Uvodna riječ

dr. med. Gzim Redžepi, predsjednik IOM-a Zagreb  

Islamska zajednica u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko desetljeća bilježi niz događaja na koje može biti ponosna. Svakako, jedan od njih je radno otvaranje Zagrebačke džamije 1987. godine. To što se upravo Zagrebačka džamija nerijetko izjednačava s najznačajnijim i najvišim vjerskim, odgojnim, obrazovnim I kulturnim ustanovama islamske zajednice u Europi i šire, govori u prilog tvrdnjama da nije riječ o običnoj džamiji. Izgradnjom Zagrebačke džamije, Islamskoj zajednici u Hrvatskoj omogućen je izlazak iz anonimnosti te je Džamija, među ostalim, postala prepoznatljiva i kao mjesto održavanja međunarodnih simpozija, kojima se tradicionalno obilježava obljetnica njezina otvorenja. Utoliko je 25. Godišnjica radnog otvorenja povod da Medžlis Islamske zajednice Zagreb, pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske, prof. dr. Ive Josipovića, u Islamskom centru organizira XVIII. Međunarodni simpozij pod nazivom Islam u Europi – stanje i perspektive. Islam je, više negoli ikada dosad, u središtu pozornosti europske javnosti. O njemu se izriču ocjene, sudovi i procjene, te on predstavlja izniman izazov za suvremenu teologiju, filozofiju, sociologiju, politiku i ekonomiju. Štoviše, ponekad se čini da svi u čudu stoje pred njime, nemoćni da ga svrstaju u poznate okvire, u neku ideologiju ili partiju, geografski okvir i slično. U recentnim okolnostima nastajanja europskog jedinstva i globalnih odnosa između kultura i civilizacija, islam i muslimani Europe zasigurno imaju veliku i naglašenu ulogu. Povijest odnosa Zapada i islama, povijest je i dijaloga, antagonizama i poricanja. Nasreću, zahvaljujući pravednom obratu, kultura Zapada-promatrača postaje promatrana; danas je musliman u mogućnosti da o njoj govori i da nas upoznaje s bićem Europe, istodobno nam govoreći o biću islama. A tu iskrsavaju zajednička nam pitanja: što je to suvremenost, a što otuđenost? Što je bitno – susret tih civilizacija ili zajednički izazov koji im je upućen?

U nadi da će ovaj znanstveni skup – na kojem smo uspjeli okupiti najeminentnije znanstvenike, teologe, filozofe, mislioce i pisce iz Velike Britanije, Irana, Danske, Norveške, Njemačke, Poljske, Turske, Albanije, Bugarske, Kosova, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije, Makedonije, Crne Gore i Hrvatske – ponuditi odgovore na ova pitanja i barem djelomično detektirati stanje i naznačiti perspective koje se nalaze pred islamom u Europi, u ime Organizacijskog odbora Simpozija i svoje osobno ime, svim sudionicima srdačno zahvaljujem na odazivu, uz želju da nam ovaj skup svima bude koristan.

 

ISLAM U EUROPI – STANJE I PERSPEKTIVE

 

Islamska zajednica u Hrvatskoj / Medžlis Islamske zajednice Zagreb

 

doc.dr.sc. Ahmet Alibašić, Bosna i Hercegovina

Predstavljanje Godišnjaka muslimana u Europi

Tijekom posljednja dva desetljeća, pitanjima vezanim uz razvoj muslimanskih zajednica u Europi porastao je značaj kako u javnosti tako i među znanstvenicima. Aktualne javne i političke rasprave potiču znanstvenike iz područja društvenih i političkih znanosti na provođenje temeljitih istraživanja o tom pitanju. Njihov rad biva suočen s ozbiljnim nedostatkom pouzdanih i aktualnih informacija o stanju muslimana u pojedinim europskim zemljama. Odgovore na jednostavna pitanja kao što su “ Kako (druge) zemlje rješavaju pitanje muslimanskih sahrana?”, “Koje zemlje imaju islamske škole i kako one funkcioniraju?”, ili “U kojoj mjeri europske zemlje ostavljaju prostor za islamski Obiteljski zakon, (ako ga uopće ostavljaju)?”, nije jednostavno pronaći. Situacije se uvelike razlikuje od zemlje do zemlje; promjene su brze i objavljeni rezultati brzo postaju zastarjeli. Godišnjak muslimana u Europi pruža ažurirano godišnje stanje muslimana u Europi. Obrađujući područje od 46 zemalja zapadne, srednjoistočne i jugoistočne Europe, Godišnjak je podijeljen u tri dijela: prvi dio obrađuje, od zemlje do zemlje, sažetak bitnih trenutnih podataka, s osnovnim statistikama i procjenama njihove pouzdanosti, anketama o pravnom statusu i aranžmanima, opisima relevantnih organizacija, i drugih pojedinosti; drugi dio donosi, analize i istraživačke članke o pitanjima i temama od trenutnog značaja pisanih od strane eksperata za ta područja; i treći dio nudi, pregled nedavno objavljenih knjiga od značaja. Godišnjak je važan izvor referenci za vladine i nevladine dužnosnike, novinare te kreatore politike kao i znanstvenike .

 

 

doc.dr.sc. Aziz Hasanović, Hrvatska

Utjecaj islama na oblikovanje Europe

Govoriti o ovoj temi u sadašnjem je trenutku izazovno i zahtjevno. Europa je pogođena krizom kako materijalnom tako i moralnom, sve je više onih koji propagiraju antropologiju bez Boga. Istovremeno se mogu čuti islamofobne i kristjanofobne izjave. Dok jedni podupiru europski ustav bez temelja kršćanstva, Crkva u tome vidi određenu zapreku za svekoliku evangelizaciju i naglašava da se time gubi europsko kršćansko pamćenje i naslijeđe, a u ljude se uvlači strah pred budućnošću. Postavlja se pitanje što je, što može biti i kakvom bi trebala postati Europa, kakvo je europsko zajedništvo, što je to europski identitet? Koje su temeljne vrijednosti koje su dale i koje daju pečat europskom identitetu? Islam zajedno sa Kršćanstvom i Judaizmom dijeli sudbinu europskog geografskog, kulturološkog, političkog i vjerskog prostora. Govoriti o identitetu Europe zaobilazeći povijesne istine utjecaja islama bilo bi ravno nasilju nad islamom i muslimanima Europe. Kakav je odnos europskih država prema islamu i muslimanskim zajednicama danas u Europi, koliko su se muslimanske zajednice uspjele nametnuti i profilirati u svojim državama, koliko su muslimanske zajednice Europe spremne sudjelovati u izgradnji zajedničkog europskog doma? Ovo su samo neka od pitanja koja smatram bitnim u promišljanju svekolike europske zbilje i perspektive muslimanskih zajednica u Europi. Stoga sam se bavio mišlju da moj rad bude naslovljen “Doprinos muslimanskih zajednica europskom zajedništvu i identitetu”.

 

prof.dr.sc. Sead Alić, Hrvatska

Kako postaviti pitanje?

