Uskrsnuće čovjeka u obje njegove dimenzije

Uskrsnuće duše i život poslije smrti bitni su pojmovi monoteističke religijske kulture koji povlače za sobom logičke posljedice u smislu ovozemaljskog života, posljednji sud, Dženet i Džehenem. U Tori se Sudnji dan skoro i ne spominje. Jevreji su vjerovali u kolektivno uskrsnuće cijele zajednice pravednika na kraju povijesti čovječanstva. Evanđelje tek samo aludira na ovaj dan insistirajući prije svega na "kraljevstvu Božijem". Kur''an je jedini koji iscrpno govori o Sudnjem danu, spominjući ga na oko stotinjak mjesta, pri tome ističući da je vjera u Sudnji dan na istoj razini kao i vjera u Boga. Važnost spominjanja Sudnjeg dana je ekvivalent za ono što je načelo samog religijskog poziva, jer, ukoliko pokoravanje religiji ne bi imalo učinka, ljudi je nikada ne bi prihvatili i zbog nje ostavili prirodnu slobodu vjerovanja. Vjera u Sudnji dan, uskrsnuće duše, posljednji sud, Dženet, Džehenem su najdjelotvorniji faktor koji potiče čovjeka da prihvati nužnost vrline i uzdržavanja od neprikladnih svojstava i velikih grijehova. Osnovna svrha uskrsnuća je ta da bi ljudska stvorenja trebala postići krajnju sreću i završiti zadnju fazu svog razvoja, putem vrline čistog vjerovanja koje su imali i dobrih djela koja su počinili. Zbog postizanja krajnjeg cilja sve božanske religije postavile su čitav niz propisa, uputa i zapovijedi čije će ispunjavanje omogućiti čovjeku uzvišeni vrhunac za koji je predodređen. Tjelesni užitak i patnja je ono što podstiče čovjeka da čini dobra djela i poštuje zakon, ali i istovremeno pobuđuje u njemu strah od posljedica kušnje tog zakona. 1. Poteškoće nastaju kod samog predočavanja uskrsnuća. Temeljno pitanje koje se postavlja u islamskom učenju je sljedeće: a) Da li je riječ o uskrsnuću samo duše? b) Samo o uskrsnuću materijalnog tijela? c) O uskrsnuću tijela koje će biti nekako oduhovljeno i profinjeno? Teorija koju zastupa veliki broj teologa i filozofa, kako u prošlosti tako i u sadašnjosti, zasniva se na principu po kome uskrsnuće predstavlja potpun i sveobuhvatan povratak u život, jer ništa što se odnosi na čovjeka ne može biti potpuno uništeno. Stvarnost uskrslog života bi se morala predočavati u skladu sa pogledom, tako da sadrži obje dimenzije, ne odvojene već združene, upravo kako je to bio slučaj na ovom svijetu. Kur''an -koji je glavni izvor za sve takve teme, opovrgava sva ograničenja života samo na duh: "Allah iz ničega stvara, On će to učinitti i na kraju, Njemu ćete se vratiti" (30:11) Reci: "Oživjeće ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio: On dobro zna sve što je stvorio." (36:79) Ovo su samo neki od ajeta koji predstavljaju izazov za one koji smatraju da tijelo nije sposobno za obnovljeni život, nakon raspada i rasturanja njegovih čestica, takvi ljudi su ustvari nesvjesni beskrajne moći Boga. Oni ne razumiju da rekonstrukcija ljudskog života od rasutih čestica tijela sve do reprodukcije najsitnijih detalja na vrhovima prstiju predstavlja samo jedan mali i beznačajni zadatak za beskonačnu moć Stvoritelja. Pred one koji i poslije ovako eksplicitnih dokaza niječu život poslije smrti, Kur''an opet stavlja izazov da objasne kako se onda jedan upravo takav proces desio na početku stvaranja? U Kur''anu je također opisan konkretan slučaj tjelesnog uskrsnuća koji se veže za Ibrahima, a.s. Ibrahim, a.s., je bio svjedokom i vlastitim očima vidio ponovno sastavljanje rasutih čestica jednog tijela. "Kad Ibrahim reče: "Gospodaru moj, pokaži mi kako umrle oživljuješ!" -On reče: "Zar ne vjeruješ?" "Vjerujem" - odgovori on - "ali bih da mi se srce smiri." "Uzmi četiri ptice"- reče On - "isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi, brzo će ti doći; Znaj da je Allah silan i mudar!" (2:260) Ibrahim, a.s., je racionalno i logično uvjeren u istinu uskrsnuća, ali je želio da to iskusi i putem svojih čula, postavivši veoma mudro pitanje o tome kako se mrtvi vraćaju u