Uticaj Firdusija na Safvet-bega Bašagica

U ovom clanku smo analizirali uticaj velikog perzijskog klasicnog pjesnika Firdusija na jednog od najistaknutijih pjesnika s pocetka dvadesetog stoljeca u Bosni i Hercegovini Safvet-bega Bašagica. Mada clanak ne pretendira da analizira u tancine sve dimenzije i detalje ovog uticaja, ipak smo na ogranicenom broju primjera uspjeli pokazati na koji nacin je Firdusi uticao na Bašagica. Ovaj uticaj najviše dolazi do izražaja na intelektualnom planu i svjetonazoru dok se djelomicno može uociti i izvjestan uticaj na polju literarnog stila. U vrijeme kad se javlja Bašagic sa svojom rodoljubivom poezijom, Bosna i Hercegovina biva otcijepljena od islamske civilizacijske i kulturne baštine i gotovo nasilu inkorporirana unutar zapadnog literarno-kulturnog kruga. To je vrijeme velikih kulturnih, društvenih, naucnih i svih drugih promjena u Bosni i Hercegovini. Pojavljuju se nove forme, teme i novi literarni kriteriji, a u potpunosti se odbacuju klasicni orijentalni obrasci kao što su rubaija, gazel, kasida, mesnevija i dr. Nacionalne vrijednosti dobivaju na znacaju dok vjerske, historijske i kulturne vrijednosti bivaju izložene velikoj opasnosti nestajanja. S druge strane, bosanski narodi i elita pri prvom susretu sa zapadnom naukom i civilizacijom doživljavaju kulturno-civilizacijski šok i osjecaju se zaostalim i podredenim. U isto vrijeme pojavljuju se reformatori poput Bašagica koji vracaju nadu i samopouzdanje svome narodu i koji mu predocavaju slavnu prošlost i uspjehe u svim društveno-povijesnim dimenzijama. Za takvo što bilo je neophodno izgraditi gradevinu patriotsko-rodoljubive književnosti, koja bi velicanjem vlastite prošlosti i vrijednosti povratila samopovjerenje narodu i podstakla ga na rad, aktivnost i bavljenje nauke. Pjesnici i pisci preuzimaju ulogu reformatora i prosvjetitelja društva i, oživljavajuci tradicionalne vrijednosti, price i legende, uspijevaju povratiti nadu u bolje sutra. Doba Bašagicevih aktivnosti je umnogome nalik na Firdusijevo vrijeme. Firdusi, kao Bašagic i vecina naših pjesnika i pisaca njegovog doba, oživljava jezik, kulturu, književnost i prošlost svoga naroda. Njih dvojica gotovo identicno pjevaju o slavi svojih predaka i prepricavaju junaštva i uspjehe heroja svoga naroda, cime vracaju živost i samopuzdanje svojih zemljaka. Kada je rijec o uticaju Firdusija na Bašagica na idejno-tematskom planu, onda se slobodno može reci da se njihovi stavovi u vezi s vjecitom borbom izmedu dobra i zla, svjetlosti i tame, prolaznosti vremena, velicanstvenih bitaka, junaštva i ratova vlastitoga naroda, prizora ljubavi, ljepote, slave itd. u potpunosti podudaraju. Firdusi je za Bašagica predstavljao muzu epske umjetnosti tako da se u njegovim patriotskim i rodoljubivim pjesmama na svakom koraku susrece duh i vodenje starog Firdusa, kako to on ima obicaj da kaže. "Zaklinjem se slavom sviju devet Muza Štono predstavljaju umjetnost i znanje; Zaklinjem se boli Rustemovih suza, Što u srcu bude opce smilovanje; Zaklinjem se da me ništa ne zacara Ko Ferdusov genij svojom velicinom, Kada u "Šahnami" živu sliku stvara: Vjecne borbe medu svjetlom i tminom." Uvod U ovom clanku cemo pokušati analizirati i potvrditi uticaj jednog od najvecih iranskih pjesnika na našeg Safvet-bega Bašagica. Iako je Firdusi, kao, uostalom, i vecina perzijskih klasicara, dosta utjecao na ostale bosanskohercegovacke pjesnike i pisce tokom povijesti, u slucaju Bašagica ovaj uticaj je puno izraženiji i ocitiji. Ovaj clanak ne može