Riječ je o radu koji analizira važnije pravce razmišljanja o odnosu islama i Europe. Tekst želi prikazati domete, dobre i loše strane, te ishodišta pristupa koji ili unose svjetlo u odnos islama i Europe ili pomažu daljnjem razvijanju nesporazuma. Ishodište teksta je kritičko i filozofijsko. Utoliko tekst pokušava raskrinkati neke neprihvatljive tendencije u nekim pristupima, te sugerirati moguće putanje pristupa koji bi mogao donijeti dobre rezultate. Ti dobri rezultati su svijest o mogućnosti europskog prihvaćanja (dobrih strana) islama kao i svijest o potrebi razumijevanja Europe sa svim njenim povijesnim traumama, podjelama i traženjima. Ideja teksta je tragati za mostovima, detektirati misaonu kontaminiranost teorija kojima je sudbina teći ispod tih mostova, te razvijati diskurs (samo)razumijevanja i (samo)osvješćivanja i Europe i islama i njih u njihovom uzajamnom odnosu.

 

doc. dr. sc. Amir Karić, Bosna i Hercegovina

Neki aspekti političkog djelovanja muslimana u Europi

U posljednjih više od dvije decenije muslimani uzimaju sve aktivniju ulogu u političkom životu zemalja u kojima žive. Oni su već prisutni u političkim procesima na način da su svoje političko djelovanje započeli kroz trgovačke unije i udruženja građana da bi danas aktivno sudjelovali u aktivnostima političkih stranaka, bezmalo u svim zemljama u kojima žive.

Bez obzira što je bilo pokušaja da muslimani u početku formiraju vlastite političke stranke, i to na principu etničke, odnosno nacionalne pripadnosti ili religijske pripadnosti, prevladala je praksa njihova

uključivanja i sudjelovanja u tradicionalnim i već etabliranim političkim strankama pojedinih evropskih zemalja. U pojedinim slučajevima oni su već zauzeli pozicije u rukovodstvima političkih stranaka.

Na lokalnom i na nacionalnom nivou muslimani su uzeli zastupničke pozicije u općinskim vijećima i državnim parlamentima u gotovo svim evropskim zemljama, kao i u Evropskom parlamentu.

 

 

prof. Sead Muhamedagić, Hrvatska

Islam u Austriji

Ove godine muslimani u Austriji svečano obilježavaju osobit jubilej: stotinu godina službenog priznavanja islama kao respektabilne vjeroispovijesti u onodobnoj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Četiri godine kasnije istovjetnu je odluku za Hrvatsku donio ondašnji Hrvatski sabor. Više od pola milijuna muslimana punopravni su građani Republike Austrije. Tijekom zadnjih godina ostvaren je velik napredak glede njihove integracije u suvremeno austrijsko društvo. U ovom izlaganju sažeto će biti izneseni zanimljivi aspekti toga nadasve dinamičnog procesa iz kojega je vidljivo da u životnom kontekstu suvremene Europe islam ima svoje nezaobilazno i izuzetno važno mjesto.

Premda po brojnosti znatno zaostaju za muslimanima turskog podrijetla, bošnjački su muslimani od posebne važnosti za etabliranje muslimana u Austriji koje je povijesno započelo okupacijom (1878.), a zatim i aneksijom (1908.) Bosne i Hercegovine. Osnovu ovog izlaganja predstavlja upravo objavljena knjiga “Muslimani u Austriji” iz pera triju eminentnih poznavalaca ove problematike. To su sveučilišni profesori Susanne Heine, Rüdiger Lohlker i Richard Potz. Knjiga je objavljena u nakladi izdavačke kuće Tirolia (Innsbruck, 2012).

 

 

prof.dr.sc. Mevlud Dudić, Srbija

Budućnost muslimana u Europi, suživot s drugima – izazovi i perspektive

U ovom radu autor predstavlja kraći osvrt na stanje i položaj Islama i muslimana u Evropi, sa posebnim osvrtom na Balkan i Bošnjake i Albance kao domicilne, autohtone narode na prostoru jugoistočne Evrope. Naime, sama činjenica da na jednom prostoru žive brojne religiozne, etničke, rasne i dr. skupine, navodi na promoviranje kulture dijaloga, tolerancije i suživota. Ovu svoju tezu, autor potkrepljuje statističkim podacima, rezultatima naučnih istraživanja i izvorima iz Svete knjige. Imajući u vidu da su u svim evropskim državama muslimani prisutni, u većoj ili manjoj mjeri, mora se istaći da su oni vrlo bitna komponenta šarolike evropske zajednice. Postavlja se pitanje kakav je odnos tih država prema njima. Da li se Evropa može izboriti za multireligioznu i multikulturnu regiju, sudbonosno je pitanje. Evropa ne smije sebi dozvoliti da nad muslimanima izvrši religiozno tutorstvo, getoizaciju ili društvenu marginalizaciju, jer bi dijalog između islama i kršćanstva bio ugrožen. Pitanje integracije muslimana u evropsko društvo jedno je od najznačajnijih pitanja. Oko tog pitanja postoje brojna podijeljena mišljenja.

Bošnjaci i Albanci su autohtoni evropski narodi na Balkanu sa islamskom i evropskom tradicijom i predstavljaju most istoka i zapada. Osmanlije su se na Balkanu zadržale više od pet stoljeća, a domicilno stanovništvo je za to vrijeme ili prihvatilo islam ili ostalo privrženo prijašnjoj religiji. To dokazuje tolerantnost osmanlijske uprave spram naroda koji su ušli u sastav tada najveće i najnaprednije države svijeta. S pravom se može kazati da Evropa ne može izbjegavati religijske probleme naroda koji je čine. Svakako da su uzroci složeni, ali položaj islama u Evropi izaziva različite reakcije i rasprave. Evropa je prebivalište islama, pravoslavlja i katoličanstva. U njoj živi desetine naroda sa svojim kulturnim, jezičkim i nacionalnim posebnostima, od kojih neki posjeduju nacionalne države, a drugi su bez te zaštite i privilegije.

Biti vjernik ili pripadnik neke vjere znači u pravom smislu vjerovati u Jednoga Boga i Njemu služiti. Razloge netrpeljivosti treba tražiti u nedovoljnom poznavanju drugoga i drugačijega, u radikalnim frakcijama koje ne priznaju legitimitet ni drugačijima unutar okvira svoje vjere, kao i zloupotrebi vjere i vjerskih osjećanja od strane političkih moćnika, diktatora i bogohulnika. Na kraju rada autor ističe da na 21. stoljeće gleda kao na stoljeće dijaloga i zbližavanja, i da ovo vrijeme želi razumjeti kao vrijeme u kojem niko nema monopol na dobročinstvo, osvetu, niti bol, te da naprotiv, svi mi imamo pravo da činimo dobro i da zato budemo nagrađeni.

 

 

Muftija Šefko ef. Omerbašić, Hrvatska

Povijesni pregled odnosa europskog kršćanstva

Prema Kur’anu, islamu i Muhammedu alejhis-selam poznati francuski institut za društvena istraživanja IFOP istraživao je od 9-18 travnja 2011 u četiri europske zemlje (Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj i Nizozemskoj) stajališta 3000 ispitanika o islamu i muslimanima u ovim zemljama. S obzirom da u ove četiri europske zemlje živi većina europskih muslimana smatrao sam za potrebnim prikazati te rezultate, koji odražavaju trenutno stanje odnosa prema muslimanima i njihovoj vjeri islamu. Smatrao sam to dobrim uvodom u ono što želim u ovom radu prikazati. Na pitanje da li muslimani predstavljaju opasnost za europski identitet 42% Francuza, 40% Nijemaca, 44% Nizozemaca i 47% Engleza drži da je naša vjera velika opasnost po europski identitet. S druge strane 22% Francuza, 24% Nijemaca, te 19% Nizozemaca i Engleza smatra da islam obogaćuje europsku kulturu i identitet. Još je negativniji odgovor na pitanje mogu li se i hoće li se muslimani integrirati u europsko društvo, 47% Engleza, 48% Francuza, 55% Nijemaca i 60% Nizozemaca tvrde da se muslimani niti mogu, niti hoće integrirati u europsko društvo, dok 35% Britanaca, 32% Francuza, 25% Nijemaca i 23% Nizozemaca smatraju da su muslimani već integrirani. Na pitanje tko odbija integraciju u europsko društvo, muslimani ili vlasti tih zemalja, tri tisuće ispitanika optužuju muslimane da su oni ti koji ne žele integraciju. Tako misli 61% Francuza, 67% Nijemaca 61% Nizozemaca i 64% Engleza. Ovi rezultati su mi poslužili kao poticaj da se ozbiljno pozabavim poviješću odnosa kršćanstva i islama. S obzirom da su muslimani tijekom cijele povijesti, kao i danas, manjina, pa se slobodno može govoriti o stajalištima kršćanstva prema islamu i muslimanima. Nemoguće je govoriti o stajalištu Europe prema islamu i muslimanima, a ne staviti na prvo mjesto kršćanstvo koje je kroz cijelu povijest kreiralo stav Europe. Iako Europa nastoji umanjiti utjecaj kršćanstva na njena stajališta prema islamu i muslimanima, mišljenja kršćanskih predstavnika uvijek su bila dominantna, pa čak i u vrijeme renesanse kada je kršćanstvo napadano zbog neistinitog prikaza naše vjere. U svom radu analizirao sam odnose islama i kršćanstva od početka, ili bolje rečeno od same pojave islama. O tim odnosima malo je literature napisano na našim jezicima. Trebalo je posegnuti za izvorima na drugim, europskim, jezicima. Tek u posljednje vrijeme nekoliko kršćanskih autora s ovoga prostora bavi se ovim odnosima. Na žalost vrlo je malo muslimanskih autora koji se bave tim odnosima.

S obzirom da je zadana tema ovog simpozija islam i muslimani u Europi, bio bi nesumnjivo siromašan bez kršćansko islamskih odnosa, jer njihovim posredstvom može se doći do brojnih informacija, ali i rasvjetljavanja općih odnosa. Svi oni koji tvrde da stav Europe prema islamu ne treba povezivati sa stajalištem kršćanstva prema islamu i muslimanima, nisu u pravu. Europa je još uvijek snažno ozračena kršćanstvom, i da nije tako bilo bi neprirodno. Iako se kršćanstvo javilo na Bliskom istoku, ono je ipak europski obilježeno i to u mnogo čemu. Ima autora koji tvrde da su brojne poganske religije snažno utjecale na kršćanstvo koje se u mnogo čemu adaptiralo na te utjecaje, pa je za to više europsko nego blisko-istočno. Za razliku od kršćanstva islam se snažno upirao korigirati tadašnje pogansko društvo i pretvoriti ga u teističko. Tu je došlo do prvih nesporazuma, o kojima će biti riječi u mom referatu. U svom radu obradio sam stajalište Pravoslavne, Katoličke i Protestantskih crkava prema islamu, Kur’anu I Muhammedu alejhis-selam, nudeći literaturu, uglavnom europsku, a ponajviše njemačku. Trudio sam se biti vjerodostojan u tim prikazima izbjegavajući ona gledišta koja nemaju povijesnu potvrdu. Ono što u ovom radu nisam obrađivao, a to su arapski i turski prodori na tlo Europe koji su dobroj mjeri utjecali na zaoštravanje odnosa. O tomu upravo pripremam jedan prikaz koga ću objaviti nekim drugim povodom.

Povijesno gledano islamsko-kršćanski odnosi opterećeni su brojnim predrasudama preko kojih ni jedna strana nije prelazila, i one su najviše pogoršavale odnose. Neke od tih predrasuda sam prikazao u ovom radu. Nisam pristalica ni onih koji razlike između dvije religije minimiziraju, ali sam protiv onih koji te razlike uzimaju kako bi onog drugog anatemizirali. Pripremajući se za ovaj rad prelistao sam brojne radove o dijalogu muslimana i kršćana i u tim dijalozima nisam našao potrebnu istinu ali ni veliku zainteresiranost za pomak naprijed u tim odnosima. Kao da i jedni i drugi očekuju Božju presudu tko je pravi u ovoj utrci.

 

dr.sc. Dilwar Hussain, Velika Britanija

Muslimani u Engleskoj – iskustva i problemi integracije

Ova prezentacija će se osvrnuti na neke od nedavnih diskusija oko intergracije muslimana u britanskom kontekstu (okruženju). Uokvirena unutar šire debate o multikulturalnosti i nacionalnom identiteu prezentacija će istaknuti neke od dijelova rasprave o politici i javnom sektoru, a također će pokazati na koji način dijelovi muslimanske zajednice reagiraju na spomenute debate. Prezentacija će se također dotaći nekih radova u nastajanju o kontekstualizaciji islama u Britaniji postavljajući pitanje da li bi to moglo biti koristan izvor za intergraciju.

 

 

prof.dr.sc. Jørgen S. Nielsen, Danska

Suvremeni kršćansko-muslimanski dijalog: predstava ili stvarnost?

Obično se sugerira da je događaj koji se desio 11.rujna 2001.g., prekretnica u odnosima između muslimana i kršćana kao i između muslimanskog svijeta i zapada. Mišljenja sam da se politizacija na ovom planu može pratiti još iz prijašnjeg doba, posebice nakon promjena na kraju hladnoratovskog sustava oko 1990-a 9/11 je važan kao simbol promjene, a ne kao uzrok. Tijekom tog razdoblja priroda dijaloga između dviju religija je premještena sa dijaloga među vjerskim ekspertima da bi postal dijelom regionalnih i geo-politika. Ovaj rad procjenjuje prirodu nastavka dijaloga, s posebnim osvrtom na iskustva unutar Europe i između Europe i muslimanskog svijeta preko Sredozemlja. Službeni “sastanci na vrhu” mogu lako biti protumačeni kao “javni teatar”, ali taj dojam treba ignorirati kad se shvati da se time ostvaruje istovremeni napredak na lokalnoj i nacionalnoj razini. Takve “kazališne predstave” su možda čak i nužne kako bi bio moguć napredak na lokalnoj razini.

