15_god_deytona_REKTORAT_publika
REZIME MEĐUNARODNOG SIMPOZIJUMA „Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma“

 Univerzitet u Sarajevu, 18-19. januar 2011. godine U Sarajevu je 18. i 19. januara 2011. godine u organizaciji Rektorata Univerziteta u Sarajevu održana naučna rasprava o temi „Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma“. U raspravi su podnesena 33 referata i održana 32 govora učesnika skupa. Rasprava je postavila sebi zadatak da raspravi i donese ocjenu o posljedicama koje je u životu bosanskohercegovačkog društva i države Bosne i Hercegovine izazvao Dejtonski sporazum o miru u Bosni i Hercegovini. Rasprava nije imala za cilj da ulazi u sprecifično razmatranje i ocjenu samog tog sporazuma kao dokumenta, odnosno ona je koncipirana i vođena bez razmatranja njegove historijske utemeljenosti, pravne osnovanosti i političkog i moralnog validiteta načina kako je do njega došlo.

Osnovne činjenice, koje govore o tome da postoje veoma veliki problemi ove prirode koji su vezani za Dejtonski sporazum, su da je Sporazum bio nametnut, da je dogovaran sa stvarnim agresorima na državu i zemlju Bosnu i Hercegovinu, a to su predsjednici Srbije Slobodan Milošević i Hrvatske Franjo Tuđman i da je Sporazum bio očit znak i potvrda međunarodnog karaktera rata, što se izražava u činjenici da je rat prekinut međunarodnim sporazumom o miru, ali i u činjenici da su posebna prava u provođenju i kontroli postignutog Sporazuma dobile i države agresori, dok je Sporazum građen na stajalištu da se radilo o građanskom ratu, a ne o agresiji na jednu suverenu i samostalnu državu i članicu UN-a. To je inkonzistencija koja taj sporazum diskvalificira kao izraz pravednosti, istinitosti u odnosu prema osnovnim činjenicama o kojima se radilo i u odnosu na pravo kao sistema normi koje reguliraju međunarodne odnose. Sporazum je bio izraz moći nametanja rješenja najslabijoj strani, tj. žrtvi agresije i genocida.15_god_deyton_REKTORAT_publika3

Ono što su svi učesnici rasprave konstatirali i u čemu se nisu razilazili u mišljenjima je ocjena da je Dejtonski sporazum zaustavio rat u Bosni i Hercegovini, ali je najveći broj njih smatrao da je to ujedno i jedini njegov pozitivan aspekt, kada se posmatra sa stajališta njegovih ukupnih posljedica na život države Bosne i Hercegovine i bosanskohercegovačkog društva. Svaki rat može da bude završen na više načina, kao što je pobjeda jedne ili druge strane, ili nastanak situacije kada nema pobjednika i kada se stanje vraća na status quo ante i poblem rješava drugačijim, a ne vojnim metodama, ali se te okolnosti i karakteristike kraja ratova odnose samo na ulogu i posljedice koje takvim završetkom ratova nastaju za strane učesnice. Međutim, nijedan rat ne može biti tretiran, kao što nijedan mirovni sporazum ne može biti ni pravno ni moralno, osim politički u smislu prava dominantnog faktora, zadovoljavajući ako ne odgovara na tri osnovna pitanja. Prvo pitanje je: da li je rat o kojem se radilo bio rat između država ili unutarnji građanski rat? Drugo pitanje je: da li je taj rat, bez obzira na pitanje o tome je li on bio međunarodni ili unutarnji rat, započela jedna od strana učesnica kao agresiju na drugu stranu, državu, njene institucije i zemlju kao cjelinu? Treće pitanje je: da li je rat vođen, posmatrajući ponašanje svih strana učesnica, legalnim i legitimnim sredstvima, ili sredstva i način kako je rat vođen diskvalificiraju legalitet i legitimitet vođenja rata bilo koje od strana učesnica? Činjenica je da Dejtonski sporazum o miru nije ni postavio ni odgovorio ni na jedno od navedenih pitanja koja su nužni preduvjet za bilo kakav pravedan mirovni sporazum. Zbog toga se mora zaključiti da taj sporazum o miru nije bio pravedan i nije zadovoljio temeljni uvjet svakog prava, a to je pravedenost, što se jasno vidi iz njegovih ukupnih posljedica, ne samo onih koje je neposredno proizveo legalizirajući rezultate rata i genocida i bez obzira na to kakav je rat bio, nego i po tome što je upravo takav karakter ovog sporazuma proizveo potpuni zastoj u razvoju bosanskohercegovačkog društva i države i izazvao ogromne teškoće u životu svih njenih građana. Sve ove protivrječnosti su očite i predstavljaju veliku smetnju sređivanju prilika u Bosni i Hercegovini, te je opće mišljenje učesnika skupa da se teškoće sadašnjeg stanja i odnosa u životu našeg društva i države Bosne i Hercegovine ne mogu prevazići ako se ne bi izvršila obimna i ozbiljna revizija svih aspekata Dejtonskog sporazuma o miru i ako Bosna i Hercegovina ne bi sebi sama, ali uz neophodnu pomoć međunarodne zajednice, izgradila jedan potpuno novi ustav utemeljen na njenim historijskim osobitostima, bez dominacije stranih interesa i na dominaciji prava i pravednosti.

 

Organizacioni odbor simpozijuma:

 „Bosna i Hercegovina – 15 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma“