Uloga islamskog irfana u procvatu islamske filozofije

Rasprava o bitku predstavlja veoma važnu i autentičnu dimenziju unutar islamske filozofije i ifrana. Arif ili filozof je taj koji nam pojašnjava poredak egzistencije te neizostavno mora najveću pažnju pokloniti i pitanju bitka. Ova tema je od ogromnog značaja i za filozofiju, no svakako moramo odijeliti svijet filozofije od svijeta irfana, svijet teorije od svijeta autentičnog duhovnog osvjedočenja ( ) i prihvatiti značajnu distinkciju koja postoji među njima u domenu tematike, polja primarnog interesovanja, načela, metode i zadatih ciljeva. Unatoč tome, moramo prihvatiti da ove dvije discipline (grane) imaju mnoštvo dodirnih tačaka kada je u pitanju pojam bitka, da obadva poretka prihvataju sistem egzistencije na osnovama mnoštva u jedinstvu, i jedinstva u mnoštvu ( ????), te sukladno tim načelima pojašnjavaju Boga, Onostranu Duhovnu Zbilju ( ???), očitovanje (????? ), značenja smisla i oblika ( ???? ? ????). Upravo to su polja u kojima se između filozofije i irfana realizira uspješna interakcija. Tako filozofija irfanu na raspolaganje stavlja svoja racionalna opažanja i ideje kako bi ih irfan upotrijebio s ciljem spoznavanja Vrhovnog načela ( ?????? ??????). S druge strane, irfan filozofiju oplemenjuje vlastitim dostignućima u domenu duhovnih osvjedočenja ( ????), i gnostičkih prosvjetljenja (??????? ?????? ) kako bi joj omogućio uvid u prostranstva van domašaja ljudskoga uma. Prirodno je da takva interakcija i suradnja nije došla olahko; ona je rezultat mnogobrojnih događaja u povijesti, uspona i padova, te golemog zalaganja velikana i mislilaca koji su nastojali ugasiti plamen sukoba i neprijateljstva između ova dva poretka. Njihovo zalaganje i filozofsko-irfanska djela uspjeli su utihnuti buktinju antagonizma koji je suvereno vladao odnosima između filozofije i irfana u tom periodu. Bez tog napora, teško da bi danas imali ovakvu situaciju. Uvidom u misaonu evoluciju uviđamo da je temeljno određenje spoznaje prihvatanje izvornosti i jednoće Apsolutne Božanske Osebnosti (????? ????? ), sa kojom je čovjek u bliskom sjedinjenju i tijesnom odnosu; isto tako vidimo da jedino bitak ( ????) posjeduje izvornost, autentičnost i neuvjetovanost, a da suština (????? ) ne predstavlja ništa drugo doli međe i granice bitka, sukladno iskazu: ??????? ?? ??? ?? ???? ??? ?? Suština Božanskog onstva sama po sebi nije ništa doli ona sama. Prihvatanjem neuvjetovanosti i autentičnosti Božanskog Bitka, dolazimo do pitanja duhovnih zbilja očitih po sebi (????? ???????), nakon čega slijedi diskurs o uvjetovanosti bitka (????? ????), čijim procvatom racionalna evolucija (??? ????) dostiže vlastiti svršetak kada arif počinje duhovno putovanje osvjedočenja (????), i ulazi u domen transcendentalnog jedinstva bitka ili, određenije, apsolutnost Božanske Biti po sebi. Prihvatajući načelo: «Ne postoji paralelni bitak, Božanski Bitak je neponovljiv.« On opovrgava svako drugo bivstvovanje i sve stvari (??????? ) vidi kao znamen Svetog Božanskog zata. Tako se i filozofija i irfan neminovno susreću sa pitanjem bitka (egzistencije) i sve svoje potencijale i saznanja stavljaju u službu njegove spoznaje. Filozof u pojmu bitka vidi najobuhvatniji i najadekvatniji način (mogućnost) tumačenja svog svjetonazora, kao što se i arif pomaže tim pojmom, te, konačno, i jedan i drugi nastoje protumačiti poredak stvaranja tako da uz princip apsolutne jednoće bitka, prihvate i mnoštvo (???? ) koje po sebi ne predstavlja proturječje jedinstvu (???? ). Tu nailazimo na osebujne rasprave i kod filozofa i kod arifa koje se tiču mnoštva i jedinstva bitka čiji konačni ishod