VRIJEDAN DOPRINOS PROUCAVANJU KUR'ANSKOG TEKSTA

(Esad Durakovic, Lutvo Kuric: KUR'AN STILSKO I MATEMATIČKO CUDO, Svjetlostkomerc, Sarajevo, 2006) Pitanja koja se ne mogu riješiti bez pozivanja na iskustvo jesu ili matematika ili lingvistika. Bernard Russell Sve je odista u velikim rijecima, a velike rijeci zapisane su u svetim knjigama. One su izvezene zlatnom žicom bogatih mogucnosti stvaralackog jezickog izraza. Od pojave Kur'ana pa do naših dana napisan je veliki broj radova koji se bave njegovim tumacenjem. Naprosto je teško pobrojati sve orijentacije, metodološke i teorijske, koje se bave njegovim fenomenom. Jedna od važnijih je lingvostilisticka metoda, bez koje nije moguce govoriti o stilu Kur'ana kao cjelovitom fenomenu. Kur'anski model jezika po prirodi stvari nosi elemente koji su specificni samo za tu jezicku manifestaciju. U diskusiju o fenomenima i vrijednostima njegovim poodavno su se ukljucili lingvisti i književni teoreticari, s namjerom da objasne lingvisticke i književne osobenosti ovoga u mnogo cemu izuzetnog djela. Kur'an je, van svake sumnje, specifičan fenomen. U njemu postoje komponente koje se ne mogu ad hoc vrednovati. Ovo samo po sebi implicira i zakljucak da se Kur'an ne može smjestiti u ustaljene sheme i ne može se ocjenjivati standardnim mjerilima prihvatljivim za tekstove drugacijeg tipa i drugacije strukture. Iako je o jeziku Kur'ana cesto i mnogo govoreno, cini se da je ostalo još dosta prostora da se o njemu raspravlja. Primjena savremenih procedura lingvisticke analize, posredstvom drugih nauka, omogucava dublje i potpunije zalaženje u fenomenološku strukturu Kur'ana. Stav covjeka naše epohe prema Kur'anu sasvim je drugaciji od stava ljudi prije petnaest stoljeca, pa i prije jednog stoljeca, ali je jedno sigurno, informativna vrijednost njegova nije ni do danas ispitana. Kolicina i karakter informacija su promjenljivi. Mjera vrijednosti informacije, narocito u poetskoj sferi, nije ista za sva vremena. Ocito je da se mijenja. Njena kolicina uvijek raste. Na koji nacin se mjera vrijednosti Teksta mijenja tokom vremena, vjerovatno niko ne može u potpunosti rekonstruirati. Pokušaji svake vrste analize Teksta pomažu da se on bolje shvati. Udruživanje lingvista i naucnika razlicitih profila u objašnjavanju Teksta pokazuje da je Tekstu moguce metodološki prici na veoma razlicite nacine; onako kako je uobicajeno u tradicionalnoj lingvistici, ili se može proucavati primjenom modernih metoda, s procedurom koja osigurava što vecu tacnost u fiksiranju i opisima jezickog sistema Kur'ana. Za kompletno izucavanje Kur'ana ocito je neophodna saradnja naucnika iz razlicitih naucnih oblasti. Metodologija mora biti podredena cilju i rezultatima. Ono što ostaje van spora jeste cinjenica da i matematicki opisi moraju biti što prisutniji u ispitivanju kur'anskog teksta. Bez njih ne može biti konacnih rezultata niti optimalnijih rješenja. Ovakav pristup Tekstu nimalo ne treba da iznenaduje, jer je poznato da su u islamu religija i nauka smatrane sestrama bliznakinjama. Nova knjiga koju nam nude E. Durakovic i L. Kuric upravo se odnosi na metodologiju izucavanja Kur'ana. Govori o razlicitim teorijskim pristupima koji dovode do istih rezultata. Dva su autora izgradila vlastite teorijske stavove i vlastite metode u izucavanju kur'anskoga teksta, ali, umjesto