 

 

doc. dr. muftija Nedžad ef. Grabus, Slovenija

Islamski kulturni centri i integracijski procesi muslimana u europska društva

Pitanje izgradnje džamija u mnogim europskim zemljama izaziva polemike i nesuglasice. Ovaj rad nastoji odgovoriti na pitanje šta je džamija, zašto su česta protivljenja izgradnji džamija i koju ulogu džamije imaju u integracijskom procesu muslimana u europska društva. Posebna pažnja posvećena je na pitanju džamije u Ljubljani. Džamije u kulturi muslimana južno-europskoga prostora imaju primarno vjersku i kulturno-obrazovnu funkciju. Problemi s pitanjima džamija, javnoga govora o islamu, poučavanja i drugih važnih tema iz te oblasti proizlaze iz činjenice da nema dovoljno osposobljenog kadra u europskim zemljama koji se mogu relevantno baviti tim zahtjevnim izazovima. Drugi problem je što su muslimani u

većini europskih zemalja organizirani po etničkom principu, a onda i pripadnici iste etničke grupe podijeljeni na različite podgrupe po regionalnom porijeklu, religijskoj i pravnoj praksi i sl. Rijetke su

europske zemlje u kojima je regulirano pitanje islama kao vjerske zajednice. Uglavnom su ti subjekti registrirani kao udruženja građana. U kontekstu izgradnje džamije posebno se problematizira izgradnja munare ili minareta. U zapadnoj literaturi, političkom diskursu, javnim debatama i u medijima minaret se označava “simbolom političke moći islama”. Također se ističe problem simbola i teritorija samih islamskih centara. Slična pitanja često su se javljala i ponavljala i u javnim i medijskim debatama i u Sloveniji. Potpuno je jasno, džamija nije nikakav eksteritorijalni slučaj. Islamska zajednica je slovenski pravni subjekt i podliježe svim zakonima kao i ostali pravni subjekti i vjerske zajednice. Argument da se izgradnjom džamije “zaokružuje” neki teritorij tačan je samo u mjeri u smislu da je to vlasništvo IZ-e, a sve drugo je potpuno irelevantno, jer je to subjekt koji je pod kontrolom slovenskog pravnog reda. Kada je posrijedi minaret također je važno imati na umu simboliku koju prenosi. U zapadnoj tradiciji tornjevi,

kule, visoke zgrade su imali simbol moći. Argument da prve džamije nisu imale minarete imao bi smisla kada bi živjeli u 8. stoljeću. Činjenica je da je minaret već stoljećima i simbol džamije, ne samo “nostalgija za starim domom” kako se često ističe u raspravama o minaretima. U raspravama i debatama o pitanju integracije nije dovoljno samo pozivanje na pravo. Bez pozitivne uloge političara i nosioca vlasti, akademskih institucija, medija i vjerskih zajednica nije moguće postići široki konsenzus o tako važnim pitanjima.

 

 

prof.dr.sc. Şaban Ali Dügzün, Turska

Način suočavanja sa sukobljenim identitetom: od orijentalizma do antropologije muslimana u Europi

Muslimani u Europi nedavno su se suočili s novim izazovima kao što su porast rasizma i značajno skretanje na desno na političkoj sceni, nezaposlenost u ekonomskoj sferi, radikalne tendencije među mladima u socijalnoj sferi, itd. Ta i slična pitanja zahtjevaju hitna rješenja što zahtijeva interakciji i Europljana i muslimana. Ovdje navodim neka pitanja koja obje strane trebaju uzeti u obzir: Što bi Europljani trebali učiniti za bolje razumijevanje muslimana unutar Europe? Europljani trebaju uzeti u obzir da je povijest islama je povijest tumačenja. Većina onoga što je poznato kao islam u stvarnosti nije ništa više od svoje povijesno protumačene forme. Dakle, bilo kakvu aktivnost nekog muslimana ne smije se poistovjetiti s Islamom samim, a što je bitna polazišna točka esencialista i zapadnih neo-orjentalista. Oni razmatraju Islam ali ignoriraju muslimane. Sada je vrijeme da se s njima ogledamo sa svih aspekata, čime bi se moglo izbjeći stereotipno generaliziranje muslimana. To je antropološki pristup proučavanju muslimana u Europi. I krajnje je vrijeme da Europa razmotri razliku između ‘muslimana na Zapadu’ i ‘Islama i Zapada’, smatrajući ih ‘građanima’, prije nego ‘ manjinama ‘. Što muslimani mogu učiniti da unaprijede svoj položaj u Europi? Muslimani u Europi moraju razviti autohtono europsko vodstvo, tako da bi se kategorizacija islama kao stranog “kulta” mogla izbjeći. Stereotipna slika Islama kao ‘drugi’ može se kroz pravilnu uporabu medija transformirati u “konstruktivni drugi ‘ili’ brata’.

Provokativne anti-kršćanske polemike treba izbjegavati da ne izazivaju jake rasističke osjećaje među kršćanima. Bez obzira na njihove razlike u pojavnim oblicima, muslimanske skupine bi trebale nastojati postići ostvarivije ciljeve promicanjem međusobne suradnje umjesto da gube energiju na homogeniziranje različitih muslimanskih etničkih ili vjerskih skupina.

Muslimani bi trebali na najširem društvenom nivou biti uključeni u intelektualnim i društvenim aktivnostima kako bi se prevladao snažan utjecaj asimilacije Europske matice. Oni moraju ustrajati na vrijednosno orjentiranom i univerzalnom razumijevanju Islama. Ne smije se zaboraviti da suvremeni fundamentalizam mnogo svog uspjeha duguje vakuumu u znanstvenom tumačenju Islama. U multikulturalnom društvu “Islam istine” treba biti naglašen prije nego “Islam identiteta”. Zato jer ‘istina’ može surađivati s različitim identitetima, a i ‘dentitet’ je sklon sukobu s drugima. Karakter  ‘Islama istine’ je logocentričan tj. određen je sadržajem Božje Poruke dok je karakret ‘Islama identiteta’ homotetičan tj. određen jeosobom do koje poruka dolazi.

 

 

prof.dr.sc. Enes Karić, Bosna i Hercegovina

Ljudsko lice u islamskim vrelima

U ovom eseju autor se bavi opisom ljudskog lica u Kur’anu i Hadisu, te dimenzijama toga opisa: fizičkim, estetskim, etičkim, a u kontekstu savremenih rasprava o “pokrivanju” ljudskog lica, napose “pokrivanju” žena. Autor u ovom eseju polazi od pretpostavke da je čovjek u izvorima islama opisan kao lijep, Kur’an

govori o ljepoti čovjeka, na velikom broju mjesta Kur’an ističe čovjekovo tijelo kao “nakit” čovjeka, itd. Autor se bavi “idejom lijepog u izvorima islama”, a u kontekstu ukupne pojave i fenomena čovjeka. U vezi s tim, autor dovodi do riječi pitanje statusa “maske” u islamu, te da li autohtone islamske kulture I mikrokulture poznaju “upotrebu maske”. Posebno se u ovom eseju raspravlja o tzv. tasatturu ili pokrivanju ljudskog lica. Autor u ovom eseju ima u vidu savremene evropske rasprave i probleme u vezi sa “muslimanskom” i “islamskom” nošnjom, napose zakonsko reguliranje (ili zabrane) nošenja dijelova odjeće kojima se pokriva ljudsko lice.

