Štednja i zekat kao izvori finansiranja ekonomskog razvoja muslimanskih zemalja

REZIME Stabilnost finansijskog sistema predstavlja jedan od preduslova jačanja institucionalne štednje stanovništva čiji rast neposredno doprinosi ekonomskom razvoju društva. Efekat beskamatnog modela i zekata na štednju stanovništva može biti pozitivan i razvojno stimulativan. Islamske banke predstavljaju kvalitetan institucionalni kanal za prikupljanje i mobilizaciju štednje stanovništva. Nivo depozita u bilansima Islamskih banaka neposredno zavisi od snage nacionalne privrede , povjerenja u finansijski i bankarski sistem , sklonosti š tednji od strane stanovni š tva i privatnih kompanija , te o č ekivane stope profita . Muslimanske države, obično se na organizovan način brinu o administriranju zekata. Precizno definisana namjena zekata isključuje mogućnost njegovog korištenja kao izvora za finansiranje državnih troškova. Obaveznost plaćanja zekata pokriva različite vrste imovine i široko polje aktivnosti. On respektuje obim ljudskog rada i napora koji je uložen u proizvodnju, tako da su i stope obračuna različite u zavisnosti od količine rada koji je sadržan u dobrima na koja se zekat plaća. Korisnici zekata precizno su definisani. Jasno definisani kriteriji izbora korisnika, namjena i transparentnost trošenja, organizovanost prikupljanja, te razvoj svijesti o obaveznosti «čišćenja svog imetka» neposredno doprinose jačanju povjerenja stanovništva u institucije zekata i povećavaju efikasnost njegovog prikupljanja. Ulogu zekata kao izvora finansiranja ekonomskog razvoja i borbe protiv siroma š tva u savremenim uslovima , ne treba precjenjivati . Zekat treba realno cijeniti , posmatrati i prihvatati kao dopunski izvor koji , tek u kombinaciji sa drugim mjerama i izvorima finansiranja , mo ž e zna č ajnije doprinijeti ubla ž avanju socijalnih problema stanovni š tva ekonomski nerazvijenih muslimanskih zemalja . Interni izvori finasiranja razvoja u Islamu predstavljaju : š tednja , zekat , porezi , i drugi izvori ( naknada od koncesija , profit javnih preduze ć a , unutra š nji javni dug , administrativne takse , finansiranje javnih projekata na bazi u č e šć a , dobrovoljni prilozi i donacije ). Cilj ovog rada jeste da uka ž e , kako na zna č aj , tako i na realni razvojni potencijal š tednje i zekata u finansiranju ekonomskog razvoja Muslimanskih zemalja . Štednja Predstavlja najznačajniji interni izvor finansiranja koji potiče od privatnog sektora. Ona bi se mogla definisati kao dohodak umanjen za potrošnju i trošenja na Allahovom putu [1] . Štednja stanovništva takođe predstavlja važan resurs Islamskih banaka i jednu od glavnih pogonskih snaga ukupnog ekonomskog rasta. Kod konvencionalnog pristupa ona je u funkciji visine dohotka, kamatne stope i sklonosti stanovništva štednji. Kod donošenja odluke o opredjeljenju za institucionalnu ili vaninstitucionalnu štednju važnu ulogu ima elemenat povjerenja stanovništva u domaći finansijski sistem. Ukoliko je povjerenje na prihvatljivom nivou onda će se stanovništvo opredijeliti za institucionalnu štednju posredstvom banaka, uzajamnih fondova, osiguravajućih ili drugih finansijskih kompanija i institucija. Ako tog povjerenja nema stanovništvo svoja sredstva neće povjeravati finansijskim institucijama, odnosno neće usmjeravati u finansijske kanale (što ne znači da neće štediti). Takav oblik štednje neće moći doprinijeti razvoju finansijskog tržišta, a banke će biti onemogućene u vršenju svoje osnovne posredničke funkcije između finansijski suficitarnih i finansijski deficitarnih segmenata društva. U tom slučaju finansijski sistem gubi svoju važnu razvojnu funkciju. Zapadni ekonomisti, kada raspravljaju o islamskom ekonomskom sistemu, često ukazuju na "negativan efekat" beskamatnog (interest-free) modela na štednju stanovništva. Naglašava se značaj kamate kao osnovnog stimulansa štednje i ističu negativni efekti zekata koji