mustafa_camranNaslov: Mustafa Čamran - čovjek za sva vremena

Priredio: Mohammad Ali Barzanooni

Prijevod: Muamer Kodrić

ISBN: 978-9958-845-07-9

Izdavač: Institut "Ibn Sina" Sarajevo

Godina izdanja: 2012

Opis:

Nije jednostavno govoriti o velikim ljudima koji su svojedobno stvarali historiju. Neki od takvih ljudi, iako su živjeli u konkretnom vremenu i prostoru, jesu ponad vremena i prostora u kojem su obitavali. Oni su točak historije okrenuli tako da se on još uvijek vrti za one koji žive poslije njih i još uvijek umnogome određuje njihov život i aktuelne društvene procese. Takvi ljudi živjeli su među nama, na istoj ovoj zemlji, ali jesu nebeske ličnosti. I zato je prava blagodat slušati o njima, a kazivati o njima jeste i još veća blagodat.

Plemeniti šehid dr. Mustafa Čamran bio je jedan od takvih velikana, koji nije živio odveć davno. Bio je s nama, bio je jedan od nas, ali je bio i ponad svakog vremena i prostora, mislilac koji je svoju poruku prenio i naraštajima koji dolaze. Došao nam je iz vječnosti i zato će biti prisutan zauvijek, kroz cijelu historiju čovječanstva.

Ono što sadrži ova zbirka tek je neznatni dio bogatog naslijeđa koje nam je taj mili šehid ostavio kao uspomenu na sebe. Nakon kratkog osvrta na njegov životopis, donosimo vam viđenje Čamranove ličnosti iz pera njegove libanske supruge Gade Džabir, osobe koja je uz njega provela duge godine pune uspona i padova na putu koji je slijedio. No, nakon toliko godina, i ona se još uvijek pita: „Ko je bio Čamran?“ I tom pitanju uvijek se iznova vraća. A to je zato što je Čamran bio dobri Božiji, koji je „tek jednog dana iskren koračao ovom zemljom“. Božije ljude ne može se svesti na okvire vremena i prostora, baš kao što nikakva prljavština ne može utrnuti njihovo svjetlo. Ona Čamrana još uvijek drži vječnim, i zbilja i jeste tako.

U narednom poglavlju donosimo kratki uvid u neke govore ovog plemenitog šehida, i to predavanja koja je držao u mjesecu ramazanu godinu dana prije svoga šehadeta. U jednom od tih predavanja govori o Bogu, duhu i nevidljivom svijetu i, kao način njihove spoznaje, zagovara filozofiju spoznaje samog ljudskog bića utemeljenu na spoznaji triju aspekata čovjeka: tijelo, duša i duh. Tom temom bavi se pozivajući se na dva važna i dobro poznata fenomena – san i telepatiju. U narednom predavanju razmatra kur'anski metod dokazivanja Boga, odnosno poticanje svijesti o Bogu posredstvom buđenja ljudske primordijalne prirode (fitret). Pri tome se poziva na ajete Kur'ana časnog, dokazujući da je spoznaja Boga određena različitošću ljudskih kapaciteta, pri čemu su u načelu svi kapaciteti jednaki nuli. Potom se bavi načinima dosezanja do zbilje, a oni podrazumijevaju pet čula, racionalno promišljanje, nadahnuće i prosvijetljenje. Posredstvom pet čula, uz njihove brojne greške i postepeno usavršavanje, dosežu se iskustvene znanosti i materijalno uopće. Kroz mišljenje i promišljanje, koje jeste na višoj razini neko iskustvene i materijalne znanosti, doseže se do znanosti poput matematike, filozofije i logike, no ni to nisu uvijek ispravna i neosporna znanja, premda nisu izravno utemeljena na iskustvu i ljudskoj osjetilnosti. Kroz nadahnuće i prosvijetljenje, kao izraze srčane spoznaje, čovjek stječe sposobnost spoznaje duha, svijeta skrivenog i Boga. Na kraju ovog predavanja osvrće se i na pogrešno shvatanje kategorija znanosti i filozofije, te kritički posmatra i osporava valjanost fraze „znanstvena utemeljenost neke filozofije“.