treba pružiti odgovor na pitanje da li je bitak (egzistent) jedinstven (???? ) ili mnogopolan ( ????), da li je suština po sebi ( ????), ili je akcendent (???? )? Filozof musliman u odgovoru na ovo pitanje dolazi do pitanja ( ) jedinstva u mnoštvu i mnoštva u jedinstvu, te kao rezultat sophiu ( ????) transformira u sophiu perenis ( ???? ??????), za što može zahvaliti upravo arifu koji teorijom o jedinstvu bitka pojašnjava poredak stvaranja, te adekvatnim usmjerenjima uspijeva unekoliko izmijeniti misaoni tok i sistem filozofa. Jedinstvo bitka s gledišta arifa: Pitanje transcendentalnog jedinstva bitka, koje je posebno aktuelno bilo u vrijeme Muhjudina ibn Arebija, te nakon tog doba postalo načelo par excelance, još mnogo prije toga bilo je u žiži interesovanja i zaokupljalo misli muslimanskih arifa, pa se svako od njih na svoj osoben način osvrtao na njega, pored ostalih i Bajezik Bistami, koga su nazivali Kutbom arifa, a zatim Džunejd Bagdadi, kao i desetina drugih koji su raspravljali. Smatram da je neophodno pojasniti pojmove jedinstvo (???? ) i bitak ( ????). Velikani irfana uvjereni su da pojam jedinstva ( ????), poput pojma bitka usotalom, nije moguće istinski definisati, jer svaka od pojedinačnih definicija bavi se tek hermeneutikom riječi ili pojma. Drugim riječima, unatoč očiglednosti značenja, koje ovdje moramo nazvati uvjetnim, i jasnosti koju riječi jedinstvo ( ????) i bitak imaju, oni su zbiljski van domašaja ljudskog razumijevanja jer jedinstvo izvan ljudske misli ( ???) nije odvojeno od bitka. Stoga su jedinstvo smatrali identičnim pojmu bitka. Zoroastrijanski mudraci i sljedbenici Suhreverdijeve teozofije iluminacije također su smatrali da nije moguće definisati jedinstvo (???? ) i bitak (???? ). Vjerovali su da ne postoji nikakva razlika između pojmova (???? ) i ( ????), što peripatetičari muslimani nisu mogli prihvatiti rasuđujući da, ako su svi elementi ( ?????) od jedne zbilje proistekli, tada i sami moraju biti istovjetni, jer nemamo poredak ( ???? ???) i ( ???? ?????), kao što ne možemo prihvatiti niti zasebnu zbilju i suštinu egzistenata samih po sebi. Nećemo ulaziti u više pojedinosti vezanih za definisanje pojma ( ????), a na sličan način ćemo navesti nekoliko riječi o definisanju bitka kako bi iz rečenog izveli određeni zaključak. Po arifovskom viđenju bitak ima dvije dimenzije: - unutrašnju ( ????) - vanjsku (???? ) One su lice i naličje jedne zbilje koja se ukazuje u sjedinjenu (????? ) i raspojavanju ( ?????), s tim da je unutrašnja dimenzija (???? ) bitka u potpunosti izdvojena i pošteđena uvida. Imam Homeini u svome djelu "Svjetiljka upute", irfanskom djelu koje je napisao u dvadeset i sedmoj godini života i koje predstavlja važan izvor za istraživanje teorijskog irfana, napominje: O putniče koji si spoznajom (????? ) i uvjerenjem čvrstim (???? ) započeo putovanje ka Istini, znaj da je skrivena zbilja, taj prikriveni i tajanstveni Feniks egzistencijalnog egzila, izvan bilo kakvog spomena i uvida našeg, stope naše su na putu ka obzorjima veličanstvenosti njene poljuljane. Srca potpunih miljenika Njegovih ne dopiru iza zastora koji je skriva, i odjeljuje prostranstva svetosti njene, ona su nedokučiva spoznaji poslanika i izaslanika Njegovih, njih do sada ne obožava niti jedan od robova Njegovih niti se prema njima usmjeri iko od putnika odvažnih na putu marifeta.» Vanjska dimenzija koja je motiv stvaranja i poretka svega stvorenog kod arifa se naziva lukom spuštanja (??? ???? ), u kome su osobenim poretkom i nizom mnogostruki proistekli iz Jednoga a da načelo: Iz jednog može isteći samo jedno ( ?????? ?? ???? ??? ??? ?????? ) nije narušeno. U