popis_timaraNaslov: OPŠIRNI POPIS TIMARA MUSTAHFIZA U TVRĐAVAMA KLIŠKOG SANDŽAKA IZ 1550. GODINE


Prevela, obradila i pripremila za štampu: Fazileta Hafizović

 

ISBN: 978-9958-845-13-0

 

Izdavač: Institut "Ibn Sina" Sarajevo

 

Godina izdanja: 2014.

 

Opis:

Riječ izdavača

Historija je jasno ogledalo u kojem se zrcali naš identitet. Historija svakog geografskog područja kockicama svoga mozaika pomaže ondašnjem narodu u oblikovanju njegova identiteta. Ne možemo i ne trebamo zanemariti prošlost. Ona je svjetlo koje nam obasjava put u budućnost.

Identitet je skup individualnih karakteristika po kojima se čovjek prepoznaje – raspoznaje od drugih ljudi. On, dakle, obuhvata čitav niz odrednica o kojima raspravljaju brojne naučne discipline: filozofija, sociologija, psihologija, kulturalne i društvene studije itd. Riječ je o višedimenzionalnom realitetu koji određuje pojedinca, ali i kao kolektivni identitet povezuje više pojedinaca u zajednicu. Ovdje, možda, nije zgorega prizvati riječi Manuela Castellsa prema kojima kolektivni identitet jeste “proces stvaranja smisla na temelju kulturnih atributa ili srodnog niza kulturalnih atributa kojima je data prednost u odnosu na druge izvore smisla”. Ovdje je, dakle, riječ o identitetu kao procesu u kojemu se ozbiljuje trajuća produkcija i reprodukcija smisla. Pitanje kolektivnog identiteta predmetom je istraživačkog i naučnog pregnuća velikog broja savremenih autora u različitim disciplinama. Za Leonarda Bindera, kriza identiteta, uz krizu “sudjelovanja”, “utjecaja” i “raspodjele” naglašava i krizu identiteta kao jednu od ozbiljnih kriza koje svaka zemlja mora prevladati kako bi na putu svoga razvoja postigla zadani cilj.

Pojam identiteta je svakako višeslojan i obuhvata sve dimenzije i obzire čovjekova života, od njegove najintimnije nutarnje ravni do njegova položaja u svijetu, uključujući “teritorijalne” (historija, geografija, država), “krvne” (korijeni, rasno porijeklo) i “kulturalne” (jezik, religija, znanost i umjetnost) odrednice. Naravno, moguće je govoriti o identitetu u ovome smislu i na individualnom, grupnom, nacionalnom i nadnacionalnom nivou. S druge strane, identitet je jedna zacijelo dinamična kategorija i svojom dinamičnošću doprinosi “dinamičnosti” pojedinca i zajednice. Upoznavanje vlastite prošlosti, kulturne i političke historije, kulturnih korijena, socio-političkih obilježja i osobenosti prostora koje nastanjujemo, svakako je od velike koristi za našu sadašnjost i budućnost, za određenje onoga što jesmo danas i što ćemo ili što želimo biti sutra. Primarna historijska građa u tom kontekstu zacijelo predstavlja nezaobilazan izvor našega upoznavanja s bitnim činjenicama koje su, među ostalim, utjecale i na oblikovanje našeg individualnog i kolektivnog identiteta.

O knjizi

Kliška tvrđava nalazi se u mjestu Klis, u okolici Splita. Klis su svojedobno naseljavali Iliri, a vremenom će Kliška tvrđava postati jednom od najznačajnijih utvrda hrvatskih krajeva. Ovladavanje Kliškom tvrđavom, zbog njezina iznimnog strateškog značaja, uvijek je predstavljalo izazov za različite osvajače. Izuzetak nisu bile ni snage Osmanske imperije koje su 1537. godine osvojile tvrđavu, a Klis učinile sjedištem Kliškog sandžaka. Grad Klis i Kliška tvrđava ostat će u rukama osmanskih Turaka do 1648. godine, kada u toku Kandijskog rata, grad zaposjedaju Mlečani.

Kliški sandžak, jedna od upravnih jedinica Bosanskog ejaleta, osnovan 1537. godine, zauzimao je dosta značajnu površinu. Većim dijelom se nalazio na teritoriji zapadne Bosne, dostižući jednim svojim krakom gotovo centar Bosne. Dalje prema zapadu zauzimao je prostrane teritorije u Dalmaciji, izlazeći na više lokacija i na samu morsku obalu. Naziv je dobio po nepristupačnoj utvrdi Klis, koja se nalazi u zaleđu Splita, na izrazitom uzvišenju iznad bogatog Solinskog polja. Držanje ove tvrđave u svojoj vlasti pokazivalo je stratešku premoć strane u čijim je rukama i omogućavalo joj je kontrolu širokog područja puteva od srednjeg Jadrana ka unutrašnjosti Osmanskog carstva. Stoga je, kao simbol osmanske vojne nadmoćnosti, Klis bio proglašen zvaničnim sjedištem novoosnovanog sandžaka.