odgovoriti na sva pitanja koja se namecu u vezi s tim, no pokušat cemo ukazati na najkarakteristicnije i najizraženije puteve i nacine uticaja ovog perzijskog velikana na utemeljitelja i preporoditelja moderne bošnjacke književnosti. Bašagic je živio u prijelomnom razdoblju bosansko-hercegovacke povijesti, u vrijeme kad se zatvaraju stranice uticaja Orijenta i islamske kulture i kada zapadni milje i njegov kulturno-literarni izraz pocinju diktirati tempo, smjer i formu književno-umjetnickog stvaralaštva. Bašagic je najbolje uocio povijesni trenutak u kom se našla Bosna i Hercegovina kada biva okupirana od Austro-Ugarske monarhije, te je stoga i najbolje iskoristio dati momenat za agitaciju vlastitog naroda i njegovu integraciju u evropske naucno-literarne tokove. Vrijeme u kojem je on živio predstavlja jedan od najodsudnijih momenata citave povijesti našeg naroda, jer, nakon cetiri stotine godina aktivnog ucešca u izgradnji i nadogradnji islamske kulture i civilizacije, Bosna i Hercegovina ulazi u jedan sasvim drugaciji svijet gdje vladaju drugacija pravila i drugaciji kriteriji lijepog i umjetnickog. Bašagic predstavlja najistaknutiju naucno-literarnu figuru s pocetka dvadesetog stoljeca i stoga se ubraja medu prve utemeljitelje moderne književnosti u BiH i avangardiste moderne zapadno-naucne misli u ovoj zemlji. Safvet-beg Bašagic je bio veoma plodan pisac, pjesnik i naucnik i iza sebe je ostavio veliki broj naucnih djela, zbirki poezija, drama i ostale literarne grade tako da je za jednu kompletnu analizu citavog korpusa Bašagicevih djela i Firdusijevog uticaja na njega potrebno napisati knjigu. Ovdje cemo analizirati samo jedan dio njegovog pjesnickog opusa. Bošnjacka književnost u doba austrougarske okupacije (1787­1918) Krajem devetnaestog stoljeca Bosna i Hercegovina biva okupirana od Austro-Ugarske. Na samom pocetku bosanski narod i elita pružaju odlucan i veoma žilav otpor okupatoru, no naspram jedne od najvecih velesila tog vremena nisu imali puno šansi i veoma brzo bivaju poraženi. Promjena vlasti u Bosni i Hercegovini je znacila korjenite promjene u društvu i strukturi bosanske države, jer je nova vlast sa sobom donijela i novi sistem vrijednosti, ponašanja i razmišljanja. Veliki broj Bošnjaka nije htio prihvatiti kršcansku vlast te stoga odlaze u Tursku, što za Bošnjake predstavlja veliki udarac na demografskom planu. Tokom nekoliko prvih godina Bošnjake zahvata rezignacija i beznade, no i tih godina jedan broj intelektualaca, poput Mehmeda Kapetanovica Ljubušaka, nalaze nacina da pomognu svom narodu i da ga izbave iz apatije i beznada u koje je zapao. Oni uspostavljaju kontakt sa novom vlašcu i svojim aktivnostima udaraju temelje jednom novom modernistickom pokretu i reformizmu u našoj zemlji. Najistaknutiji bosanskohercegovacki pisci i pjesnici ovog perioda, izmedu ostalih Safvet-beg Bašagic, Edhem Mulabdic, Osman Nuri Hadžic, Mehmed Kapetanovic i drugi, saraduju sa tadašnjim kulturno-prosvjetnim casopisima, objavljujuci svoje pjesme, price, pripovijetke, drame ili kompletne romane u dijelovima. Tokom perioda austrougarske okupacije u Bosni se pokrece veliki broj listova koji imaju za cilj budenje i prosvjecivanje sve tri etnicke skupine u ovoj zemlji. Bošnjacki listovi "Bošnjak", "Behar", "Gajret" i "Biser" uspijevaju okupiti svu bošnjacku kulturnu elitu oko jednog zajednickog cilja a to je ocuvanje i jacanje bošnjackog, muslimanskog identiteta. Književnost ovog perioda je pod žestokim zapadnim uticajima, no još se osjeca duh i dah