 

 

prof.dr.sc. Mohammad Ali Barzanooni, Iran

Promišljanje o toleranciji u kulturi islama

U ovome radu napravili smo kratak osvrt na značenje i semantički sadržaj pojma tolerancije u evropskoj povijesti, a onda analizirali mjesto i ulogu tolerancije u historiji i kulturi islama. U riječima i djelima našega Časnog poslanika – Posljednjega donositelja riječi Božije, mir i blagoslov Božji s njim, kao i u životnoj praksi njegovih istinskih sljedbenika i islamskih autoriteta nakon njega, nalazimo itekako izraženu ideju blagonaklonog i popustljivog odnosa prema drugome i drugačijemu, što govori o islamskome viđenju čovjeka i ljudskog dostojanstva, viđenja koje, mogli bismo kazati, nadilazi pojmove kao što je tolerancija. S druge strane, jednim znanstvenim i sociološki utemeljenim uvidom u pojmove tolerancije, neisključivosti, trpljenja, popustljivosti, ravnodušnosti i nemiješanja, kao I njihova društveno-kulturološka očitovanja i implikacije, ustanovit ćemo kako među njima postoje stanovite razlike, koje nažalost nerijetko u pučkom i populističkom razumijevanju bivaju zanemarene.

Ovdje smo, svakako, ukazali i na potrebu razlikovanja teorijskih i epsitemoloških osnova razmtranja pitanja tolerancije u islamu i na Zapadu, te na koncu ponudili pet načela ili stubova tolerancije čija bi implementacija u sferi našega mišljenja i svakodnevnoga djelovanja bila od koristi čovjeku kao takvom, ma gdje i ma kome pripadao.

 

 

prof. dr.sc. Šerbo Rastoder, Crna Gora

Islam i Islamska zajednica u Crnoj Gori 1878.-2012.

Osnovna tematika ovog rada je pojava islama na tlu Crne Gore, njegovo širenje te organizovanje Islamske zajednice i njen istorijat do današnjih dana. Pojava islama se obično vezuje za dolazak Osmanlija na ove prostore u XV vijeku. Prvi poznatiji pripadnik islama na ovim prostorima, nije niko drugi do član vladajuće porodice, te su otuda još uvijek prisutni stereotipi o nasilnoj islamizaciji ne samo neutemeljeni, već u ozbiljnim istoriografijama uveliko osporeni i odbačeni. Naime, istorijska istraživanja ukazuju na činjenicu da je islam u Crnoj Gori prvi prihvatio Petar Crnojević, brat crnogorskog vladara Ivana Crnojevića, oko 1450. godine. Skoro tri decenije kasnije, nakon pada svoje prijestolnice u  osmanske ruke 1478. godine, Ivan Crnojević je svog najmlađeg sina Stanišu, sa dijelom vlastele, uputio na školovanje u Carigrad. U Carigradu je Staniša prihvatio islam, završio visoke škole i dobio ime Skender-beg Crnojević. Kao takav će kasnije biti na čelu crnogorskog sandžaka, administrativno teritorijalne jedinice Osmanskog carstva. Tokom XVI i naročito XVII vijeka, analizom deftera i drugih osmanskih dokumenata uočava se da se proces islamizacije širio do nivoa da je u pojedinim oblastima islamsko stanovništvo postalo dominantno. U svakom slučaju do 1878. godine, kada će Crna Gora postati međunarodno priznata država, islam će u Crnoj Gori postati veoma prisutan sa brojnim orijentalno-islamskim obilježjima koja su se prepoznavala u svim segmentima svakodnevnog života. Zanimljivo je, da će se tokom XIX vijeka u procesu stvaranja nacionalromantičarske osnove nacionaloslobodilačkog rata, s jedne strane uobličiti snažna antiislamistička misao, a sa druge će pri kraju tog vijeka, saglasno međunarodnim ugovorima u Crnoj Gori oformiti Islamska zajednica 1878. godine, prva takve vrste na Balkanu. U periodu postojanja knjaževine Crne Gore do 1918. godine islam i njegova zajednica će se razvijati u protivurječnom istorijskom kontekstu. Sa jedne strane će zvanična politika uporno pokušavati da se predstavi kao vjerski najtolerantnija država na Balkanu, dok je sa druge strane nesmanjen proces iseljavanja islamskog stanovništva, ometanje rada njihovih vjerskih i obrazovnih institucija takođe bilo vidljivo. U Kraljevini Jugoslaviji Islamska zajednica u Crnoj Gori je bila podređena nadležnom državnom ministarstvu vjera i duhovnom centru, koji je za ovaj dio zemlje, bio u Beogradu. Tek od 1936. godine i stvaranja jedinstvene Islamske zajednice u Jugoslaviji, pa do 1992. godine, Islamska zajednica u Crnoj Gori će biti dio jedinstvene zajednice u Jugoslaviji. Pri tome, će imati specifičan razvoj i pozicionirati se na različite načine u odnosu na događanja u tom dinamičnom vremenu. Islamska zajednica u Crnoj Gori organizovana je kao samostalna vjerska zajednica od 1992.godine. Tada je, raspadom nekadašnje zajedničke države, dezintegrisana i Islamska zajednica, čije je sjedište bilo u Sarajevu i koja je bila institucionalni oblik organizovanja pripadnika Islama u komunističkoj Jugoslaviji. Tek četrnaest godina nakon toga, 2006. godine, refrendumskim izjašnjavanjem, država Crna Gora postala je samostalna istupajući iz zajedničke države sa Srbijom.

 

 

doc.dr.sc. Xhabir Hamiti, Kosovo

Europa i Islam: zajednička iskustva i budućnost

Islam nije novost za Europu. U stvari, to bi bilo pošteno reći da je Islam europski fenomen kroz veliki dio njene povijesti – gotovo 800 godina muslimanske civilizacije u Španjolskoj, a više od 250 godina na Siciliji.  Zajednička povijest islama i Europe nije samo slika sudbina i tama, već sadrži bezbrojne slučajeve

razmjene učenja, međusobnog razvoja i partnerstva. Danas, na početku novog tisućljeća, važnije je nego ikada da se podsjetimo na pozitivno povijesno partnerstva islama i Europe. Tijekom duge interakcije između Europe i islama, izgrađene su mnoge negativne slike islama, neke politički motivirane a druge zbog vjerskih razlika. Zapadna Europa je razvila vrlo različite modele za rješavanje problema s islamom. Austrija, Španjolska, Belgija legalno priznaju islam. Švedska je spremna financirati određene aktivnosti za muslimane dok su zastupljeni kroz organizacije određene minimalne veličine. U Francuskoj niti jedna

vjerska zajednica nema službeno priznanje. Velika Britanija, iako nije pravno priznala muslimanske zajednice, uglavnom ih je smjestila i prihvatila raznolikost svojih manjina. Način učenja za prihvaćanje jedni drugih, a time i mogućnosti da živimo jedni s drugima, možda i neće biti lako, to je zaista osjetljiv proces, ali ne postoji druga alternativa. Trebat će vremena, kao što je trebalo i za izgradnju mnogih negativnih slika o islamu kroz stoljeća, a to neće biti moguće izmijeniti preko noći. U stvari, i Europa i islam trebaju produbiti današnje razumijevanje samih sebe, a kako bi bili sposobni međusobno se razumijeti, imajući u vidu međusobni utjecaj spoznaje o sebi samome i spoznaje o drigima.