život. Dakle, Ibrahim, a.s., je vjerovao u princip uskrsnuća i obnovu života, ali je želio da to sazna direktno; putem konkretnog primjera te da tako zadovolji svoja unutarnja osjećanja preko svojih osjetila. Imam Al-Sajjad, mir nek je s njim, rekao je: "U vrijeme uskrsnuća, ljudska tijela će rasti iz zemlje kao biljke. Čestice koje su bile pretvorene u zemlju ponovo će se udružiti Božijom voljom i snagom tako da će, čak i ako je hiljadu ljudi zakopano u isti grob i njihovo meso i raspadnute kosti izmiješane, one se razdvojiti na dan uskrsnuća. Zemaljski ostaci svake umrle osobe će opet postati vidljivi." Dakle, nakon prelaska kroz različite faze promjene, tijelo ostavlja svoj zemaljski oblik i Božijim činom transformiše se u jedan savršeniji oblik, u kome nastavlja svoju tijesnu povezanost i savez sa dušom. Časni Kur''an kaže sljedeće o opsežnoj i sveobuhvatnoj transformaciji putem koje se čitav poredak postojanja mijenja: "Dan kada zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kada svi izađu pred Allaha Jednoga i Svemogućeg". Mora se napomenuti da će tijelo koje će čovjek posjedovati na drugom svijetu steći nove karakteristike koje nisu kompatibilne sa priznatim kriterijima ovog svijeta, naše tijelo će na drugom svijetu biti sposobno za nove sadržaje koji su u potpunosti usklađeni sa tim carstvom, čije shvatanje, zajedno sa njegovim međusobnim vezama i normama koje njima vladaju, zahtijeva veće znanje od ovog koje mi danas posjedujemo. 2. Osnovna svrha uskrsnuća, kako smo naprijed naveli, je ta da bi ljudska stvorenja trebala postići krajnju sreću i završiti zadnju fazu svog razvoja, putem vrline čistog vjerovanja koje su imali i dobrih djela koja su počinili; međutim onima koji su griješili, bilo javno ili tajno, zaboravljajući na opseg Božijeg znanja, Kur''an navješćuje bolnu patnju: "Kada dođu u vatre džehenemske, njihove oči, uši i koža na njihovom tijelu svjedočit će protiv njih o onome što su radili". "Zašto svjedočite protiv nas?" - upitaće oni kože svoje. "Allah Koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom govora i nas" - odgovoriće. "On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili." Ovdje imamo opisanu zaista jednu jezivu scenu, jer niko ne očekuje da organi njegovog vlastitog tijela ustanu i svjedoče protiv njega na Sudnjem danu. Zapovjednik vjernih Ali rekao je: "Materije će smjenjivati jedna drugu, a vijekovi će proći jedan za drugim, sve dok uskrsnuće konačno ne dođe. Onda će Bog izvesti ljude iz jama njihovih grobova, iz gnijezda ptica grabljivica, iz jazbina divljih životinja i sa ratišta. Oni će pohrliti prema božanskom prisustvu, slušajući Božiju naredbu, kako bi bili poslani u njihovo vječno prebivalište. Oni će stati pred Njega, tihi i u grupama. Iako će njihov broj biti ogroman, niko od njih neće ostati skriven od Božijeg bezgraničnog znanja i prodirućeg vida." Priroda i težina kažnjavanja zavisiće od prirode i težine grijeha koja su počinjeni u ovozemnom životu. Ajet koji ćemo citirati dočarava nam jednu zastrašujuću panoramu produženog mučenja čula, također nam stavlja na znanje kako će bolno kažnjavanje grješnika biti stalno ponavljano: One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im se kože ispeku, zamijenićemo ih drugim kožama da osjete pravu patnju. Allah je, zaista, silan i mudar.(4:56) Za one koji u ovom ajetu vide proturječje sa ranije citiranim ajetima, predočićemo objašnjenje koje je dao imam Al-Sadik na pitanje: Koji su grijeh te razne kože počinile da bi zaslužile kaznu? On je odgovorio da su to s jedne tačke gledišta iste kao i prvobitna koža, a s druge tačke gledišta, one su različite. Nakon ovako datog objašnjenja čovjek ga je zamolio da mu to dalje objasni pomoću poređenja. Imam reče: "Jesi li ikada vidio da neko slomi ciglu a onda je stavi u kalup i ponovo joj da njen prvobitni oblik? S jedne tačke gledišta, druga cigla je identična prvoj, a s druge tačke gledišta ona je različita od nje." Također imamo