Knjiga koja je pred vama prevod je i obrada zvaničnog osmanskog deftera – opširnog popisa mustahfiza Kliškog sandžaka iz 1550. godine, na osnovu osmanskog izvornika pohranjenog u Arhivu Predsjedništva vlade u Istanbulu, a čija kopija se nalazi u zbirci Orijentalnog instituta u Sarajevu. Osim podataka o mustahfizima i njihovim timarima, defter sadrži i korisne informacije o stanovništvu koje je naseljavalo te timare, a koji su se nalazili u brojnim gradovima, selima i naseljima diljem Kliškog sandžaka. Zahvaljujući tome, on predstavlja i izvor značajnih podataka za proučavanje razvoja pojedinih naselja, kao i funkcioniranja izvršne i sudske vlasti na tim područjima. Nadajući se kako će objavljivanje ovog djela biti od koristi za ovdašnju akademsku zajednicu i omogućiti bolji uvid u neke historijske činjenice iz predmetnog perioda, iskazujemo svoju zahvalnost prije svega autorici, dr. Fazileti Hafizović, ali i Orijentalnom institutu – njezinoj matičnoj kući, kao i rukovodstvu instituta na čelu sa uvaženom dr. Behijom Zlatar koja se saglasila s objavljivanjem ovoga djela u izdanju Naučnoistraživačkog instituta „Ibn Sina“. Temeljni naum i cilj našega Instituta jest doprinositi kulturnom i znanstveno-intelektualnom boljitku društva i zemlje u kojoj djelujemo. Bit će nam drago ako nam ovaj čin bude „upisan“ u djela kojima služimo bh. kulturnoj i akademskoj javnosti pomažući znanstvenim istraživačima, ali i svim znatiželjnicima koji uvidom u kulturnu i političku prošlost i povijest ovih prostora nastoje bolje i sadržajnije razumijeti i obogatiti svoju sadašnjost.

 

Mohammad Ali Barzanooni

Direktor Naučnoistraživačkog instituta „Ibn Sina“

 

Normal 0 false false false EN-US X-NONE AR-SA

Riječ izdavača

Historija je jasno ogledalo u kojem se zrcali naš identitet. Historija svakog geografskog područja kockicama svoga mozaika pomaže ondašnjem narodu u oblikovanju njegova identiteta. Ne možemo i ne trebamo zanemariti prošlost. Ona je svjetlo koje nam obasjava put u budućnost.

Identitet je skup individualnih karakteristika po kojima se čovjek prepoznaje – raspoznaje od drugih ljudi. On, dakle, obuhvata čitav niz odrednica o kojima raspravljaju brojne naučne discipline: filozofija, sociologija, psihologija, kulturalne i društvene studije itd. Riječ je o višedimenzionalnom realitetu koji određuje pojedinca, ali i kao kolektivni identitet povezuje više pojedinaca u zajednicu. Ovdje, možda, nije zgorega prizvati riječi Manuela Castellsa prema kojima kolektivni identitet jeste “proces stvaranja smisla na temelju kulturnih atributa ili srodnog niza kulturalnih atributa kojima je data prednost u odnosu na druge izvore smisla”. Ovdje je, dakle, riječ o identitetu kao procesu u kojemu se ozbiljuje trajuća produkcija i reprodukcija smisla. Pitanje kolektivnog identiteta predmetom je istraživačkog i naučnog pregnuća velikog broja savremenih autora u različitim disciplinama. Za Leonarda Bindera, kriza identiteta, uz krizu “sudjelovanja”, “utjecaja” i “raspodjele” naglašava i krizu identiteta kao jednu od ozbiljnih kriza koje svaka zemlja mora prevladati kako bi na putu svoga razvoja postigla zadani cilj.