ocekivane distinkcije, na relaciji poetika - matematika, došlo se do kompatibilnosti, odnosno do istih rezultata. Knjiga KUR'AN STILSKO I MATEMATIČKO CUDO podijeljena je na dva dijela. Naime, dva autora razlicitim metodama interpretiraju kur'anski tekst. Jedna je stilisticka, druga matematicka. Prvom se služi Esad Durakovic, drugom Lutvo Kuric. U ovoj se knjizi, po rijecima autora, prvi put zajedno nude ove dvije metode. Dosada se vjerovalo da su one inkompatibilne. Autori polaze od cinjenice da snaga ovoga teksta pociva na njegovoj otvorenosti, a razvoj prirodnih nauka u našem vremenu omogucava dublje i suptilnije prodiranje u tajne koje nosi ovaj tekst. Interesantno je napomenuti da su E. Durakovic i L. Kuric istraživali istu pojavu (konsonantske grupe na pocetku 29 sura), nezavisno jedan od drugoga, ali su iz razlicitih uglova posmartanja došli do istih rezultata. Dakle, djelo koje je pred nama na nov nacin odgoneta tajanstvene konsonantske grupe 29 sura Kur'ana, odnosno 74 konsonanta u kombinacijama koje se cesto ponavljaju. Konsonanti nisu lekseme. Rijec je o grupama koje ostvaruju svoja znacenja samo u širokome kontekstu, tvrdi E. Durakovic. To isto, ali matematickim putem, dokazuje i L. Kuric. Obojica nalaze smisao broja 14 u cinjenici da je to polovina arapskog alfabeta. Otkrivaju smisao dualnosti i još mnogo toga. Slucajno saznavši da su otkrili isti Smisao, rezultate svojih istraživanja objedinili su u jednu knjigu. U centru Durakovicevog interesiranja je poetska gramatika Kur'ana, odnosno jezik i stil kao fundamentalna sredstva poetike Kur'ana. Durakovic objašnjava izuzetne specificnosti ovoga teksta, kao i to da se Kur'an po mnogim svojim osobinama razlikuje od poetike poznate u arapskom svijetu do pojave Kur'ana. Narocito naglašava da je Kur'an "zadivljavao umove mnogovrsnim oblicima svoga djelovanja i nikada dokraja otkrivenim slojevima svojih istosmjernih smislova, u cemu istaknuto mjesto zauzimaju književne vrijednosti Teksta i njegova cudesna poeticka uredenost". Tu uredenost matematickim putem dokazuje i L. Kuric. Poetika Kur'ana ostala je samosvojna i specificna, i gotovo da i nije bilo pokušaja da se ona oponaša. Model kur'anske poetike je bilo nemoguce ponoviti. Neponovljivost Kur'ana treba shvatiti kao aksiom, jer je rijec o originalnom stvaraocu - Allahu. Kur'an je Objava od Gospodara svjetova. Naprosto smo impresionirani preciznostima i zakonomjernostima za koje se ne može pretpostaviti da potjecu od jednog covjeka koji je živio prije petnaest stoljeca. Kur'anski jezik je fenomen sam po sebi znacajan i kategorijalan. E. Durakovic je naslutio narocite numericke vrijednosti konsonantskih skupova kojima pocinju neke sure Kur'ana, ali je i vrlo oprezno zakljucio da je apsolutno pogrešno cijeli kur'anski tekst svoditi na matematicku dimenziju, kako su inace cinili neki ispitivaci Teksta. Numericke vrijednosti konsonanata ispituje i L. Kuric. On ih egzaktno analizira, ali niti porice, niti afirmira njihovu stilsku vrijednost. E. Durakovic prihvata njegove rezultate, tj. rezultate do kojih je došao denotativnim jezikom matematike, i uspostavlja koneksiju sa svojom konotativnom stilistickom analizom. Dakle, izmedu dvije naizgled suprotne analize pronalaze se dodirne tacke na "nekom nepoznatom prostoru", i one se sintetišu. Brojni ispitivaci Teksta