Prvi je bio put pluralizma i čini se da je to najosjetljiviji pristup. Svi pokušaji da se ukloni muslimanski identitet izazvati će samo više problema. Državne institucije, nevladine udruge i vjerski vođe u Europi i svijetu treba misliti i djelovati pozitivno u jedni na druge za dobrobit zajedničkog života i zajedničkog suživota. Uzajamno poštovanja za buduće generacije različitih vjerskih grupacija treba kultivirati kroz obrazovne ustanove, medije, konferencije i seminare itd.

 

 

otac Ivica Todorov, Makedonija

Predodžba Svevišnjeg u svetim knjigama, Novom i Starom zavjetu i Kur’anu: dogmatski komparativni pristupi kao osnova za teološki dijalog

“Dijalog između kršćana i muslimana je nemoguć!” Ovu misao ponavljao sam jako često dok sam imao, bilo službene ili neslužbene dijaloge sa nekim od predstavnika muslimaske vjerske tradicije. Zasigurno se čudite zašto sam ponavljao ovu misao? Odgovorit ću to. Kršćanstvo i Islam, koliko god su na prvi pogled slični, u suštini su dva sasvim različita vjerska sistema. Sličnosti među njima stvaraju još veću zbrku. Na primjer, otvori se neka tema o Isusu ili Isa a.s. I Kršćani i Muslimani se slažu da je On originalna i neponovljiva osoba, da je Mesija (mesih), čak i da je On Logos/Riječ Božja, no odmah nakon toga slijede primjedbe sa muslimaske strane: da se ne smije nazivati “sinom Božjim” jer je On običan poslanik/pejgamber, da nije spasitelj čovječanstva od zla, od grijeha i smrti, od sotonskog ropstva. Zatim slijede primjedbe sa Kršćanske strane – i tako stoljećima unazad. Da bi dijalog imao smisla i da urodi nekim plodom, u ovakvom kontekstu, ja sam uvijek inzistirao da osnovne vjerske istine svjedoče argumentima uzetim iz svetih knjiga, kako iz kršćanskih tako i iz muslimanskih. Ovaj pristup je urodio plodom, samo zato što se pomoću svetih tekstova stvorila jedna zajednička predstava o Svevišnjem. To je predstava koja transcedentira racionalnu ograničenost i otvara mogućnost za međusobnu duhovnu komunikaciju. Ovakav pristup uveo nas je u mudrost i duhovno iskustvo sufizma i isihazma. Ovdje se neke stvari drastičn mijenjaju. Vjera prestaje biti samo “ropstvo” slova i racionalnog žongliranja apstraknim pojmovima, nego se ona pretvara u duhovna Vrata kroz koja se ulazi u jedan svijet, sasvim različit od ovoga, za koji najčešće kažemo da je “naš”, a u suštini je samo naš duhovni zatvor! Na kraju, čujmo što savjetuju nama, koji smo sa ove strane Vrata, oni koji su zakoračili prema istini svetog života:

Sveti Vasilij Veliki rekao je: “Svakome od nas, lakše je zanimati se za tuđe, umjesto da se gledamo u svoje. Da nam se ovo ne bi događalo, rečeno je: Prestani gledati poroke drugih, ne upošljavaj svoj razum da ispituje tuđe slabosti, zaustavi sebe, tj., okreni svoje duhovno oko prema ispitivanju samog sebe!”

Ahmet ibn Intaki rekao je: “Ako želis sačuvati zdravo srce, pomozi mu čuvanjem jezika.” Mnogo jednostavnih stvari, no ipak, i jako TOČNIH.

 

 

prof.dr.sc. Aziz Shakir, Bugarska

Glavni temelji negativnog stava i napada na islam i mjesna muslimanska zajednica u postkomunističkoj Bugarskoj (1990.-2012.)

U člancima 164 i 165 “Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina”, koju je Bugarska potpisala “propagiranje mržnje na vjerskoj osnovi kroz govor, kroz mas medijime, ili na bilo koji drugi način” te “korištenje prijetnje ili prisile, za sprječavanje građana da slobodno prakticiraju svoju vjeru“, smatraju se zločinom protiv vjere i podliježu kažnjavanju koje uključuje i kaznu zatvora. Unatoč navedenim članovima i dugačkom popisu zločina iz mržnje počinjenih protiv muslimanske zajednice, u zadnjih više od dvadeset godina, niti jedan počinitelj nije priveden pravdi. Neki mediji podržavani od novinara specijaliziranih za najnovija pitanja islamskog fundamentalizma djeluju usko surađujući s radikalnim političkim strankama te prikriveno i otvoreno izražavaju neprijateljstvo prema etničkim Turcima i Romima kao glavnim ne-bugarskim i ne-kršćanskim komponentama lokalne muslimanske zajednice. Oni redovno daju izjave sa ciljem uzurpiranja temeljnih sloboda muslimana stečenih tijekom tranzicijskog perioda poslije 1990. Kao rezultat su program diskriminirajućeg i uvredljivog sadržaja koje je dozvoljeno emitirati i koje pridonose uspostavi antiislamskih stavova. Ponekad ovakva propaganda eskalira i stvara napetost koja dovodi do neviđenih incidenata koje provode ekstremistički elementi.

Unatoč napretku koji je ipak postignut od dolaska demokracije u Bugarsku, nesputano širenje negativnih stereotipa o Islamu i njegovim predstavnicima neminovno se odražava povećanjem trenda vandalskih oskvrnuća džamija kao primarnih simbola šest stoljeća duge prisutnosti Islama u zemlji. Tijekom godina demokracije broj slučajevi ozbiljnih nasrtaja na džamije prelazi 110. Bugarske vlasti pokazuje nevoljkost i pristranosti, čak i kada se o tim slučajevima izvještavala međunarodna javnost. Paljenja bogomolja, razbijanje prozora, uvredljivi i vulgarni grfiti, crtanje kukastih križeva po zidovima zidovima te ranjavanje vjernika ne dešavaju se kao iznimka već kao norma ponašanja koja ne podliježe kazni. U većini slučajeva muslimani ne uspjevaju biti obeštećene niti imati profesionalnu predanost Ministarstva unutarnjih poslova, čije su istrage neuvjerljive jer se svi predmeti zatvaraju klišeiziranim izrazima “počinitelj nepoznat i neobznanjen”. Ovim radom propituju se ne samo razlozi negativnih stavova prema islamu, nego i mogući načini za njihovo smanjenje na najmanju moguću mjeru. I muslimani i nemuslimani pate zbog reflektiranja ovog problema na društvo i imaju potrebu za učinkovitim načinom za suočavanje s njim.