gledištu arifa stvaranje () je počelo imenom Uzvišenog, Njegova lijepa imena nam istovremeno otkrivaju ali i skrivaju Njegovu apsolutnu bit i suštinu. Prvo mnoštvo koje nasta u nizu stvaranja (egzistencije) bijaše u imenima Božijim. U toj dolini dolazimo pred istinsko pitanje jedinstva bitka gdje arif nastoji svojim sljedbenicima dočarati i pojasniti da mnoštva nisu drugo doli refleksije bitka, da bitak nije doli jedan ( ?????), a to je apsolutna Božanska Bit. Imam Homeini sve drugo sem Allaha (?? ??? ????) naziva sjenom, odrazom, znamenom Uzvišenog. Praiskonska apsolutna suština skrivena je u tminama skrivene onostrane zbilje (???), koja teofanijom (????) vlastitog bića (???) očituje imena pa je cjelokupni poredak stvaranja dužnik božanskom očitovanju Uzvišenog. Prvu teofaniju nazivamo disperzivni bitak koji je obuhvatio sve egzistente a da niti jedan od njih nije narušio njegovo istinsko jedinstvo. On je iznad svakog okova i spone; ništa nije izvan Njega, u isto vrijeme On je i Prvi i Posljednji, Pojavni i Skriveni. Tu nalazimo potvrdu riječi: «???? ??????? ?? ??????? ???? ???? ????» Zbilja obuhvata sve stvari a da istovremeno nije niti jedna od njih. Imam Ali, r.a., također u tom smislukaže: «???? ?? ?????? ?? ????????? ? ???? ?? ??????? ?? ?????????» Stoga nam arifi poručuju: Svaki stupanj bitka ima svoje zakone. Ako ih ne objediniš i ne sačuvaš, zastranio si. Ukoliko je uvjetovani bitak (????? ???? ) filozofski diskurs kome filozof prilazi racionalnim rasuđivanjem i argumentovanjem, arif duhovnim osvjedočenjem (???? ) Jednoga stječe saznanje o jedinstvu bitka, spoznaje kako je to načelo utjecalo na islamsku filozofiju i transformiralo je u filozofiju perenis (???? ??????). Arif raspravlja o jedinstvu bitka jer je prihvatio nekoliko premisa: 1. autentičnu osobenost bitka (????? ????); 2. negaciju bitka samog po sebi (??? ????? ????); 3. duhovno zajedništvo, skupnost bitka (?????? ????? ???????). Na osnovu toga bitak ima jedno ishodište a to je Apsolutni Bitak Uzvišenog. Hakim (filozof, mudrac) svijet i stvaranje vezuje za Istinitog, dok arif u Istinitome vidi samu zbilju bivstvovanja (????), a stvaranje doživljava kao očitovanje lijepih imena, atributa i djela Uzvišenog. U Kur'anu nailazimo na ajet u kome se kaže: A ti nisi bacio kad si bacio, već je to Gospodar tvoj učinio...« Dakle, djelo i akt svoga roba On pripisuje Sebi da bi nam ukazao na to da je cijeli svijet Njegov akt (???). Ovakvo viđenje, dakle da je svijet djelo Uzvišenog, unekoliko mijenja filozofiju pa tako imamo ličnosti poput Mula Sadraa koji ovo zapažanje i gledište arifa nastoji racionalno dokazati i opravdati, da bi bilo prihvatljivo i pobornicima tradicije i racionalistima. Imam Homeini u svome djelu "Svjetiljka upute" kaže: «Istinsko bivstvovanje pripada samo Uzvišenom, cijeli svijet i sve što postoji (svi egzistenti) su očitovanja Njegovih lijepih imena. Tako pojedinačna očitovanja i refleksije ne mogu imati neuvjetovanu suštinu niti postojanje. Njihovo postojanje je poput sveze. Sve što je mimo Allaha (?? ??? ????), jeste Volja Njegova i djelo Njegovo. Neki kažu da je filozof mislilac koji je ostao vezan za mnoštva (????), dok je arif predani zaljubljenik koji teži iščeznuću i okeanu jedinstva i jednosti. Filozof svijet vidi svakog trena u drugoj boji i tonu, dok arif svojim muhametom i aškom prvo duhovno svjedoči svog Jedinog Voljenog a zatim to pojašnjava i dočarava jedinstvom bitka. Tako, ukoliko arif kaže da se Uzvišeni očitovao u egzistentima (???????) ispravan je govor jer su stvorenja znak, zrcalo i znamen Uzvišenog, ako, pak, kaže da je On iznad toga (????), da se sadrži u stvarima (?????), opet je ispravno rekao. Poslanik kaže: "Čudna su naša stanja sa Uzvišenim, On je On, mi smo mi, On je mi, mi smo On." Po mišljenju imama Homeinija, ova zbilja će se očitovati onome ko izađe iz tmurne odaje čulnih nagona, onome ko pročisti i oplemeni svoju dušu, ko se pridržava Vjerozakona i na duhovnom putu dosegne stepen iščeznuća. Takav čovjek može da dokuči svoje istinske razmjere, vidi svoga Gospodara, osjeti sponu koja ga povezuje sa njegovim Stvoriteljem. U svome Stvoritelju osjeti dio duha koji mu je darovan kako Uzvišeni kaže: «I u njega sam udahnuo od duha svojega.» On je snažno i tijesno vezan za svoga Gospodara; nakon što otkrije tu zbilju, drugima je prenosi u obliku riječi, iskaza. Arif se nikada ne koristi racionalnim rasuđivanjem i argumentovanjem u dosezanju te istine, jer razum smatra nedostatnim i nemoćnim, pomoću njega ne može dostići taj stepen jer su tajne skrivene van dohvata razuma. On mu, svakako, pridaje značaj kao nečemu što je Uzvišeni prvo stvorio, ali ga ne smatra dostatnim za poimanje i otkrovenje Božanskih tajni, već se koristi drugi put, put srca u uvjerenju da je srce to koje uz razum predstavlja adekvatnu snagu koja će ga odvesti u prostranstva koja su za puki um nedostižna. U irfanskom svjetonazoru svijet bivstvovanja je Božanska knjiga, a svi egzistenti su riječi Uzvišenog koje nastaju dahom Milostivog (??? ??????), riječi koje sukladno vlastitom značenju očitavaju opise i riječi Svevišnjeg, koje su kao takve neraskidive sa njihovim Izgovarateljem (???? ). Tako one priskrbljuju važan položaj i značaj, njima poredak stvaranja i egzistenata, unatoč uvjetovanosti njihovog bitka, svakoga trena evoluira ka savršenstvu zahvaljujući odbljescima prosvjetljenja bliskosti Božije. Tako se pred čovjeka postavljaju dva putovanja: - Putovanje od mnoštva ka jedinstvu, na ovom putovanju salik - duhovni pregalac se očitovanjima Božanske Biti približava Apsolutnoj Zbilji. On je u neprekidnom putovanju, uspinje se od mnoštva ka jedinstvu ili, kako se u ifranu kaže, nalazi se na putovanju od stvorenja ka Stvoritelju. - Drugo putovanje arifa je povratak od jedinstva ka mnoštvu, put od Istinitog ka stvorenjima. Arif tako prešavši put od mnoštva ka jedinstvu osvjedočuje Apsolutnu Zbilju, Sveto Jedinstvo vrijedno obožavanja, predanosti i ljubavi. Jedini koga arif svjedoči jeste Duša svijeta, i on uviđa da je ljubavni žar prema Uzvišenom Voljenom od praiskona darovan njegovoj prirodi. Kao što imam kaže: «Ljubav prema Voljenom u srcu je ukorijenjena od praiskona« Arif je taj koji u svome srcu može osjetiti postojanje i prisustvo Voljenog i kome je trajno predan. Imam također sugeriše da, ako se čovjek oslobodi zastora (????), u svim stvorenjima će osvjedočiti Ljepotu i Savršenstvo Uzvišenog i shvatiti da iza ljepote lijepoga ima još samo Apsolutna Ljepota (???? ????). Cijeli svijet vidi lijepim svojim istančanim osjetilima. Tada uvidi istinitost ajeta u kome se kaže: «Ako vas kakvo dobro zadesi, od Njega je, a ako vas zadesi kakvo zlo, od vas je samih«, jer On je Apsolutno Dobro, Ishodište svih dobročinstava. U takvom svijetu apsolutne slobode, arif sva stvorenja vidi dobrima a svoju službu njima smatra svojom osnovnom preokupacijom. Plemenitost prema njima je istinski ibadet za arifa. U tome je sadržan veliki i duboki utjecaj irfana na islamsku filozofiju. To je vrelo koje imama Homeinija, tradicionalnog islamskog pravnika i filozofa, transformiše u političkog lidera i vladara u službi drugima koji otklanja prepreke duhovnom razvoju iranskog društva, bori se protiv tiranije i nepravde i uspostavlja

* Tekst je specijalno napisan za "Znakove vremena".