islamsko-orijentalne kulture i misli u vecini djela. Najistaknutiji pisci i pjesnici ovog perioda su Safvet-beg Bašagic, Edhem Mulabdic, Osman Nuri Hadžic i Cazim Catic. Oni su uspjeli, zahvaljujuci dobrom poznavanju orijentalnih i zapadnih jezika, stvoriti jednu novu književnost koja, na sebi svojstven nacin, predstavlja sintezu zapadnog racija i istocnjacke emotivnosti. Safvet-beg Bašagic je najviše bio pod uticajem perzijske klasicne književnosti i to prije svega pod uticajem Firdusija, Hafiza i Hajama. Roden u jednoj aristokratskoj, begovskoj porodici, u kojoj je njegovana orijentalno-islamska baština i orijentalni jezici, a školovan u Becu, gdje se upoznaje sa zapadnim literarnim dostignucima i prodorom iranskog pjesnickog genija preko Goethea i ostalih, veoma brzo biva privucen i zarobljen velicanstvenim duhom iranskih velikana. Catic je, takoder, bio pod velikim uticajem perzijske književnosti, no u usporedbi sa Bašagicem doista neznatno, posebno stoga što se Catic javlja par decenija iza Bašagica, kada uticaj Orijenta na BiH biva sve slabiji. Pored literarnog angažmana naši pjesnici i pisci tog vremena se uglavnom bave prevodenjem i predstavljanjem iranske, arapske i turske književnosti. No, ne treba nas cuditi otkud ovolika ljubav i privrženost orijentalnoj književnosti, a posebno perzijskoj, jer su se u to vrijeme Hafizu i Hajamu divili najveci ucenjaci, pjesnici i pisci citave zapadne hemisfere. Bašagic se danas svrstava u najbolje prevodioce Hajamovih rubaija na jedan od južnoslavenskih jezika. Safvet-beg Bašagic Kao što smo vec napomenuli, Safvet-beg Bašagic spada u red prvih i najvecih bosanskohercegovackih pjesnika modernog doba, koji je bio pod velikim uticajem Firdusija, Hafiza i Hajama. U prvom periodu svoga literarnog rada Bašagic pjeva rodoljubivo-patriotske pjesme, najviše pod uticajem Firdusija, da bi kasnije došao pod uticaj Hafiza i na kraju Hajama. Patriotizam, rodoljublje, ponos i samohvalisanje i isticanje vlastitih historijskih i kulturnih vrijednosti predstavljaju najjacu sponu izmedu ova dva velikana Istoka i Zapada, koji su djelovali u razlicitim povijesnim razdobljima. U Bašagicevim djelima se svuda susrecu imena perzijskih pjesnika, njihovih djela, legendi, prica i dogadaja vezanih za povijest Irana. No, imena Firdusija i Hafiza se najviše susrecu u njegovim djelima, što ukazuje na njegovu neizmjernu ljubav prema ovoj dvojici perzijskih velikana, a, takoder, i na znacaj njihovog uticaja na formiranje Bašagiceve literarne figure. Tacno je da pored Firdusija i Hafiza Bašagic spominje i ostale pjesnike Orijenta i Okcidenta kao što su Kemal, Abu ala el Meari, Heine i Bayron, no to nije ni blizu uporedivo sa perzijskim pjesnicima. Citajuci Bašagiceva djela, zapaža se velika ljubav i opijenost Iranom i iranskom kulturom. On u svojim pjesmama veoma vješto slika iransku kulturu i obicaje pa cak, poput pravog Iranca, uzvikuje: "Ustani, Ardešire, majka te Perzija zove, Darijev razvi bajrak, širom svega Irana, O slavi djedova tvojih svi ljudi danas slove Prošlost se njihova sjaji poput svjetla dana Ustani, Ardešire, tako ti Zoroastra.!" Zaista neobicno djeluje da neko ko nikada nije vidio Iran piše ovakve stihove i s ovakvim žarom velica Iran i iransku prošlost. Bašagic, kada pjeva o Širazu i njegovim ljepotama, djeluje poput Hafiza, koji je šest stotina godina prije njega ovjekovjecio ovaj pjesnicki grad. "Tu sam bio I vidio Sve ljubimce muza: I Hafiza i Urfija I starca Firdusa." Bašagic je do te mjere bio opijen iranskom kulturom i