se, u vidu poreza, plaća na štednju. Islamski teoretičari, s druge strane, ističu pozitivne efekte islamskog koncepta vrijednosti na ukupnu štednju stanovništva. U tom kontekstu navode sljedeće faktore : • umjerenost kao karakteristiku islamskog sistema življenja [2] , • potrošačku korpu muslimana koja je manja od potrošačke korpe zapadnog čovjeka [3] , • odvraćanje čovjeka od trošenja koje bi ga moglo odvesti u siromaštvo [4] , • zahtjev za racionalnim trošenjem, odnosno korištenjem raspoloživih resursa [5] i • pozitivan efekat zekata na štednju [6] . Ovaj posljednji faktor predmetom je posebnih rasprava. Jedan od vodećih teoretičara islamske ekonomije Fahim Khan [7] pojašnjava zbog čega zekat djeluje stimulativno i na investicije. Islamski ekonomski sistema nameće zekat kao svojevrstan porez na štednju po stopi od 2,5% godišnje koji prijeti da je na kraju u potpunosti "istopiti". Ovakva prijetnja stimulisaće vlasnike štednje da je investiraju uz godišnju dobit koja će biti najmanje na nivou stope zekata. Prema tome, zaključuje autor, muslimanu se dozvoljava štednja, a glavni dio svojih ušteda on će morati da investira, da bi zaradio bar prinos kojim će spriječiti iscrpljivanje svoje štednje usljed plaćanja zekata. Islamske banke svojim klijentima nude mogućnost nenamjenskog ili namjenskog deponovanja, odnosno investiranja sredstava. Kao rezultat takvog procesa deponent je u prilici da učestvuje u raspodjeli profita kojeg banka ostvaruje na osnovu ukupnog investicionog portfolia ili srazmjerno učešće u konkretnom namjenskom projektu za koji se klijent opredijeli. Naravno, sve ovo pod uvjetom da je banka ostvarila profit, u suprotnom, klijent će srazmjerno učestvovati u pokriću gubitka kojeg banka ostvari u realizaciji projekata. Islamska banka, po svojoj prirodi, deponentima ne može garantovati da će i koliko profita primiti nakon određenog vremena. Nekada će taj prinos biti iznad prosječne kamatne stope koju isplaćuju kovencionalne banke, dok će drugi put biti ispod tog prosjeka ili ga uopće neće biti. Prema tome, štediše islamskih banaka također mogu biti motivisane očekivanim profitom, međutim veći motiv za njih će biti uvjerenje da svojim finansijskim poslovanjem, pored pomoći onima koji imaju potrebu za korištenjem njihovih finansijskih sredstava, ne čine nešto što je u islamu zabranjeno (haram). Također je potrebno navesti i pozitivan efekat koji odsustvo kamate ima na sredstva koja, u osnovi, trebaju biti predmetom investiranja. Eliminisanje kamate omogućiće veće investicije, što opet predstavlja značajan podsticaj ukupnom ekonomskom razvoju. Sredstva privatnih kompanija također predstavljaju značajan izvor finansiranja. Ona se kao depoziti mogu pojaviti u pasivi islamskih banaka na dva načina: a) kratkoročni (po viđenju ili r vista), ili b) dugoročni namjenski ili nenamjenski investicioni depoziti. Nivo depozita u bilansima islamskih banaka neposredno zavisi od snage nacionalne privrede, povjerenja u finansijski i bankarski sistem, sklonosti štednji od strane stanovništva i privatnih kompanija, te očekivane stope profita. U islamu postoje i strogo propisana, obavezna ili prisilna (od kojih je najznačajniji zekat) i preporučena ili dobrovoljna davanja (dobrovoljni prilozi, donacije i sadaka). Javni sektor u islamskom sistemu ima nekoliko značajnih funkcija. Osnovna je da se osigura blagostanje ljudi, što predstavlja i osnovni cilj ekonomskog razvoja u islamu. Islamska država i njen vladar ima osnovnu dužnost i obavezu da svojim stanovnicima osigura najmanje minimalne uvjete života što podrazumijeva iskorjenjivanje siromaštva i zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba. Pored toga, kao i svaka država ona mora osigurati sredstva za podizanje nivoa općeg ljudskog blagostanja. To se, uglavnom, odnosi na razvoj infrastrukture i ljudskih resursa (obrazovanje i zdravstvo), te finansiranje odbrane, unutrašnjeg reda, vladavine