tumacenje_dragulja_IIINaslov: Tumačenje dragulja poslaničke mudrosti III

Autor: Abdullah al-Bosnawi (Abdullah-efendija Bošnjak)

Prijevod: Rešid Hafizović

ISBN: 978-9958-9131-9-8

Izdavač: Ibn Sina Sarajevo

Godina izdanja: 2010

Opis:

Među brojnim i izuzetnim komentarima Ibn 'Arabijeva djela Fusus al-hikam postoji i onaj što ga je napisao Bosanac, musliman iz Bosne, Bošnjak, Abdullah-efendija Bošnjak 'Abdi' bin Muhammad al-Bosnawi (umro 1054/1644), sljedbenik i šejh bajramijsko-malamijskog tariqa, najprije na osmanskom, a potom, u proširenijoj formi i uz dodane glose, i na arapskom jeziku. Turska verzija ovog njegovog komentara je, uz stanovita kraćenja prevedena na engleski jezik. Preveo ju je Rauf Bulent u suradnji sa R. Brassom i H. Tollemacheom (18), ali je ovo djelo Abdulah-efendije Bošnjaka greškom pripisano Ismil Haqqiju al-Bursaviju, čuvenom autoru tafsira Ruh al-Bayan i strasnom sljedbeniku Šejha Muhyiddin ibn 'Arabija.

Naš prijevod na bosanski jezik načinili smo prema arapskoj verziji rukopisa koju je Abdulah-efendija Bošnjak u proširenijoj i dopunjenijoj formi napisao za svoje učenike i poštovaoce njegovanog duhovnog nauka sufizma. Rukopis je pohranjen u Millet Genel Kütüphanesi u Istanbulu, V. Çarullah Ef. pod rednim brojem 1032. Rukopis se sastoji iz 329 folija, a na svakoj foliji su, u načelu, po dvije stranice koje broje po 31 redak veoma zgusnutog teksta. Na marginama rukopisa su brojne glose, neke toliko opsežne da u prijevodu iznose i po nekoliko stranica. U svojoj potpunoj formi prijevod teksta bi mogao brojati 4-5 svezaka i prelaziti broj 1500 stranica. Temeljni motiv prevođenja ovog rukopisa Abdulah-efendije Bošnjaka počiva u činjenici što je riječ o najljepšem i najopsežnijem komentaru na Ibn 'Arabijevo djelo Fusus Al-Hikam koji je napisan u posljednjih osam stoljeća u konkurenciji takvih duhovnih kolosa čija djela u povijesti ponajbolje muslimanske hermenutica spiritualis (Ta'wil) i danas predstavljaju trajnu duhovnu lektiru. Neka od tih velikih imena smo naprijed već spominjali. Imamo li u vidu značaj samog djela Fusus Al-Hikam, koje predstavlja sami locus i sadržinsku normu ukupne kasnije sufijske literature, a da posebno i ne spominjemo zapanjujuću širinu i dubinu obrazovanja koju je ovaj Bošnjak iz sedamnaestog stoljeća stekao na najprestižnijim učilištima ondašnjeg muslimanskog imperija, shvatit ćemo važnost prevođenja ovog rukopisa na bosanski jezik. Abdulah-efendija Bošnjak je svoja djela pisao na tri orijentalna jezika: osmanskom turskom, arapskom i perzijskom, koji su u to vrijeme podjednako predstavljali jezički koine muslimanske duhovne kulture i učenosti. Akademski standardi njegove osobne duhovne kulture i učenosti bili su takvi da ih najnjegovaniji muslimanski intelektualci ni danas nisu dosegnuli niti su im se približili. Osim toga, ovaj Komentar Abdulah-efendije Bošnjaka na Ibn 'Arabijev Fusus Al-Hikam u ovom našem vremenu će nam na posve jasan način osvijetliti ozbiljnost i pogubnost konzekvenci s kojima se Bošnjaci na Balkanu sučeljuju, a koje su, između ostalog, rezultat onog povijesnog, kulturnog, duhovnog i političkog diskontinuiteta u kome su se našli od vremena austrougarske vladavine pa sve do početka devedesetih godina prošloga stoljeća.