perzijskom književnošcu da je posvetio dvije zasebne pjesme Firdusiju i Hafizu i prepjevao Hajamove rubaije, ovaj prijevod sada svrstavaju u klasicno djelo bošnjacke književnosti. Bašagic je bio pod velikim uticajem Firdusija na polju patriotskih tema, slavljenja i velicanja vlastitih predaka, epskih pripovijedanja i interpretacije legendi u svojim djelima. On u svim svojim rodoljubivim pjesmama opisuje i velica junaštva, iskrenost i herojstvo svojih predaka. Ukoliko želimo analizirati uticaj Firdusija na Bašagica, neophodno je da se upoznamo sa osnovnim stilskim specifikama "Šahname", njenim porukama i temeljnim nacelima. Jedna od najspecificnijih karakteristika i osnovnih misli "Šahname" i Firdusijevog svjetonazora jeste patriotizam, koji ponekad djeluje dosta radikalno, no nikada neprijateljski prema drugim narodima i nacijama. Firdusi slavi i velica kvalitete i vrline svoga naroda, a nikada ne ponižava i ne omalovažava pripadnike drugih naroda. Firdusijev patriotizam na neki nacin možemo okarakterizirati kao duhovni nacionalizam i slavljenje iranske nacije. Ljubav prema domovini za Firdusija znaci ljubav prema iranskoj kulturi, slobodi i nezavisnosti i neprijateljstvo prema agresorima zbog njihovog nepravednog nasrtanja na njegovu domovinu. Firdusi smatra da je glavni zadatak jednog patriote suprotstavljanje nasrtajima neprijatelja i ocuvanje nezavisnosti i slobode Irana. Prema tome, "Šahnama" je svojevrsna epopeja borbe iranskog naroda za dostizanje i ocuvanje ovih vjecitih ideala, jer su permanentno bili izloženi napadima susjednih naroda kao što su Grci, Rimljani, Arapi i Turci. Ovdje se Firdusi i Bašagic u potpunosti slažu i svaki od njih na neki nacin predstavlja ekstremnog patriotu, koji se hvali junaštvom i slavom svoga naroda. Firdusijevu i Bašagicevu domovinu za njihova života zahvata ista sudbina a to je okupacija i dominacija stranog naroda, cime njihov nacionalni identitet dolazi u pitanje. Stoga, oni oživljavanjem prošlosti, spominjanjem i velicanjem svojih predaka i opisivanjem junaštva i herojstava njihovih pokušavaju probuditi ponos i odvažnost svoga naroda. Bašagic, poput Firdusija, ponovo oživljava narodne price i predaje i na taj nacin visoko uzdiže ime i spomen svoga naroda. On se svim svojim bicem ponosi nacionalnim identitetom, prošlošcu, poviješcu, junaštvom i herojstvima svoga naroda i svoje nacionalne heroje uzdiže na najviše stepene ljudskosti i herojstva. Bašagic na taj nacin predstavlja Smail-agu Cengica, Mehmed-pašu Sokolovica, Husein-kapetana Gradašcevica i niz drugih historijskih licnosti iz povijesti Bosne i Hercegovine. Ovdje Firdusijev uticaj postaje potpuno ocit. Firdusi oživljavanjem prošlosti i legendi svoga naroda i opisivanjem njegovih vrlina, herojstava i velicine pokušava ga probuditi iz dubokog sna nemara i zaborava. Firdusi iranske heroje i kraljeve uzdiže iznad ostalih tako da su oni u njegovoj "Šahnami", po pravilu, uvijek snažniji, inteligentniji i bolji od drugih heroja. Druga karakteristika koja povezuje Firdusija i Bašagica i koja predstavlja jednu od najbitnijih specificnosti Firdusijevog literarnog stila jeste racionalizam i slavljenje razuma. Firdusi smatra da je razum najuzvišenija vrijednost covjeka i, ukoliko taj covjek ne posjeduje razum, bez obzira na svu fizicku, materijalnu i drugu moc, nece imati nikakve vrijednosti. Velicajuci razum, Firdusi kaže: "Razum je oko srca i cim pogledaš s njim Iako oci nemaš bit ceš srecan svim." 1131-26 "Govor sidro jedra mu razum Morem razuman dok plovi" 45-540 