ukazivali su na cinjenicu da su spomenute konsonantske grupe zapravo šifre koje ce svoj cudesan smisao pokazati negdje u buducnosti. Vršeci kompjutersku analizu, Lutvo Kuric je najprije uocio da konsonantske grupe predstavljaju šifre koje otkrivaju cudesni smisao najvišeg matematickog reda i sklada. Pokazao je da su ti brojevi rasporedeni po odredenim pravilima u ime jedne više harmonije. L. Kuric kodovima koji se ponavljaju traži prepoznatljive obrasce, odnosno zajednicku matricu koja se krije, a koju je ipak moguce pronaci. On pridodaje dobrodošlu, novu perspektivu u polju Teksta. Brižljivom analizom, po matematickim zakonima, otkriva inace nepristupacne aspekte jezicke strukture Teksta. L. Kuric pokazuje da postoji organizacija narocite vrste u Tekstu kao sistemu. A da bismo shvatili korektnost koju za sobom povlace Kuriceve ideje, moramo podrobnije slijediti logiku njegovog dokazivanja. L. Kuric nastoji da prodre do samih postupaka, do onih sistema pravila i odnosa koji im omogucavaju da imaju znacenja. Konsonantskim skupovima je odredio numericku vrijednost i na osnovu njih utvrdio neke racunske zakonitosti i u vecim strukturnim cjelinama. Matematicki preciznim rezultatima upucuje na intencionalnu uredenost kur'anskog teksta. "Kuric otkriva jezik matematike i djelovanje matematickih zakona u Tekstu implicirajuci njihovu samodovoljnost, ili neovisnost od estetskog", istice E. Durakovic. Suština, ili, bolje reci, cilj Kuriceva proucavanja jeste da pokaže božansko porijeklo Teksta, a ne da kao poeticari pomocu matematike afirmira njegove stilske i estetske vrijednosti. Poznato je da književnost stalno podriva i izmice svemu što prijeti da postane krut kod ili da se pretvori u eksplicitna pravila tumacenja. Književna djela stalno narušavaju kodove. To dolazi otuda što je književnost istraživanje mogucnosti doživljaja, preispitivanje kategorija kroz koje sagledavamo svijet i sebe u svijetu. L. Kuric pronalazi kodove u kur'anskom tekstu (primarne /19 i 7/ i sekundarne /29/, koje nalazimo u kombinacijama:197, 247, 719, 783, 931 1907, 1856), cime potvrduje da on nije književno djelo. On je u Tekstu pronašao jedan dodatni znakovni sistem, specijalan skup konvencija za stvaranje znacenja. Tragao je za odredenim brojevima koji su od nekog znacaja za sadržaj Teksta. Doduše, interesirale su ga, za ovu priliku, konsonantske grupe na pocetku 29 sura. Pružio je impozantan broj matematickih dokaza u kojima pokazuje da se ne radi o nekakvoj konvenciji arapske poezije, konvenciji koju su pjesnici njegovali i poštovali, vec o nekom smislenom rasporedu odredenih kodova u Tekstu. L. Kuric na jedan nov nacin prilazi kur'anskom tekstu, osloboden stega konvencionalnih jezickih kodova i znakovnih odnosa, i otkriva jedan poseban slucaj odredenih kodova. Dokazuje da u Tekstu upravljaju vrlo stroge dodatne konvencije. Kodovi jednostavno daju nešto što ima znacenje, i isticu nešto što je u Tekstu veoma bitno. Oni pojacavaju znacenje koje nose drugi znaci u Tekstu, i, normalno, ne podrivaju ih. Jednostavno receno, Kuric dokazuje da je u Tekstu sve savršeno tacno, matematicki precizno, a to upucuje na zakljucak da je primarni cilj Objave argumentativnost, a ne esteticnost. Estetska vrijednost svojstvena je književnim djelima. Otuda u uvodnom dijelu E. Durakovic detaljno objašnjava razliku