekte standardnog literarnog jezika" (1990 : xvi). Ovo je odličan udžbenik jer pristup nije gramatički baziran, nego funkcionalno i situaciono. Predavanje prelaznog varijeteta može se usvojiti i kasnije prilagoditi različitim zajednicama i regionima. Također smo raspravljali o procesu pomoću kojeg izvorni govornici kreiraju standardne i kolokvijalne forme kada se prebacuju sa jednog na drugi varijetet multiglosionog kontinuuma. Ovo je važno zato što su lingvisti tradicionalno analizirali samo pravila "kolokvijalizacije" (kako se standardna forma kolokvilizira). Standardni arapski usvaja se tek nakon što izvorni govornik nauči izvorni varijetet, koji je, naravno, kolokvijalni varijetet. Posljedično tome, stvaranje standardnih iz kolokvijalnih formi vrlo je značajan proces. Važno je kreirati model za strukturu kontinuuma u arapskom ne samo zato što ga možemo primijeniti na ostale multiglosione situacije, nego zato što nam to daje dodatne alatke za proučavanje historije arapskog jezika. Kada bude gotov, ovaj model imat će velikog utjecaja na pristup predavanju multiglosionih jezika. Ovo pokazuje da postoji bliska veza između arapske sociolingvistike i predavanja arapskog kao stranog jezika. Profesor Badawi dao je veliki doprinos upravo na ova dva područja.

BILJEŠKE

Ovaj rad prerada je Poglavlja 1 Benjamina Haryja iz 1992., a ovdje je objavljen uz odobrenje E. J. Brill. Volio bih da se zahvalim Alaa Elgibaliju, Paulu Stevensu, Shmuelu Bolozkyiju, Rini Drory, Betsy Goldin, Shlomo Izre'elu, Dilworthu Parkinsonu i Sondi Siegel na njihovim korisnim komentarima. Također želim zahvaliti čitaocima ovog rada na njihovom bitnom razumijevanju. 1. Za detaljnu biografiju o ideji kontinuuma, uključujući opoziciju tom modelu, pogledajte Rickford 1987 : 288 n.1. 2. Badawi koristi različite termine u svom radu na engleskom jeziku (1985 : 17): (a) klasični arapski, (b) moderni standardni arapski, (c) govorni arapski obrazovanih, (d) govorni arapski polupismenih i (e) govorni arapski nepismenih. 3. Pogledajte za primjer Versteegh 1984. i reakcije na Heryja 1992 : 40-46 i Fergusona 1989. 4. O korištenju termina "akrolekt", "bazilekt" i "mezolekt", koji su korisni kada se raspravlja o ideji kontinuuma, pogledajte Stewarta 1965. i Bickertona 1975 : 24. 5. Potrebna su dodatna proučavanja da se postavi lingvistički i sociolingvistički kriterij za smještanje pisanog ili govornog teksta na određeno mjesto duž kontinuuma. Za sugestije oko proučavanja vidjeti pod "Varijante". 6. Numan Ashur (1918-1987), jedan od najvažnijih i najplodnijih dramaturga u Egiptu, napisao je veći dio dramskih dijaloga na kolokvijalnom arapskom, a egipatski pjesnici Bayram al-Tunsi (1893-1961) i Abdl al-Rahman al-Abnudi također su pisali poeziju na kolokvijalnom. Al-Tunsi je također pisao priče na kolokvijanom arapskom (kao što su A s-Sayyid wi-mratu fi Baris Čovjek i njegova žena u Parizu ). Svi ovi pisci uživaju veliku popularnost u Egiptu. Yusuf Idris (1927­1991), jedan od najvažnijih romanopisaca, pisao je prozu sa dijalozim na kolokvijalnom arapskom. 7. Za predloženi kontinuum srednjeg arapskog pogledati Hary 1992 : 49-61, za judeo-arapski ibid., pp 79-82. 8. Mada je, vjerovatno, neko drugi pisao govore za njega, predsjednik Naser je možda odstupao od pripremljenih tekstova. 9. U kreolskim studijama Cassidy (1971.), Craig (1971.;1980.) i Rickford (1987.) preferiraju jednosistemski model dok su Tsuzaki (1971.) i Gibson (1982.) pristalice dvo- pa čak i trosistemskog pristupa. 10. Kolokvijalni kao baza dobro je dokazan u Parkinsonu 1991: 61. 11. Razmotrite jidiš frazu yeshiva boxer - student jevrejske religiozne akademije , gdje jidiš posuđuje leksiku iz hebrejskog ( yeshiva > yeshfva - religiozna akademija; baxur > boxer - mladi student ), ali zadržava germanski poredak riječi. Uprkos dvjema riječima hebrejskog porijekla, fraza se ipak smatra jidiš. Drugim riječima, korištenje semitske leksike ne mijenja germansku prirodu i strukturu fraze. 12. McCawley (1984.) diskutira o govornicima koji u svakodnevnom životu koriste više različitih dijalekata.