zakona i državne administracije. Da bi mogla ispuniti svoju obavezu islamska država mora osigurati odgovarajuće prihode. Zekat Predstavlja prvi i najpoznatiji prihod javnog sektora u islamskom sistemu. Ima naglašenu duhovnu (religioznu) i socijalnu funkciju [8] . Duhovnu, kojom vjernici "čiste" imetke svoje, a socijalnu u smanjivanju jaza između bogatih i siromašnih. Cilj mu je iskorjenjivanje siromaštva i zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba. U ranim islamskim državama, u vrijeme vladavine Božijeg Poslanika (a.s.) i četvorice pravovjernih halifa i njihovih sljedbenika zekat je predstavljao glavni javni prihod. Iako kasnije gubi taj značaj, ipak, zekat i danas predstavlja jedan od temelja fiskalnog sistema muslimanskih država. Zekat u osnovi predstavlja porez na imovinu (bogatstvo) koji je svaki imućan stanovnik države-musliman obavezan plaćati. Bogati koji, pomažući sirotinju, praktično pomažu sebi jer će o svom bogatstvu biti pitani na Sudnjem danu. Oni time snaže svoju vjeru (Iman) i izvršavaju Božiju zapovjed. Obaveza plaćanja zekata strogo je propisana. "Molitvu obavljajte i zekat dajite..." (Kur''an 2:43 ); "A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost. (Kur''an 24:56). I u mnogim drugim ajetima Kur''ana uz obavezu obavljanja molitve navodi se obaveza davanja zekata, (npr. Kur''an 9:18 ; 9:71; 9:5; 22:41 ;)      molitvu obavljajte i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite naći ćete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono što radite" (Kur''an 2:110); "Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.." (Kur''an 9:103); "a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi" (Kur''an 51:19) . Štaviše, zekat predstavlja jedan od pet stubova islama [9] . Način obračuna, prikupljanja i raspodjele zekata definisan je Božijom objavom, što je umnogome olakšalo njegovu kasniju praktičnu primjenu. Ipak još uvijek nije pronađen i primijenjen efikasan mehanizam njegovog prikupljanja [10] . Da bi pravilno razumjeli institut zekata, značajno je razumijevanje moralnih sklonosti potrošnji. Sa aspekta islamske ekonomske teorije realan prihod bogatih ne raste samo u cilju njihove lične potrošnje, već i u korist potrošnje njihovih siromašnih susjeda. Zekat se prikuplja po stopi od 2,5% od vrijednosti materijalnih dobara i bogatstva, [11] po stopi od 10-20% od poljoprivrede i po različitoj stopi od stoke kojom čovjek raspolaže. Obavezu plaćanja zekata imaju oni koji dostignu nisab kao minimalni nivo bogatstva, te kada su ispunjeni drugi propisani uvjeti. Nisab za materijalna dobra je vrijednost 85 grama zlata ili 596 grama srebra [12] , u poljoprivredi nisab iznosi 1000 kilograma proizvoda, dok je za stoku različit u zavisnosti od vrste životinja. Obveznici plaćanja zekata su oni koji godinu završe sa nisabom, a u poljoprivredi nakon svake žetve u kojoj je dobiven iznos nisaba. Pravilo je da se zekat plaća na produktivnu imovinu bez razlike da li se koristi ili ne kao i da stopa zekata varira u zavisnosti od uloženog rada u proizvodnji roba. Što je uloženo više rada - stopa je niža. Upravljanje aktivnostima prikupljanja i raspodjele zekata različito je organizovano u pojedinim muslimanskim zemljama [13] . U Pakistanu, naprimjer, postoji zakon koji precizno propisuje način njegovog administriranja. Plaćanje zekata predstavlja obavezu za sve osim za nemuslimane i nepakistance, vladu i njene institucije, odnosno agencije. Utisak je da se u ovom slučaju radi o organizovanom sistemu sa velikim brojem kako plaćenih službenika, tako i volontera. U Saudijskoj Arabiji postoji precizna zakonska obaveza plaćanja zekata koja se, u početku, odnosila na sve Saudijce (djeca i odrasli), a kasnije i na stanovnike porijeklom iz Bahreina, Kuvajta i Katara. Obveznici plaćanja zekata su fizička i pravna lica. Plaća se na imovinu, prinose koji se ostvaruju od te imovine, na kapital kompanija, profit i zaradu, dobit