izmedu poetskog jezika i jezika matematike, ali ih ne suprotstavlja. Durakovic naglašava da se može govoriti o simultanom djelovanju dva jezika i dvije poetike u istom smjeru, ocito svjesne jedna druge, te da saraduju na neocekivan nacin. Otkrivaju Tekst na neocekivan nacin. U uvodu se jasno istice da su u kur'anski tekst svjesno ugradena najviša iskustva književnog izraza, ali, ipak, on nije književno djelo. Na tu cinjenicu, zaista, i sam Tekst upozorava. Baš to, smatraju autori, nijedan ozbiljan iztraživac ovoga teksta ne smije zaboraviti. Ukoliko se previdi ova cinjenica, svako tumacenje Teksta je pogrešno. Svakom ispitivacu mora biti jasno da se radi o tekstu narocite vrste; u njemu se ne smije zanemariti autorska intencionalnost. To je tvorevina koja odbija da bude prihvacena kao umjetnina. Zato E. Durakovic objašnjava razlicit odnos umjetnickog i kur'anskog teksta prema stvarnosti. Vrlo lijepo zapaža da umjetnicko djelo polazi od stvarnosti i završava u sferi fikcije. Za razliku od njega, kur'anski tekst je cvrsto vezan za realnost. Otuda je za njega bitno da uvjerava argumentima, "a ne da estetizira samodovoljnim fikcijama". Zbog toga njegova matematicka poetika djeluje snažno. Upucuje na "božansku uredenost stvarnosti". U suštini, književnu i matematicku poetiku u Tekstu karakterizira uredenost i sistematicnost. One sa razlicitih polova ukazuju na težnju Teksta da stalno afirmira vlastitu uredenost, ali i uredenost svijeta koji predstavlja. Kur'anski tekst mnogo insistira na stvarnosti, te poetskim i matematickim jezikom uranja u apsolutnu stvarnost prostora i vremena. Odatle se izvlaci zakljucak da vjera nije stvar fikcije i estetiziranja, "vec je ona najsuštastvenija stvarnost". Tekst je, zapravo, kreiran tako da zadovolji i dušu i um covjekov, jer se podjednaka važnost daje oboma. Konotativno i denotativno djeluju u simultanom sadejstvu. U Tekstu je uspostavljen skladan odnos izmedu poetskog i matematickog jezika. Ta je veza veoma suptilna, teško uocljiva, ali snažna. U ovoj knjizi, dakle, dvojica autora pokazuju da poetski jezik Kur'ana, kojim se upravljaju specificni ciljevi poruke, i koji daje više slobode asocijativnim procesima, ukljucuje i izvjestan stepen matematickih pojava koje djeluju u pravcu posebne afirmacije poetike ovoga teksta. Predocava se sistem koji proizvodi znacenje. Matematika je najmocnije sredstvo ljudskog uma za upoznavanje kolicinskih odnosa u prirodi, zato ima ogromnu važnost za prirodne nauke iz kojih crpi zadatke za rješavanje. Za deskripciju i analizu konsonantskih grupa L. Kuric se služio matricama, odnosno pravougaonom mrežom elemenata (simbola), sastavljenim od redova i kolona. Tako iznalazi nove izražajne vrijednosti konsonantskih grupa i posebne oblike umijeca Tvorca Teksta. Vidi se da je nastojao da neke zakonitosti uoblici i objasni na nacin koji ce biti zanimljiv i dostupan interesiranju i pažnji ljudi razlicitih intelektualnih profesionalnih nivoa. On lahkom jednostavnošcu pokazuje citaocu ispravnost vlastitih dokaza i uvjerenja o izuzetnoj organiziranosti Teksta, zapravo o izuzetnoj vještini sastavljaca, tj. njegovom savšenstvu. Tekst, izmedu ostalog, i zbog toga ima djelotvornu moc. Iako se na osnovu analize konsonantskih grupa 29 sura ne može mjeriti i ocjenjivati cijeli Tekst, moglo bi se, ipak, reci da u Tekstu ima