Pojam identiteta je svakako višeslojan i obuhvata sve dimenzije i obzire čovjekova života, od njegove najintimnije nutarnje ravni do njegova položaja u svijetu, uključujući “teritorijalne” (historija, geografija, država), “krvne” (korijeni, rasno porijeklo) i “kulturalne” (jezik, religija, znanost i umjetnost) odrednice. Naravno, moguće je govoriti o identitetu u ovome smislu i na individualnom, grupnom, nacionalnom i nadnacionalnom nivou. S druge strane, identitet je jedna zacijelo dinamična kategorija i svojom dinamičnošću doprinosi “dinamičnosti” pojedinca i zajednice . Upoznavanje vlastite prošlosti, kulturne i političke historije, kulturnih korijena, socio-političkih obilježja i osobenosti prostora koje nastanjujemo, svakako je od velike koristi za našu sadašnjost i budućnost, za određenje onoga što jesmo danas i što ćemo ili što želimo biti sutra. Primarna historijska građa u tom kontekstu zacijelo predstavlja nezaobilazan izvor našega upoznavanja s bitnim činjenicama koje su, među ostalim, utjecale i na oblikovanje našeg individualnog i kolektivnog identiteta.

O knjizi

Kliška tvrđava nalazi se u mjestu Klis, u okolici Splita. Klis su svojedobno naseljavali Iliri, a vremenom će Kliška tvrđava postati jednom od najznačajnijih utvrda hrvatskih krajeva. Ovladavanje Kliškom tvrđavom, zbog njezina iznimnog strateškog značaja, uvijek je predstavljalo izazov za različite osvajače. Izuzetak nisu bile ni snage Osmanske imperije koje su 1537. godine osvojile tvrđavu, a Klis učinile sjedištem Kliškog sandžaka. Grad Klis i Kliška tvrđava ostat će u rukama osmanskih Turaka do 1648. godine, kada u toku Kandijskog rata, grad zaposjedaju Mlečani.

Kliški sandžak, jedna od upravnih jedinica Bosanskog ejaleta, osnovan 1537. godine, zauzimao je dosta značajnu površinu. Većim dijelom se nalazio na teritoriji zapadne Bosne, dostižući jednim svojim krakom gotovo centar Bosne. Dalje prema zapadu zauzimao je prostrane teritorije u Dalmaciji, izlazeći na više lokacija i na samu morsku obalu. Naziv je dobio po nepristupačnoj utvrdi Klis, koja se nalazi u zaleđu Splita, na izrazitom uzvišenju iznad bogatog Solinskog polja. Držanje ove tvrđave u svojoj vlasti pokazivalo je stratešku premoć strane u čijim je rukama i omogućavalo joj je kontrolu širokog područja puteva od srednjeg Jadrana ka unutrašnjosti Osmanskog carstva. Stoga je, kao simbol osmanske vojne nadmoćnosti, Klis bio proglašen zvaničnim sjedištem novoosnovanog sandžaka.

Knjiga koja je pred vama prevod je i obrada zvaničnog osmanskog deftera – opširnog popisa mustahfiza Kliškog sandžaka iz 1550. godine, na osnovu osmanskog izvornika pohranjenog u Arhivu Predsjedništva vlade u Istanbulu, a čija kopija se nalazi u zbirci Orijentalnog instituta u Sarajevu. Osim podataka o mustahfizima i njihovim timarima, defter sadrži i korisne informacije o stanovništvu koje je naseljavalo te timare, a koji su se nalazili u brojnim gradovima, selima i naseljima diljem Kliškog sandžaka. Zahvaljujući tome, on predstavlja i izvor značajnih podataka za proučavanje razvoja pojedinih naselja, kao i funkcioniranja izvršne i sudske vlasti na tim područjima. Nadajući se kako će objavljivanje ovog djela biti od koristi za ovdašnju akademsku zajednicu i omogućiti bolji uvid u neke historijske činjenice iz predmetnog perioda, iskazujemo svoju zahvalnost prije svega autorici, dr. Fazileti Hafizović, ali i Orijentalnom institutu – njezinoj matičnoj kući, kao i rukovodstvu instituta na čelu sa uvaženom dr. Behijom Zlatar koja se saglasila s objavljivanjem ovoga djela u izdanju Naučnoistraživačkog instituta „Ibn Sina“. Temeljni naum i cilj našega Instituta jest doprinositi kulturnom i znanstveno-intelektualnom boljitku društva i zemlje u kojoj djelujemo. Bit će nam drago ako nam ovaj čin bude „upisan“ u djela kojima služimo bh. kulturnoj i akademskoj javnosti pomažući znanstvenim istraživačima, ali i svim znatiželjnicima koji uvidom u kulturnu i političku prošlost i povijest ovih prostora nastoje bolje i sadržajnije razumijeti i obogatiti svoju sadašnjost.

Mohammad Ali Barzanooni

Direktor Naučnoistraživačkog instituta „Ibn Sina“