DSC_1U srijedu, 29. 01. 2014. godine u amfiteatru Naučnoistraživačkog instituta “Ibn Sina” u Sarajevu, u okviru redovne tribine “Ibn Sina” razamtran je odnos šerijata i tarikata na primjeru života i djela travničkog muftije i tarikatskog šejha hadži hafiza Ahmeda Husni efendije Numanagića (1853-1931). O ovoj temi govorili su prof. dr. Ismet Bušatlić, mr. Saeid Abedpour, Hazim Numanagić, Dženan Handžić i Amela Numanagić, autorica nedavno objavljene knjige “Hadži fahiz Husni ef. Numanagić, šejh i muftija na razmeđu vremena”.

Saeid Abedpour u svome je izlaganju skicirao historijat odnosa između šerijata i tarikata u islamskom svijetu, tačnije između zvaničnih muslimanskih učenjaka vjere i fakiha, s jedne, i sufija i tesavufa, s druge strane. Abedpour je naglasio kako u prvim stoljećima islama, sve do mongolskih osvajanja, nije bilo osobitih suprotstavljenosti na tom planu. Ali, u kasnijim razdobljima javlja se stanoviti jaz između zvanične muslimanske uleme i tesavufa, zbog određenih nerazumijevanja i nesporazuma, posebno zbog pojave devijacija u pojedinim sufijskim redovima kakav je bio safavidski u vrijeme vladavine istoimene dinastije u Iranu, te zbog prevladavanja rigidnih, literalističkih razumijevanja islamskog učenja u značajnim tokovima muslimanske vjerske učenosti. Abedpour je potcrtao važnost historijskih i kulturoloških uzroka i korijena ovakvoga rascjepa koji je u određenoj mjeri prisutan i u savremenom dobu, a razumijevanje ovog odnosa zahtijeva kontinuiranu komunikaciju i dijalog. Abedpour je podsjetio i na znakovitost činjenice prema kojoj je spomenuti rascjep ili jaz bivao izraženijim u onim historijskim razdobljima u kojima su muslimani doživljavali ukupnu civilizacijsku stagnaciju, dok je u razdobljima procvata islamske kulture i civilizacije moguće prepoznati svu raskoš i osebujnu ljepotu pluralnog razumijevanja i interpetiranja islamskih vrela kroz djelovanje zvanične uleme, fakiha, teologa, filozofa i sufija.

Prof. dr. Ismet Bušatlić, dekan Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, svoje je izlaganje posvetio analizi odnosa šerijata i tarikata, tačnije zvanične islamske uleme i sufijskih šejhova na primjeru Bosne i Hercegovine. Svoju tezu o konstruktivnom uzajamnom nadopunjavanju institucija šerijata i tarikata na našim prostorima, profesor Bušatlić potrijepio je nizom egzaktnih historijskih podataka, posebno naglasivši primjere velikih dobrotvora iz ranog osmaksog perioda na ovim prostorima, kakvi su bili Isa beh Ishaković i Gazi Hursev-beg. i jedan i drugi su, naime, u Sarajevu sagradili, skoro u isto vrijeme, i džamiju i tekiju.

 

DSC_2DSC_3