U sljedećem predavanju bavi se temeljnim načelima najvažnijih misaonih škola čovječanstva. Pritom izvodi zaključak da svaka misaona škola počiva na trima temeljima: filozofskim principu, ekonomskom načelu te političkom principu. Svaka misaona škola sastoji se od ovih triju principa i čini svojevrstan sistem nastao njihovim udruživanjem, te se sva ostala načela neke škole mogu razmotriti pozivanjem na ova tri osnovna principa. U nastavku ovoga kazivanja razmotrene su tri dominatne škole mišljenja u tadašnjem svijetu: komunizam, kapitalizam i islam. Komunistički nauk počiva na dijalektičkom materijalizmu i poricanju svega metafizičkog, odnosno na izravnoj materijalnoj i iskustvenoj spoznaji. Kapitalistička škola zastupa ideju o autoritativnosti svijesti odnosno drži se idealizma te insistira na spoznaji posredstvom svijesti. Islamski nauk, pak, zastupa ideju autoriteta Božijeg, Stvoritelja i materije i svijesti, i insistira na postojanju materije nezavisno od svijesti. Na kraju ovog predavanja srećemo i osvrt na pitanje sudbine i predodređenja te kratko razmatranje o tome kako tri rečene škole vide ovo pitanje, pri čemu autor insistira na tome da je ispravno viđenje ovog problema „ni apsolutna determiniranost ni apsolutna sloboda“, nego nekakav svojevrsni kompromis između toga dvoga.

U narednom poglavlju željeli smo ukazati na jednu osobitu dimenziju ovog velikana. Čovjek svu dubinu svojih osjećanja i suptilnost svog duha obično ispoljava u trenucima kad se u osami obraća svome Gospodaru. Tada manifestirana Božija ljepota i veličanstvenost obično se onda pokušava pretočiti ili kroz različite umjetničke forme ili kroz poeziju i književnost. No, kada to bude izraženo kroz obraćanja i moljenja Voljenom, tada se na najljepši način ispoljava ljepota duha zaljubljenika. U trenucima kad je naš šehid ostajao nasamo sa sobom i Bogom, ispoljavao bi se njegov gnostički duh, te nam je tako ostala uspomena na njegovu duboku duhovnu vezu s Ishodištem postojanja. Njegove jednostavne molitve Svetoj Biti Božijoj u ovom svijetu punom uspona i nizbrdica jesu vječno podsjećanje na jednoga gnostika heroja koji je uspijevao biranim riječima, na jedan posve zaljubljenički i gnostički način, uspostaviti svojevrsni dijalog sa Gospodarom svekolike ljepote, što i jeste ono za čim, bili toga svjesni ili ne, čeznemo svi mi zahvaćeni vrtlozima savremenog načina življenja. To je istinsko povjeravanje tajni iz srca zaljubljenika Zaljubljenom, nešto što jeste zbiljska ljudska potreba koju, poneseni životnim mijenama, sve više i češće zaboravljamo, a taj zaborav čini naša srca tvrdima. Potreba čeznutljivog srca za Voljenim jeste vječna, no, obuzeti svakodnevnim životom, ljudi zaboravljaju na tu potrebu i onda posve ogreznu u tom zaboravu. Ovakva moljenja i obraćanja Bogu u ovom vremenu sveopće ljudske obuzetosti sobom i izgubljenosti podsjećaju nas na zbilju bivanja čovjekom, zbilju koja je, nažalost, zaboravljena usljed predanosti ovosvjetskom životu. I ljudi tako, i ne znajući, ustvari cijelo vrijeme tragaju upravo za tom zbiljom, a onda u toj potrazi tako često vežu srce za kojekakve lažne duhovnosti!

Posljednji dio knjige sadrži dodatke koje smo također smatrali nužnim. Tako smo ovoj knjizi pridodali i poruku koju je Imam Homeini, r. a, uputio povodom šehadeta ovog istinskog velikana. Donijeli smo također i izvode iz sjećanja Imama Hameneija na njegovu ličnost. Naposljetku, knjiga sadrži i kopije nekih originalnih Čamranovih rukopisa te nekoliko fotografija.

Nadati se da će ova knjiga predstavljati mali korak u upoznavanju ovog velikana.

 

Online izdanje

 

Muhammad Ali Barzooni,

univerzitetski profesor i direktor Naučnoistraživačkog instituta „Ibn Sina“ Sarajevo