koja se ostvaruje od uvoza, odnosno sve prihode koje fizička i pravna lica ostvaruju od komercijalnih, industrijskih ili proizvodnih aktivnosti. Obveznici plaćanja zekata su i sve vrste finansijskih kompanija. Naprimjer, zekat se ne plaća na imovinu (nekretnine, oprema, kuće, hoteli i automobili) koju vlasnici nemaju namjeru prodavati. Obveznici zekata dostavljaju godišnju prijavu za njegovo plaćanje. Oni koji to propuste učiniti rizikuju da ovlaštena lica samostalno izvrše procjenu njihove imovine i odrede visinu obaveze plaćanja. Interesantno je da uvoznici predstavljaju obveznike plaćanja zekata čije su stope različite u zavisnosti od vrste robe koja se uvozi (životinje, voće i povrće, hrana i sl.). Institucija koja se brine o prikupljanju i distribuciji zekata (Directorate General of Zakat & Income Tax) organizaciono je pozicionirana u okviru Ministarstva finansija [14] . U Kuvajtu, zekat se plaća na dobrovoljnoj osnovi. Ovo pitanje je uređeno zakonom, a institucija koja se o tome brine (Zakah House) predstavlja autonomnu vladinu organizaciju u okviru ministarstva vakufa. S obzirom na relativno mali broj korisnika kojima je potrebna pomoć (tek oko 1% stanovništva), te, s druge strane, bogate «obveznike», ova institucija ima sve uvjete za realizaciju svojih brojnih aktivnosti. U Jordanu je prikupljanje zekata također organizovano na dobrovoljnoj osnovi. Zekat-direktorat funkcioniše u okviru ministarstva vakufa i svoju aktivnost realizuje posredstvom 43 volonterska zekat-komiteta koji svojom mrežom pokrivaju sve dijelove zemlje. U Egiptu ne postoji zakon koji reguliše ovu oblast. Zekat udruženja se mogu formirati na volonterskoj osnovi u školama, džamijama, fabrikama, selima, kvartovima i sl. Ipak, najznačajnija aktivnost realizuje se posredstvom nekoliko komercijalnih banaka. One formiraju nezavisne zekat-fondove koje realizuju svoje aktivnosti (od pomoći sirotinji, siromašnim studentima, bolnicama i zdravstvenim ustanovama, do podrške izgradnji džamija i organizaciji kurseva učenja stranih jezika). Prihod od zekata će neposredno zavisiti od povjerenja vjernika u poštenje i mudrost organa koji ga prikupljaju. U muslimanskim zemljama su to, često, državni organi u formi različitih komiteta, fondova, agencija ili ureda, često u okviru ministarstva finansija, vjere ili vakufa [15] . Oni su odvojeni od državne blagajne i evidencija zekata vodi se na posebnim računima. Jasno definisani kriteriji izbora korisnika, namjena i transparentnost trošenja, organizovanost prikupljanja, te razvoj svijesti o obaveznosti «čišćenja svog imetka» neposredno doprinose jačanju povjerenja stanovništva u institucije zekata i povećavaju efikasnost njegovog prikupljanja. Prihodi od zekata vode se na posebnim računima (pa i u okviru državnog budžeta) kako u cilju osiguranja njihove raspodjele za namjene koje su Šerijatom propisane, tako i zbog zaštite od prekomjernih troškova njegovog administriranja. Korisnici sredstava zekata u Kur''anu su eksplicitno navedeni [16] što otklanja eventualne nedoumice po ovom pitanju. Prema navedenom, sredstva zekata mogu biti dodijeljena samo za osam kategorija korisnika: 1. siromasima (fukara) - čija je vrijednost imovine ispod vrijednosti određene nisabom. To čini grupu stvarne sirotinje kojoj je neophodna tuđa pomoć i koja usljed fizičkih i psihičkih nedostataka, bolesti, starosti i slično nije sposobna da se samostalno izdržava. U ovu grupu se mogu svrstati i osobe koje su ostale bez roditelja ili staratelja ali su nesposobne da same zarađuju, one koje su ostale bez posla ili su kao izbjeglice raseljene ili protjerane, 2. ugroženima (mesakin) - ovu grupu također čini sirotinja, kao i u prvoj grupi, s tom razlikom što oni svoju socijalnu situaciju javno ne manifestuju. Pripadnici ove grupe ne prose, 3. službenicima koji su angažovani na poslovima prikupljanja, upravljanja, čuvanja, raspodjele, distribucije i vođenja računovodstva