On postavlja pitanje da li ovi ljudi imaju (i) višestruku gramatiku, (ii) jednu gramatiku koja je prilagodljiva razlikama u društvenom kontekstu ili (iii) jednu gramatiku za jednu varijantu sa različitim strategijama koje se koriste da se obuhvate druge varijante. Primijetite da dvije od tri mogućnosti pretpostavljaju jednu gramatiku. 13. Pogledajte Badawi 1973., Schmidt 1974., Meiseles 1975., Salib 1979., Schulz 1981. 14. Mada je shuftu vidio sam ga dobro dokumentirano (Salib 1981 : 106; Michell 1978 : 26), može se također čuti i alofonska verzija shufto . 15. Prvi put sam proveo ovaj eksperiment sa samo osam sagovornika (Hary 1992 : 20, n. 37). 1991. proširio sam eksperiment i uključio još 23 sagovornika. Jasno je da nam čak ni ovaj broj ne dozvoljava da izvlačimo konačne zaključke, ali nedvojbeno su pokazane neke jasne tendencije. Imao sam nekih tehničkih problema pri provođenju ovog eksperimenta, jer je bilo teško prezentirati sagovornicima moguće teoretske forme. Zato su ove forme snimljene, a zatim i zapisane fonetski. Drugim riječima, snimio sam muškarca, Egipćanina od 27 godina sa univerzitetskim obrazovanjem (predmet Lingvistika), koji je pročitao sve forme. Pustio sam snimku sagovornicima koji su zatim dobili fonetski zapisane verzije. Moji sagovornici su bili 18 muškaraca i 13 žena, svi iz Kaira. Većina je bila univerzitetski obrazovana, a imali su između 25 i 62 godine života. Neki su živjeli u SAD između dvije i deset godina. Drugi su proveli u Kairu cijeli svoj život. 16. Allsopp je (1958.) pokazao devet načina da se kaže rekao sam mu na gvajana narječju. Od bazilektne verzije / mi tel am /, preko sedam mezolektnih varijanti do akrolekt varijante / I told him /. 17. Salib je ovo izrazio općije tvrdeći da su standardni morfemi nekompatibilni sa kolokvijalnim leksemima (vidi Salib 1979 : 55-59). Osim o kolokvijalnim leksemama, ovdje govorim o "kolokvijaliziranim" formama (kao što je ra'eet ) ili formama koje izvorni govornici smatraju više "kolokvijalnim". 18. Ovo se može dalje razraditi. Standardni markeri, kao što su infleksije, sufiksi ili padeški završeci smatraju se standardnijim ako ih koristi govornik u gramatički neprihvatljivom okruženju sa dosta kolokvijalnog miješanja, nego ako ih koristi govornik koji "samo" govori moderni standardni arapski bez takvih markera. 19. U drugom eksperimentu koji je proveo Hary (1992 : 25-26), ove forme su prihvaćene sa značenjem vi ste ga vidjeli . Naravno, ovo može dovesti govornikovu procjenu prihvatljivosti u pitanje, kao što je sugerirao jedan čitalac ovog rada. Ja sam učinio svjestan napor da izoliram i identificiram slučajeve u kojima forme mogu biti prihvatljive u drugim okruženjima, kao što je to slučaj ovdje. 20. Pod terimnom "prihvaćen" mislim da je izvorni govornik primijetio da se forme mogu koristiti u arapskom, bez obzira na to da li se koriste u standardnom, prelaznom ili kolokvijalnom govoru. 21. Sagovornici imaju lingvističko iskustvo i izričito su me pitali da li je diftong ili monoftong prisutan. Naravno, oni nisu idealni informatori. 22. Mada, kao što je gore rečeno, ova forma može biti prihvatljiva jer monoftong može proći neprimijećeno. 23. Čini se da se zamjenički sufiks hu smatra više standardnim nego izmijenjeni glagolski sufiks tu . Ovo se može objasniti fonetskom percepcijom izvornog govornika: standardno tu je fonetski "bliže" kolokvijalnom t nego standardno hu kolokvijalnom u/o ; stoga se ovo prvo smatra manje standardnim od drugog. 24. Uprkos činjenici da su sagovornici odbacili prihvatljivost formi (i) i (j), možete primijetiti da su ipak smatrali da je (i) standardnija od (j) kada sam tražio od njih da rangiraju forme. 25. Primijetite da se smatra kako forme (e) i (f), kao i (g) i (h), imaju "standardne kvalitete", i to prema navednom redoslijedu.