 

 

prof.dr.sc. Musa Musai, Makedonija

Albanski muslimani i integracija vjere u (nacionalni) identitet

Primarna svrha ove studije je pitanje religije ili vjerskog koncepta među Albancima. Osnovni je cilj je odluka o socijalnoj integraciji, čiji društveni indeks je odnos između identiteta i religije i isticanje uzoraka odraza kulturnog i vjerskog identiteta albanskih muslimana, koji žive u različitim socio-kulturnim i geografskim sredinama.

Odatle, primarna interes našeg istraživanja je formiranje i slojevitost identiteta među albanskim muslimanima (njihov nacionalni i vjerski identitet), kao i položaj religije vis-à-vis identiteta. Treba napomenuti da kada govorimo o Albanskim muslimanima, u ovoj studiji mislimo na Albanaca iz Albanije, s Kosova i iz Makedonije. Kao dodatak ovoj studiji je priprema komparativne analize između različitih skupina prema demografskim promjenama (kao što su spol, dob, bračni status, obrazovanje, dohodak, zemlja, regija i slično), s ciljem utvrđivanja socijalno-kulturnih čimbenika koji proizlaze iz razlike u percepcija vjerskih komponenti života, kao što su “pobožnost i društveni odnosi”, “odnos prema uvjetima vjerovanja”, “svijest o vjerskoj i društvenoj solidarnosti”, “poštivanje tradicionalnih i vjerskih vrijednosti” i “percepcija društvenih i vjerskih osjećaja “.

U okviru izložene teme ovog istraživanja neka druga pod-pitanja također su razmotrena kao sastavni

dio glavne teme, a to su:

1. U kojoj mjeri je religioznost i vjerske pozicije albanskog muslimana, ciljna skupina (ispitanika) ovog rada?

2. Kako je ista skupina modelirala sklad društvenog i vjerskog identiteta?

3. Postoje li razlike i sličnosti u strukturi stanja religioznosti i identiteta muslimana Albanca s aspekta faktora kao što su zemlja, dob, spol, regija, obrazovanje i društveno-ekonomske prilike?

4. Da li religija ima bilo kakav utjecaj na njihov društveni život? Ako ima, u kojem smjeru je orijentiran?

I što su razlike među njima s obzirom na percepciju vjerskog života i društvenog identiteta?

 

dr.sc. Armina Omerika, Njemačka

Islam u Njemačkoj – od marginalizacije do institucionalizacije

Sazivanje Njemačke konferencije o islamu (Deutsche Islam Konferenz) 2006. g. je predstavljalo važnu prekretnicu u odnosu politike i države prema islamu u Njemačkoj. I sama predmetom višestruke kritike, te sadržajno podložna uticajima koji su proizilazili iz promjena u političkim konstelacijama moći, Konferencija o islamu je koncipirana kao pokušaj uspostavljanja platforme za direktni dijalog između muslimanskog civilnog društva i državnih institucija, a u dugoročnoj perspektivi i za institucionalizaciju islama kao religije u okviru njemačkih pravnih propisa o vjerskim zajednicama. Istovremeno je poslužila kao jedna vrsta katalizatora za nove akcente u javnim debatama o islamu, u kojima je posebice nakon 2001. g. dominirao diskurs o državnoj sigurnosti, odnosno o ”opasnosti” koju je navodno predstavljalo prisustvo muslimana u Njemačkoj i inače u Evropi. Debate o islamu u Njemačkoj, o mogućnostima te o samoj svrsishodnosti njegove institucionalizacije se još uvijek intenzivno vode, kako na političkom nivou tako i u javnom prostoru. Diskurs o sigurnosti je, iako još uvijek prisutan u političkom govoru, postepeno zamjenjivan novim dominantnim diskursom o integraciji muslimana u njemačko društvo. Selektivni fokus na isključivo religijskoj pripadnosti i identitetu muslimana te zanemarivanje ostalih društvenih faktora ključnih za inkluziju manjina u društvene procese su tako doveli do svojevrsne islamizacije cjelokupne debate o društvenim integracijama i do posebnog problematiziranja islama kao religije u debatama o migracijama i integraciji. Ipak, zadnjih godina su sve glasnije kritike iz akademije i iz civilnog društva na račun ne samo ovakvog selektivnog i nerijetko stereotipnog pristupa jednoj određenoj, pri tome veoma heterogenoj populaciji, nego i na račun nedostatka političkih mjera koje bi obezbijedile uslove neophodne za strukturalne integracije muslimanske i uopšteno migrantske populacije u društvo. Istovremeno se kritikuje i sam koncept ”jednosmjerne” integracije, koji breme i obaveze društvene inkluzije implicitno prebacuje isključivo na manjinsku populaciju. Učesnici ovih debata su u sve većoj mjeri i sami muslimanski akteri, koji opet nastupaju sa različitih ideološko-političkih pozicija i koji i sami različito vrednuju ulogu islama u ovim procesima. Debate o islamu i muslimanima u Njemačkoj su tako postepeno uokvirile jedan novi diskurzivni prostor, u kojem se istovremeno pregovara više stvari: većinsko-manjinski odnosi u društvu; socijalna nejednakost i načini njenog prevazilaženja; odnos izmedju religije, politike i države, te interakcija religijskih, etničkih, kulturnih, nacionalnih i supranacionalnih identiteta (evropskog identiteta, primjerice) i posljedice koje pluralne identitetske formacije imaju u različitim društvenim segmentima.

 

 

prof.dr.sc. Ivan Markešić, Hrvatska

Islamizirana Europa ili europeizirani Islam

Medijska izvješća o stalnome porastu broja muslimana u mnogim europskim zemljama kao i o njihovim nastojanjima da vrijednosti svoje (islamske) religije učine dominantnim u svim sferama društvenog, a time i kulturnog, obrazovnog i političkog života, potaknula su autora ovoga članka na razmišljanje o sljedećim dvojbama: 1) je li došlo vrijeme, a što bi trebali shvatiti i europski kršćani, da je, temeljem postojećega činjeničnog stanja, potrebno početi sasvim otvoreno govoriti, između ostaloga, i o islamiziranoj, odnosno islamskoj Europi, i to stoga što se “kršćanska” Europa nije uspjela oduprijeti snažnim procesima islamizacije; 2) ili je, pak, došlo vrijeme, a što bi trebali shvatiti I europski i novopridošli muslimani, da se ne može govoriti o islamiziranoj, odnosno islamskoj Europi, nego se može govoriti isključivo o europeiziranom islamu, o nekoj vrsti sinkretističkoga islama, koji je kao religija, da bi opstao na europskome prostoru, bio “primoran” u svojoj realizaciji prilagoditi se zapadnoeuropskoj, na kršćanskoj tradiciji utemeljenoj kulturnoj tradiciji. A to znači da je “kršćanska” Europa uspjela muslimanima nametnuti zapadnoeuropske kršćanske vrijednosti i time ih europeizirati (= kristijanizirati, ali ne pokrstiti). U razradi ovako postavljene dvojbe, autor će se pozabaviti terminološkim određenjem pojmova “Europa” i “islam”, jer od obrazloženja tih pojmova zavisi i razumijevanje samoga skupa. Naime, autor uvodno traži odgovor na sljedeća pitanja: a) shvaća li se pod pojmom “Europa” geografski obilježen teritorij, i ako shvaća, gdje su mu granice, b) ili se pod tim pojmom shvaća Europska unija (EU) kao na pravnim i ekonomskim odredbama utemeljena zajednica u kojoj religijsko ne igra nikakvu ulogu,