zekata (amilin) - imaju pravo na odgovarajuću naknadu za rad na navedenim poslovima. Naknada se isplaćuje iz sredstava zekata, s tim da se vodi računa da ti troškovi budu što manji, 4. onima čija srca treba izmiriti (mu''ellefetu-l-kulub) - u stara vremena ovo se posebno odnosilo na one koji su prihvatali islam, ali su zbog toga bivali protjerani ili obespravljeni, ostajali bi bez svoje imovine i uvjeta za život. Takva pomoć bi jačala njihovu vjeru (iman) i pomagala im da prežive. U našim savremenim uvjetima ovo bi se moglo primijeniti na pomoć izbjeglicama koje se vraćaju na svoja ognjišta. Pomoć bi se mogla davati kako muslimanima tako i nemuslimanima, posebno u etnički miješanim sredinama. To bi moglo doprinijeti jačanju njihovog međusobnog povjerenja i tolerancije, 5. robovima i zarobljenicima (al-rikab) - u cilju njihovog oslobađanja. Svojevremeno se koristilo za otkup iz ropstva plaćanjem određene sume novca ili za oslobađanje iz zarobljeništva, 6. dužnicima ili prezaduženima (al-garimin) - korisnici iz ove kategorije su osobe koje su u dugovima i koje te dugove ne mogu vratiti, odnosno koje bi vraćanjem dugova mogle ostati bez imovine koja bi bila manja od nisaba. U ovom slučaju se ne bi cijenilo da li se radi o osobama koje su trenutno siromašne, pod uvjetom da nisu zapale u dugove na osnovu poroka ili ilegalnih aktivnosti, 7. onima koji su na Allahovom putu (fi-sebilil-Allah) - ranije se koristilo za pokriće troškova opremanja ili izdržavanja vojske. Ovaj pojam se različito i fleksibilno tumači. Ovoj grupi korisnika pripadaju učenici i studenti koji nemaju sredstava za školovanje, koji izučavaju islam, bave se pisanjem i publikovanjem literature u cilju promocije islama, kao i putnici na hadždž, 8. putnicima namjernicima (ibnu-s-l-sebil) - koji putuju iz grada u grad, bez razlike na njihovo imovno stanje, jer se smatra da putovanja predstavljaju vanredan i veliki trošak. Ipak , konkretna raspodjela sredstava zekata razli č ita je u razli č itim muslimanskim zemljama . Naprimjer , u Pakistanu je u 2000-01. godini u Fond zekata prikupljeno oko pet milijardi pakistanskih rijala [17] ( Rps .). Oko dva miliona korisnika primila su pomoć iz Fonda. Sredstva su usmjerena sljedećim grupama korisnika : • mjesečna pomoć u izdržavanju sirotinje (66,7%), • pomoć u vidu stipendija siromašnim studentima (17,9%), • urgentna pomoć u slučajevima prirodnih nesreća (5,9%), • plaćanje zdravstvenih i hiruških usluga sirotinje (4,1%), • jednokratna pomoć sirotinji (2,7%) i • jednokratna pomoć siromašnim djevojkama prilikom udaje (2,7%) [18] . Sa aspekta razvoja postavlja se pitanje koliki je značaj zekata kao izvora finansiranja. Analize potencijalnih prihoda od zekata ukazuju na to da on može biti značajan izvor prihoda u javnom sektor [19] . S druge strane postoje i studije koje ukazuju na prilično skromne rezultate u prikupljanju zekata u različitim zemljama [20] . Treba navesti da se u ovom slučaju radi o zvaničnim podacima institucionalno prikupljenog zekata i pri tome ne treba zaboraviti da dio stanovništva koristi vlastite, a ne vladine, bankarske ili neke druge organizovane kanale njegove distribuciji. Struktura izvora potencijalnih prihoda od zekata različita je u različitim zemljama i neposredno zavisi od ekonomske strukture zemlje i finansijske snage njenih stanovnika. Tako, npr., u Siriji procijenjeni potencijalni prihodi od zekata potječu od poljoprivrednih aktivnosti (16%), a ostatak (84%) potječe od nepoljoprivrednih aktivnosti i to: 27% od trgovačkih, 10% od domaće novčane štednje, 36% od industrijskih aktivnosti i 11% od prihoda po osnovu rada. U Sudanu je situacija drugačija. Oko 62% potencijalnog zekata potječe od poljoprivrednih aktivnosti, dok ostatak: 4% od trgovine, 9% od domaće novčane štednje, 25% od novčane štednje njegovih rezidenata u inozemstvu [21] . Savremene rasprave o zekatu usmjeravaju se ka analizi njegove djelotvornosti. Da