LITERATURA:

Alleyne, Mervyn. 1980. An Historical Comparative Study of English-Based Afro- American Dialects of the New World . Ann Arbor , MI : Karoma. Allsopp, Richard. " The English Language in British Guiana." English Language Teaching 12/2:59-66. Badawi, El-Said. 1973. Mustaway a t al- ' arabiyya al-mu 'as ira fi Mi s r . Cairo : Dar al- Maarif. ??? . 1985. "Educated Spoken Arabic: A Problem in Teaching Arabic as a Foreign Language." Scientific and Humanistic Dimensions of Language , ed. By K. Jankowski, 15-22 Amsterdam and Philadelphia : John Benjamins Publishing Company. Badawai, El-Said and Martin Hinds. 1986. A Dictionary of Egyptian Arabic: Arabic- English . Beirut : Librairie du Liban. Bakhtin, Mikhail. 1990. The Dialogic Imagination. Ed. By Michael Holquist. Trans. By Caryl Emerson and Michael Holquist. Austin : The University of Texas Press. Bickerton, Derek. 1973. "On the Nature of a Creole Continuum." Language 49:640:69. ??? . 1975. Dynamics of Creole System . Cambridge : Cambridge University Press. Blanc, Haim. 1960. "Style Variations in Spoken Arabic: A Sample of Interdialectal Educated Conversation." Contribution to Arabic Linguistics, ed. By C. Ferguson, 79-161. Cambridge : Harvard University Press. Bloomfield, Leonard. 1961. Language. New York : Holt, Rinehart and Winston. Cassidy, Frederic. 1971. Jamaica Talk: Three Hundred Years of the English Language in Jamaica . 2nd. Ed. London : Macmillian. Craig, Dennis. 1971. "Education and Creole English in the West Indies : Some Sociolinguistic Factors." Pidginization and Creolization of Languages , ed. By D. Hymes, 371-91. Cambridge : Cambridge University Press. ??? . 1980. "Models for Educational Policy ina Creole-Speaking Communities." Theoretical Orientations in Creole Studies , ed. By A. Valdman and A. Highfield, 245-66. New York : Academic Press. DeCamp, David. 1971. "Toward a Generative Analysis of a Part-Creole Continuum." Pidginization and Creolization of Languages , ed. By. D. Hymes, 349-70. Cambridge : Cambridge University Press. Diem, Werner. 1974. Hochsprache und Dialekt im Arabischen: Untersuchungen zur heutigen arabischen Zweisprachgkeit. Wiesbaden : Franz Steiner. Ferguson, Charles. 1959. "Diglossia." Word 15:325-40. ??? . 1962. "Problems of Teaching Languages with Diglossia." Monograph Series on Languages and Linguistics 15:163-77. ??? . 1989. "Grammatical Agreement in Classical Arabic and the Modern Dialects. A Response to Versteegh ? s Pidginization Hypothesis." Al- ' Arabiyya 22:5-17. Fishman, Joshua. 1967. "Bilingualism with and without Diglossia: Diglossia with and without Bilingualism." Journal of Social Issues 23:29-38. Gibson, Kean. 1982 "Tense and Aspect in Guynese Creole: A Syntactic, Semantic and Pragmatic Analysis." D. Phill. Diss., University of York. Hary, Benjamin. 1989. "Middle Arabic: Proposals for New Terminology." Al - ' Arabiyya 22:19-36. ??? . 1992. Multiglossia in Judeo-Arabic. With an Edition, Translation and Grammatical Study of the Cairene Purim Scroll. Leiden , New York , and Koln: E. J. Brill. El-Hassan, Shaher. 