slučaj kad je jednom prilikom Muhammed, a.s., govorio o tjelesnom uskrsnuću, temi koja je bila zbunjujuća, neobjašnjiva i, čak, neprihvatljiva za mnogobošce, zbog čega oni i jesu reagovali svojom uobičajenem glupošću. U tom miljeu u kome su zastarjela mjerila i destruktivna praznovjerja zauzimala mjesto slobodne misli i gdje se trulež širila poput kuge uništavajući tkivo društva, cilj Kur''ana je bio da usmjeri slabašne umove ljudi u potragu za istinom. U samom Kur''anu mi nalazimo na koji način oni razmišljaju: Nevjernici će reći: "Hoćete li da vam pokažem čovjeka koji predskazuje da ćete kad se sasvim raspadnete, zaista, ponovo stvoreni biti? Iznosi li nam o Allahu laži ili je lud?" Nijedno, već će oni koji u onaj svijet neće da vjeruju na muci biti i u zabludi velikoj. (34:7-8) Kako vidimo, nema potrebe da se postulira pregrada između tijela i duše, već nam se daje jedna realistična indikacija da ovo dvoje neminovno mora graditi život na drugom svijetu. Svi ovi jasni i kategorični primjeri, koje smo ovdje naveli ne ostavljaju nimalo prostora simboličkom tumačenju, tijelo i duša su dva entiteta povezana zajedno, čija međusobna naklonost dovodi ljude u postojanje. Niti tijelo niti duša ne predstavljaju potpunu bit, ukoliko su odvojeni jedno od drugog. Allah dž.š. za one koji su živjeli čednim i pobožnim životom na ovom svijetu iz Svoje riznice obećava silne nagrade: "Allah obećava vjernicima dženetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove veće je od toga; to će zaista uspjeh veliki biti!" (9:72) Oni koji ne znaju ili sumnjaju, iz tog svog neznanja mogli bi dati primjedbu da zemaljska kugla na dan uskrsnuća neće moći primiti sva ljudska bića koja su na njoj živjela tokom vremena. Sam Kur''an opovrgava ovakve vrste primjedbi, pojašnjavajući da će redovna rotacija nebesa biti potpuno prekinuta na kraju vremena. Zastrašujuća snaga samljet će planine u prašinu i rasuti ih u svim pravcima. Sunce i Mjesec izgubit će svoj poznati sjaj i svjetlost i postat će mračni. Cijeli povezani poredak svemira, stvoren od uzvišenih pojava napravljenih od najtvrđih materijala, potpuno će se urušiti. Jedan potpuno novi poredak i struktura stvaranja nastat će na tihim i mrtvim ruševinama starog zemaljskog poretka, tako se može lahko shvatiti da je svaki prigovor koji se zasniva na navodnom nedostatku prostora na zemaljskoj kugli potpuno neosnovan. S obzirom na činjenicu da svaka nova ćelija nasljeđuje karakteristike i atribute svoje prethodnice tako da se ne razlikuje vanjski oblik tijela od onog prijašnjeg, jasno je da konačno tijelo predstavlja sažetak atributa svih prethodnih tijela. Analogno ovome možemo zaključiti da je uskrsnuće posljednjeg tijela ravno uskrsnuću svih njegovih prethodnika. Na kraju moramo istaknuti da niti jedna od gore navedenih mogućnosti ne bi trebala biti smatrana kao kategoričan odgovor na probleme koje postavlja priroda života nakon uskrsnuća. Ovo su uglavnom putevi koji su nam nadohvat ruke da bismo bolje mogli shvatiti prirodu života nakon uskrsnuća. Naše razumiijevanje ovoga ne možemo ograničiti na gore navedene argumente. Cilj ovog teksta prije svega sastoji se u dokazivanju da sumnje i prigovori poput onih koje smo naveli ne bi smjeli utjecati na naša osnovna uvjerenja o uskrsnuću i vraćanju tijela u život koje je naglašeno u svim otkrivenim religijama, a posebno snažno u Kur''anu. Međutim, oni čiji je sistem mišljenja suprotan mišljenju onih koji vjeruju u Boga i kojima je u prirodi da na sve daju primjedbe, pitaju se, s obzirom na to da se ćelije ljudskog tijela svake godine zamjenjuju, tako da svaki pojedinac promijeni fizičku formu nekoliko puta tokom svog života, koje će to tijelo biti koje će se na kraju smatrati odgovornim za svoja djela u vrijeme uskrsnuća. Odgovor na ovu primjedbu je očigledan. (Preuzeto iz knjige "RESURRECTION JUDGEMENT AND THE HEREAFTER", Sajjid Mujtaba Musavi Lari, Teheran)

S engleskog prevela: Amra Heljić-Imamović