li je njegova osnovna funkcija da privremeno ublaži patnje siromašnih, odnosno jednokratno i privremeno ublaži njihov težak socijalni položaj ili da se sredstva zekata iskoriste za osposobljavanje siromašnih za samostalno privređivanje, odnosno samoizdržavanje? [22] Ukoliko posmatramo sa čisto socijalnog aspekta, onda je funkcija zekata zadovoljena i u jednom i u drugom slučaju podjednako. Međutim, socijalno-razvojni aspekt će preferirati primjenu drugog koncepta. Izbalansiranost oba pristupa u zavisnosti od stanja socijalne potrebe siromašnog stanovništva svake pojedine zemlje, te raspoloživih sredstava za navedene namjene, moglo bi predstavljati prihvatljivo rješenje. Prihvatanje takvog koncepta značilo bi i revidiranje dosadašnjeg pristupa jednokratnog i privremenog ublažavanja problema siromaštva. Dalje, postavilo bi se pitanje ko bi bili korisnici navedenih sredstava? Oni bi se morali tražiti u nekoj od ranije navedenih grupa korisnika sredstava zekata. Finansiranje drugih (potencijalnih malih poduzetnika) bilo bi u suprotnosti samoj prirodi zekata i onome što je propisano [23] . Ekonomski i socijalni efekti zekata, ipak, mogu biti značajna podrška u realizaciji programa borbe protiv siromaštva u muslimanskim zemljama. Već smo naveli da značajan broj stanovništva muslimanskih zemalja živi na rubu ili ispod granice siromaštva [24] . U takvim uvjetima stanovništvo nije u mogućnosti zadovoljiti ni osnovne ljudske potrebe (dovoljno hrane i vode za piće), a da se ne govori o zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju. Siromaštvo je, u pravilu, veće kod seoskog nego kod urbanog stanovništva, kao i kod domaćinstava kod kojih «glavu» porodice čine nekvalifikovani poljoprivredni radnici. Navedenim socijalnim kategorijama primljena sredstva zekata svakako da mogu biti jako dragocjena. Na kraju treba ista ć i da je stvarna uloga zekata u rje š avanju socijalnih problema u muslimanskim zemljama jo š uvijek prili č no ograni č ena [25] . Ukoliko se uzme primjer Pakistana kao zemlje č ije iskustvo " pokazuje ohrabruju ć e rezultate u mobiliziranju resursa u javnom sektoru radi iskorjenjivanja siroma š tva i zadovoljavanju osnovnih potreba ugro ž enog sloja stanovni š tva " [26] mo ž e se vidjeti da su sredstva zekata apsolutno nedovoljna za postizanje zna č ajnijih rezultata u iskorjenjivanju siroma š tva [27] . U tom smislu ulogu zekata ne treba precjenjivati . Treba ga realno posmatrati i prihvatati kao dopunski izvor finansiranja koji tek u kombinaciji sa drugim mjerama mo ž e doprinijeti ubla ž avanju siroma š tva i socijalnih problema nerazvijenih muslimanskih zemalja . [1] Troškove na Alahovom putu predstavlja Zekat, Ušr, Sadekatu-l-fitr i druga dobrotvorna davanja o kojima će u nastavku biti više govora. [2] «I jedite i pijte samo ne pretjerujte. On ne voli one koji pretjeruju» (Kur''an 7:31); "A robovi Milostivog su ... i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine" (Kur''an 25:63,67). [3] Potrošačka korpa muslimana ne sadrži hranu, pića i sredstva za uživanje koja su mu zabranjena. «On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo..» ( Kur '' an 2:173), ( Kur '' an 5:3); "Š ejtan ž eli da pomo ć u vina i kocke unese me đ u vas neprijateljstvo i mr ž nju ..." ( Kur '' an 5:91). [4] «Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu - da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao» ( Kur '' an 17:29). [5] "... jedite plodove njihove kad, i podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike» (Kur''an 6:141) [6] Ukoliko zekat predstavlja umanjenje dijela š tednje , ljudi ć e nastojati da vi š e u š tede kako bi " bezbolnije " izmirili svoju obavezu . [7] Khan, Fahim, Funkcija makropotrošnje u islamskom okviru, u Sadeq, AbdulHasan, (ed.), Finansiranje ekonomskog razvoja, Rijaset Islamske zajednice u BiH, El-Kalem, Sarajevo, 1996. p. 102-111. [8] Sama riječ zekat znači: porasti, očistiti, unaprijediti. Detaljno o ekonomskom aspektu zekata vidjeti: Siddiqi, S.A., Public Finance in Islam, Adam Publicher & Distributors, Delhi, India, 1992.; Rahman, -ur-Afzal, Economic Doctrines of Islam, Vol. III, Islamic Publications, Lahore, Pakistan, 1986.; Siddiqi, Munammad Nejatullah, Muslim Economic Thinking: A Survey of Contemporary Literature, International Centre for Research in Islamic Economics King Abdul Aziz University, Jeddah, S.A. and The Islamic Foundation, Leicester, U.K., 1988. p. 22-26. i 61-63.; Faridi, F.R., Zekat and Fiscal Policy, u Ahmad, Kurshid, (ed.), Studies in Islamic Economics, International Centre for Research in Islamic Economics King Abdul Aziz University, Jeddah, S.A. and The Islamic Foundation, Leicester, U.K., 1980. p. 119-131. [9] Muhamed, a.s., opisao je zekat kao jedan od pet stubova islama. On je rekao: «Islam stoji na pet stubova: (1) vjerovanju da nema Boga osim Allaha dž.š. i da je Muhamed, a.s., njegov sluga i Poslanik, (2) obavljanju namaza, (3) plaćanju zekata, (4) obavljanju hadža i (5) postu u mjesecu ramazana» (Bukhari, Muslim), prema Sadeq, AbdulHasan M., Islamic Economics, Islamic Publications, Lahore, Pakistan, 1989., p. 169. [10] Sadeq, AbdulHasan M. (red.), Finansiranje ekonomskog razvoja, Rijaset Islamske zajednice u BiH, El-Kalem, Sarajevo, 1996., p. 34. [11] Pod materijalnim dobrima i bogatstvom danas se smatra: zlato, drago kamenje, srebro, gotovina u banci i van nje, primljeni zajmovi, sredstva investirana u obveznice i dionice uključujući dividendu, uplaćene premije osiguranja, finansijska i naturalna sredstva investirana u biznis (po procijenjenoj sadašnjoj tržišnoj vrijednosti), zalihe u trgovini, ulozi u zajedničkim firmama, anuiteti i drugo. Tradicionalno zekat obuhvata: zekat na usjeve, tj. desetina (''ušr) ili polovina desetine (nisf al-''ušr) koja se prikuplja od usjeva i voća, zekat na životinje (kamile, krave i ovce), zekat na trgovačku robu i zekat na plemenite metale (zlato i srebro). [12] Prema kod nas važećoj pravnoj školi, nisab iznosi 91,6 grama zlata ili 641,5 grama srebra. [13] Vidi detaljnije: Kahf, Monzer, Zekah Management in Some Muslim Societies, IDB, IRTI, Jeddah, S.A., 2000. [14] Vidi detaljnije: Salama, Abidin, Ahmad, Fiscal Analysis of Zakah with Special Reference to Saudi Arabia''s Experience in Zekah, u Gulaid, M. i Abdullah M., Readings in Public Finance in Islam, Islamic Development Bank, Islamic Research and Training Institute, Jeddah, S.A, 1995.. p. 387-418. [15] Ovdje treba napomenuti da postoje različita mišljenja o tome da li sredstava zekata treba uručivati neposredno korisnicima ili posredstvom posrednika (navedenih institucija). Vidi: Siddiqi, Ibid., 1988., p.24. Ipak smatramo da preovladava mišljenje da sredstva zekata treba organizovano i institucionalno prikupljati i distribuirati. [16] «Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako! - A Allah sve zna i mudar je» (Kur''an, 9:60). [17] To iznosi oko 85 miliona eura po kursu iz septembra 2002. godine (1 EUR=58,9915 PKR). [18] Government of Pakistan: Poverty Reduction Strategy Paper (Interim), November 2001, p. 52. [19] Potencijalni prihodi od zekata npr. u Sudanu (1982. godine) procijenjeni su na 3-4% GDP, a u Siriji (1971. godine) na oko 3% GDP.Vidi: Zarqa, Mohammad, Anas, Islamic Distributive Schemes, u Gulaid, Mahamoud i Abdullah, Mohamed, Aden, (eds), Readings in Public Finance in Islam, Islamic Development Bank, Islamic Research and Training Institute, Jeddah, S.A, 1995., p. 217 i 218, i Sadeq, 1996, Ibid. p. 34. [20] Naprimjer, 1985. godine prikupljeni zekat u Egiptu i Jordanu predstavljao je tek 0,02% vrijednosti ostvarenog GDP, u Kuvajtu 0,08 ili Pakistanu 0,3%. Iste procjene ukazuju da potencijal zekata u Pakistanu dostiže 1,6%, a u Egiptu 2% vrijednosti ostvarenog GDP. (Vidi: Kahf, 2000, Ibid., p. 42.). Međutim naši proračuni ukazuju da je u 2000. godini u Pakistanu prikupljeni