dovoljno elemenata koji ukazuju na glavne karakteristike uredenosti Teksta. Ocito je graden po cvrstoj povezanosti uzroka i posljedice. Doima se kao najsigurnija oznaka nadnaravnog genija. Informativnost pokazanih zakonomjernosti koje važe za konsonantske grupe treba prenijeti na širi plan, na cijeli Tekst, iako ce to biti složen i nimalo lahak posao, ali ce predociti jedan vrlo kompleksan sistem pravila rasporeda jezicke grade, njene dublje informativne vrijednosti i sve njene poruke. Matematicki dokazi, kao ni bilo koja druga formalizacija Teksta, ne bi imali svrhe ako bi bili sami sebi cilj, ako ne bi otkrivali neke unutrašnje i spoljašnje relacione vrijednosti i suštinu dokazanih zakonomjernosti. Dalja ispitivanja pokazat ce opravdanost matematicke analize, ali i to da Tekst funkcionira i na principima geometrijske harmonije, proporcije i simetrije, da je kreiran prema principima sklada i ljepote, ali one univerzalne i neponovljive. Knjiga koju nam nude E. Durakovic i L. Kuric tek je uvertira za nove istraživacke poduhvate u proucavanju kur'anskog teksta. Ona otvara nove vidike i šira proucavanja poetskog jezika i uopce smisla Teksta i posredstvom egzaktnog jezika matematike. Dvije poetike dijametralno suprotne otkrivaju isto - isti smisao, a samim tim i nadnaravnu ljepotu. Činjenice koje nam predocavaju i znalacki tumace ovi autori bit ce od velike koristi svakome ko se zanima za Kur'an. Služeci se podacima moderne spoznaje, dokazuju autenticnost Teksta, što ce, vjerujemo, pokolebati sve one koji odbijaju svojsvo Kur'ana kao objavljene knjige. Knjiga KURAN STILSKO I MATEMATIČKO CUDO E. Durakovica i L. Kurica predstavlja znacajan poduhvat da se citaocu pruži uvid u dva vida izucavanja Kur'ana - stilistickom i matematickom, odnosno u dvije poetike. Mislimo da ce ona umnogome izmijeniti pravce interesiranja za fenomen kur'anskog teksta, jer izucavanje jezika Kur'ana premješta u širi kontekst koji implicira ili izricito postavlja pitanje o moci i ustrojstvu ovog izuzetnog teksta. Za njegovo bolje razumijevanje, pokazuje se, potrebno je preskociti dosadašnje nacine i granice koje neki postavljaju i ukljuciti sve nauke koje ce pomoci u njegovom rasvjetljavanju, narocito egzaktnu matematiku. Mislimo da je ovo knjiga koja pristupa kur'anskom tekstu na originalan, neuobicajen nacin. U ovoj knjizi matematika je samo instrument rašclanjivanja odnosa koji postoje u Tekstu. Primjenom ove analize kur'anski tekst se ne svodi na odreden broj matematickih modela, vec se u njemu otkrivaju citave skale raznovrsnih relacija, a sve to omogucava da se Tekst doima znatno bogatijim. Vjerujemo da ce ova knjiga mnoge potaknuti na drugaciji pristup i dalja ispitivanja Kur'ana, ali ce i unijeti nemir u mnoga plašljiva srca, narocito ona nepripremljena na druga i drugacija tumacenja kur'anskog teksta. Moramo naglasiti da nacin izlaganja, savremen pristup, teorijsko-metodološka opredjeljenja, i još puno toga, upucuje na autore koji ce pobuditi pažnju naucne i strucne javnosti, ali i svih drugih koji se iz bilo kojih razloga zanimaju za kur'anski tekst. Ne samo što je takvo djelo potrebno, i ne samo što takva djela dosada nismo imali, nego prije svega zbog novina koje ono donosi - KUR'AN STILSKO I MATEMATIČKO CUDO E. Durakovica i L. Kurica sa zadovoljstvom preporucujemo citalackoj publici.