1977. "Educated Spoken Arabic in Egypt and the Levant : A Critical Review of Diglossia and Related Contepts." Archivum Linguisticum 8/2:112-32. Izre' el, Shlomo. Forthcomin. "Some Methodological Requisites for the Study of the Amarna Jargon: Notes on the Essence of That Language". Tell el-Amarna, 1887- 1987, ed. By B. Beitzel and G. Young. Winona Lakes, Ind.: Eisenbrauns. Kaye, Alan. 1972. "Remarks on Diglossia in Arabic: Well-Defined Vs. Ill-Defined." Linguistics 81:32-48. ??? . 1994. "Formal vs. Infromal in Arabic: Diglossia, Triglossia, Tetraglossia, Etc. Polyglossia-Multiglossia Viewed as a Continuum." Zeitschrift fur arabische Linguistik 27:47-66. Labov, William. 1973. "The Boundaries of Words and their Meanings." New Ways of Analyzing Variation in English, ed. By C. Bailey and R. Shuy, 340-73. Washington , DC : Georgtown University Press. Le Page, Robert. 1978. Projection, Focussing, Diffusion, or Steps Towards a Sociolinguistc Theory of Language. Occasional paper 9. St. Augustine , Trinidad : Society for Caribberan Linguistic. Lyons, John. 1981. Languages and Linguistics: An Introduction. Cambridge University Press. McCawley, James. 1984. Reviw of Grammatical Theory an Language Acquisition by. L. White (Dordrect, Holland, and Cinnaminson, NJ: Foris, 1982). Language 60/2:435. Meiseles, Gustav. 1975. "Oral Literary Arabic: Its Msain Features in Speech and Reading ." Ph.D. dissertation, The Hebrew University of Jerusalem [in Hebrew; English abrstract]. Mitchell, Terence. 1978. An Introduction to Egyptian Colloquial Arabic. Oxfor: Clarendon Pres. O'Leary, De Lacy. 1925. Colloquial Arabic. London : Kegan Paul, Trench, Trubner and Co. Parkinson, Dilworth. 1991. "Searching for Modern Fu sh a: Real-life Formal Arabic." Al- ' Arabiyya 24:31/64. Rickford, John. 1987. Dimensions of a Creole Continuum: History, Text, and Linguistic Analysis of Guyanese Creole. Stanfrod, CA: Stanford University Press. Ryding, Karin. 1990. Formal Spoken Arabic: Basic Course. Washington, D.C.: Georgtown University Press. Salib, Maurice. 1979. "Spoken Literary Arabic: Oral Approcimation of Literary Arabic in Egyptian Formal Discourse." Ph.D. dissertation, The University of California, Berkley. ??? . 1981. Spoken Arabic of Cairo . Cairo : The American University in Cairo Press. Schmitd, Richard. 1974. "Sociolinguistcs Variation in Spoken Egyptian Arabic: A Re-examination of the Concept of Diglossia." Ph.D. dissertation, Brown University . Schulz, David. 1981. "Diglossia and variation in Formal Spoken Arabic in Egypt ." Ph.D. dissertation, University of Wisconsin , Madison . Stewart, William. 1965. "Urban Negro Speech: Sociolinguistic Factors Affecting English Teaching." Social Dialects and Language Learning, ed. By R. Shuy, 10- 18. Champing, Ill. : National Council of Teachers of English. Tsuzaki, Stanley. 1971. "Coexistent Systems in Language Variation: The Case of Hawaiian English. " Pidginization and Creolization of Languages, ed. By D. Hymes, 327-39. Cambridge : cambridge university Press. Versteegh, Kees. 1984. Pidginization and Creolization: The Case of Arabic. Amsterdam and Philadelphia : John Benjamins Publishing Company. [1] Razumijevanje arapskog: Eseji o savremenoj arapskoj lingvistici ( Understanding Arabic - Essays in Contemporary Arabic Linguistics in Honor of El Said Badawi, edited by Alla Elgibali)