zekat predstavljao tek 0,03% GDP. U toj godini GDP Pakistana iznosio je 282,0 milijardi USD, dok je po osnovu zekata prikupljeno tek 83,5 miliona USD. Prema dostupnim podacima za Saudijsku Arabiju u periodu od 1961-77. godine, prihod od zekata porastao je sa 3,5 na 34,5 miliona saudijskih rijala. Ipak, posmatrano u odnosu prema GDP, zabilježen je pad sa 0,04% (u periodu 1966-70.), na 0,03% (1970-73.), na 0,01% u periodu 1973-77. godine. Vidi: Salama, 1995. Ibid. p. 405. [21] Vidi: Zarqa, Ibid., p. 217. i 218. [22] «Iznos zekata koji se daje onima koji ga zaslužuju mogao bi da bude dovoljan da im omogući vlastitu rehabilitaciju; on ne bi trebao da podstiče ljude da ostanu stalno ovisni o njemu. Svrha davanja zekata je da se čovjek konačno oslobodi potrebe za njim. Ovakvi programi unaprijedit će proizvodne kapacitete privrede» Faridi.F.R., Formiranje kapitala. ekonomski rast i javni budžet u okviru islama, u Sadeq, AbdulHasan, (ed.), Finansiranje ekonomskog razvoja, Rijaset Islamske zajednice u BiH, El-Kalem, Sarajevo, 1996. p. 181. Načini pomoći siromašnima iz sredstava zekata, po Chapri, mogu biti školarine, stipendije i novčana pomoć siromašnim učenicima i studentima. Vidi: Chapra, Umer, Government Borrowing Needs, u Gulaid, M. i Abdullah M., Readings in Public Finance in Islam, Islamic Development Bank, Islamic Research and Training Institute, Jeddah, S.A, 1995., p. 359. [23] Ipak u nekim zemljama , poput Pakistana , po prijedlogu vlade , predvi đ a se primjena navedenog koncepta kojim bi se osigurao fond za korisnike koji ne bi slu ž io samo za zadovoljenje njihovih osnovnih potreba , nego i za uspostavljanje mikro -komercijalnih projekata ili programa dokvalifikacije . Planirano je da se za navedene namjene u prvoj godini osigura dodatnih dvije milijarde Rps ., dok bi u narednoj godini za navedene namjene bilo osigurano oko pet milijardi Rps . Perspektivno se planira navedenim projektom obuhvati oko 1,5 miliona korisnika koji bi jednokratno bili podr ž ani sa 10.000 do 50.000 Rps . O navedenim prijedlozima svoje mi š ljenje ć e dati i Komitet zekata koji , kao najve ć i autoritet , brine o svim aspektima njegovog prikupljanja i distribucije . Detaljnije vidjeti: Government of Pakistan: Poverty Reduction Strategy Paper (Interim), November 2001, p. 51-53. [24] Naprimjer u Pakistanu, Bangladešu i Nigeriji preko trećine stanovništva živi ispod linije siromaštva. UNDP: Human Development Report, 2001, Human Development Indicators, p. 150. [25] Po ovome je u najmanju ruku sporna teza koju iznosi Faridi kada kaže "... u fiskalnoj politici islamske države glavnu ulogu će imati zekat, imajući u vidu i njegov cilj, a i područje djelovanja», Vidi: Faridi, 1996, p. 183.; ili «Zekat zauzima centralno mjesto u islamskoj fiskalnoj politici...», Vidi: Faridi, F.R., Zekat and Fiscal Policy, u Ahmad, Kurshid, (ed.), Studies in Islamic Economics, International Centre for Research in Islamic Economics King Abdul Aziz University, Jeddah, S.A. and The Islamic Foundation, Leicester, U.K., 1980., p. 121. [26] Vidi: Sadeq, 1996, Ibid., p. 34. [27] Pakistan je jula 2001. godine imao 144,6 miliona stanovnika, od kojih je preko 48,2 miliona živjelo ispod granice siromaštva. Ukoliko je iste godine davanjima iz Fonda zekata bilo obuhvaćeno oko dva miliona korisnika, to znači da je tek 4% ugroženih primilo neki od vidova pomoći, što je apsolutno nizak procenat. Dalje, ostaje nejasno na koji način i iz kojih izvora «zekata» finansirati skupu opremu kao što su «traktori i žetalice» ili transportna sredstva, skladišta i hladnjače, a pogotovo «otvaranje proizvodnih preduzeća u industriji roba široke potrošnje čiji vlasnici bi bili kvalifikovani primaoci zekata» (Faridi, F.R., 1996. Ibid., p. 184.-186.) kada je jasno da su prikupljena sredstva zekata više nego skromna i nedovoljna za iole značajno pokriće osnovnih životnih potreba socijalno najugroženijih kategorija stanovništva.