Bašagic, poput Firdusija, poziva narod da ponovo preispita svoju slavnu i velicanstvenu prošlost i kulturu, no istovremeno upozorava da se ne treba ukopavati u prošlosti, jer je to vrijeme prošlo, i potrebno je boriti se drugim oružjem, a to su razum i nauka. Bašagic tvrdi da su njegovi preci na bojnom polju bili veoma hrabri i dostojanstveni i da su uvijek odnosili pobjedu, no mlade generacije moraju na polju nauke pokazati istu odvažnost i perom odnijeti pobjedu nad neprijateljom. S tim u vezi Bašagic kaže: "Novo je oružje sada, kojim se boriti treba Junackom potomstvu tvom svoga naroda spas. Orlovo pero umjesto demiskije ljute Krci nam slavi put, brani nam djedovsku cast." Vidimo da Bašagic i Firdusi svojim pjesnickim angažmanom pokušavaju probuditi i prosvijetiti svoj narod, koji se nalazi pod okupacijom strane sile. Oživljavanjem prošlosti i slave svojih predaka njih dvojica žele povratiti ponos, dostojanstvo i samopouzdanje svog naroda kako bi ga podstakli na borbu, rad i stjecanje znanja. Jasno im je da njihov uspavani i poniženi narod treba podstrek i pomoc, jer mu je dugogodišnja okupacija oduzela junaštvo, britkost i snagu otpora protiv neprijatelja. Takoder, oni veoma dobro znaju da je razum svjetiljka koja covjeka vodi naprijed i, ukoliko nema razuma, i najjaci covjek ce biti ponižen i izgubljen. Prema tome, istovremeno sa oživljavanjem slavne prošlosti i podsticanjem naroda na borbu i suprotstavljanje neprijatelju oni pozivaju narod da se posveti nauci i razumu, što predstavlja najjace i najubojitije oružje. Firdusi i Bašagic smatraju da bez razuma i nauke nijedan narod, niti pojedinac ne mogu dostici potpunu slobodu i nezavisnost. Izvori i literatura a) Na bosanskome jeziku 1. Bosansko-muslimanska književnost u doba preporoda 1878-1918., Muhsin Rizvic, El-Kalem, II izdanje, Sarajevo, 1990. 2. Duhovne veze Bosne i Irana od antike do danas, Smajo Halilovic, Beharistan br. 7-8, Islamski kulturni centar I. R. Iran, ljeto-zima, Sarajevo, 2002. 3. Historija Bošnjaka, Mustafa Imamovic, Preporod, Sarajevo, 1996. 4. Hafiz i Safvet-beg Bašagic, Jašar Redžepagic, Beharistan br. 1, Islamski kulturni centar I. R. Iran, Sarajevo, 2001. 5. Kultura Bošnjaka, Smail Balic "R&R" Izdavacko prometno preduzece, II izdanje, Tuzla, 1990. 6. Izabrana djela, Safvet-beg Bašagic, Priredio Muhsin Rizvic, Svjetlost, 1971, II tom. 7. Prolegomena za historiju književnosti orijentalno-islamskoga kruga, Esad Durakovic, Bemust, 2005. 8. Biografija Safvet-bega Bašagica-Redžepagica, Muhidin Džanko, Diwan br. 3-4. b) Na perzijskome jeziku 1. Šahnama, Abul Kasim Firdusi, Izdavacka kuca Pejman, Teheran, 1381. godine po iranskom kalendaru. 2. Leksikon Šahname, Husejn Šehidi Mazanderani, Izdavacka kuca Belh, Teheran, 1317. godine po iranskom kalendaru. 3. Iranski nacionalni ep, Teodor Noldeke, prijevod Bozorg Alavi, Izdavacka kuca Sepahr, trece izdanje, Teheran, 2537. godine po pahlavidskom kalendaru. 4. Epska književnost u Iranu, Zebihullah Safa, Izdavacka kuca Firdusi, Teheran, 1374. godine. 5. Firdusi i tradicija inventivnosti u epskoj književnosti, Muhammed Ibadijan, Izdavacka kuca Gouhar, 1369. godine po iranskom kalendaru. 6. Savršeni i idealni covjek u perzijskoj epskoj i gnostickoj književnosti, Husejn Razmdžu, Izdavacka kuca Emir Kebir, Teheran, 1371. godine po iranskom kalendaru. 7. Ucenjaci i pjesnici Bosne i Hercegovine, Mehmed Handžic Bosnevi, prijevod Ali Davani, Institut za kulturološka istraživanja "Kibla", drugo izdanje, Teheran, 1374. godine po iranskom kalendaru.