c) ili se, zbog toga što je njezina kultura u najvećem dijelu utemeljena na kršćanskoj tradiciji, Europa razumijeva kao religijska (kršćansko-konfesionalna) zajednica? S druge strane, autor će tražiti odgovor na pitanje što se podrazumijeva pod pojmom “islam”?: a) je li riječ o političkoj ideologiji kojoj je cilj urediti društveni život na temeljima islamske religije, b) ili je riječ o islamu kao “misijskoj” religiji čiji je krajnji cilj obratiti nemuslimane na islam, c) ili je, pak, riječ o abrahamskoj religiji, kao što su to kršćanstvo i židovstvo, kojoj je cilj izgrađivati zajednički suživot u miru sa svim religijskim tradicijama, svejedno na kojim se europskim prostorima događalo njihovo susretanja. Kako je prema naslovu ovoga rada riječ o dvama međusobno suprotstavljenim procesima: 1) o procesu neinstitucionalnog islamiziranja Europe i 2) procesu institucionalne europeizacije islama, autor će glavninu svoga rada temeljiti na propitivanju sljedećih hipoteza: 1) Unatoč mnogim društvenim, političkim i religijskim smetnjama i dalje će se odvijati nezaustavljivo neistitucionalno, a time veoma uspješno islamiziranje Europe koje vodi promjeni njezinoga većinski kršćanskoga u islamski kako vjerski tako i kulturni identitet; 2) Unatoč snažnome otporu europskih i novopridošlih islamskih vjernika, “kršćanski” Europljani uspjeli su institucionalnim sredstvima (školskim i obrazovnim institucijama) europeizirati islam, integrirati muslimane u društveni život Europe i time sačuvati svoj na kršćanskoj tradiciji utemeljeni vjernički I kulturni identitet.

 

 

prof.dr.sc. Safet Bektović, Danska

Izazovi i perspektive europskog islama u svjetlu danskog i bosanskog iskustva

Rasprave o prisustvu muslimana u Evropi i mogućnostima za razvoj evropskog Islama su vrlo aktualne u mnogim evropskim zemljama. Istraživači Islama i političari pridaju posebnu pažnju pitanju političke i kulturne integracije muslimanskih doseljenika. Izrazi kao što su evro-islam, evropski Islam, liberalni islam i sekularni Islam, kao znakovna određenja muslimskog življenja na evropski način, ulaze postepenono u svakodnevni govor. Doduše ovi izrazi se pojavljuju u kontekstima gdje se ne vidi jasno njihovo pravo značenje. Iz tog razloga je neophodno staviti ih u realan okvir i analizirati pozadinu samog koncepta evropskog Islama. Postoje značajne razlike između muslimana (različitim grupama muslimana) u Evropi. Oni su vrlo heterogeni po pitanju etničkog porijekla i kulturnih tradicija. Mnogi od njih nemaju izgrađen stav prema Evropi i gledaju sumnjičavo na koncept evropskog Islama. To je povezano kako sa njihovim

iskustvom tako i očekivanja u odnosu na Evropu. Ja želim osvijetliti neke od faktora (teološke, historijske, kulturne i mentalitetske) na osnovu kojih se može bolje razumjeti pristup muslimana evropskom Islamu.

U tom smislu, zanimljivo je povući paralele, i ukazati na razlike, između muslimana Bosne i Hercegovine,

koji su oduvijek živjeli u Europi, i muslimanskih doseljenika u Danskoj, koji se bore da budu priznati kao integrirani dio društva.

 

 

dr.sc. Agata S. Nalborczyk, Poljska

Pravni položaj i organizacije muslimana u Poljskoj

Muslimani su prisutni na današnjem teritoriju Poljske već 3 stoljeća i tijekom tog perioda uživali su slobodu ispovijedanja vjere. Većina muslimana služilo je u Poljskoj vojsci i njihov status se mogao usporediti sa statusom poljskog plemstva. Bili su slobodni prakticirati svoju vjeru, graditi džamije itd. Danas je pravni status muslimana u Poljskoj uglavnom bolji nego u mnogim drugim europskim zemljama, a razlog tome je što se islam u Poljskoj percipira kao tradicionalna vjera. Poljska je službeno priznala Islam kao vjeru 1936. g. kao treća zemlja u Europi i to nakon Austro-Ugarske i Finske. Zbog te činjenice muslimani u Poljskoj su imali više prava nego li to proizilazilo iz općih pravila o slobodi vjere. Islam se podučavao u javnim školama a nastavnike je plaćala država, muslimanski ritual klanja je bio dopušten, institut vakufa funkcionira u poljskom pravu itd. Od tih prava i propisa nisu profitirali samo tradicionalni muslimani i Tatari već i doseljenici muslimanskog porijekla. Ovaj tekst će predstaviti razvoj i sadašnje pravno stanje muslimana u Poljskoj te karakterizirati funkcioniranje muslimanskih vjerskih organizacija na današnjem teritoriju Poljske.

 

 

doc.dr.sc. Dževad Hodžić, Bosna i Hercegovina

Islamska teologija u europskom kontekstu – obrazovanje imama u Europi

U izlaganju će, s jedne strane, biti tematizirano pitanje evropskih izazova za suvremenu islamsku/ teološku misao koji (izazovi) se očituju prvenstveno u sekularnom kulturnopovijesnom i političkom konceptu, u pluralnosti životnosvjetovnih struktura i u dijaloškom i pluriperspektivističkom diskursu suvremne Europe. S druge strane, za islamsku teološku misao u europskom kontekstu značajni su I izazovi koje sa sobom donose kulturna i politička zbivanja u tradicionalnom muslimanskom svijetu, posebno u horizontu svjetskih geopolitičkih odnosa. Uračanavajući te (i takve) izazove valja koncipirati i islamsko obrazovanje imama u Europi i za Europu.

 

 

prof.dr.sc. Hans Daiber, Njemačka

Humanizam u Islamu.

Zajednička poveznica islama i Europe

Sve veće zanimanje Arapa za arapske prijevode s grčkoga koji su nastajali počevši od 8. st. vrednovano je kao znak za humanizam u islamu. S pravom se pritom upozoravalo na to da u prednjem planu iz praktičnih razloga nije bila lijepa književnost nego znanstvena djela, prije svega ona iz medicine, astronomije i matematike; u službi islamske teologije u nastajanju bila su također prevođena i filozofska djela. Samostalna obrada prijevoda od strane muslimanskih učenjaka postala je ishodištem nastajanja pojedinih znanosti u Europi. Utjecaj arapsko-latinskih prijevoda u Europi je od 14. stoljeća, ponajprije pak u epohi renesanse u Italiji, rezultirao reakcijom humanista. Oni su u grčkom i rimskom znanstvenom štivu uočili osnovu duhovnog i ćudorednog obrazovanja. Morat ćemo se stoga pozabaviti pitanjem je li se i na islamskom kulturnom području razvio usporediv obrazovni ideal koji je u skladu s islamskom religioznošću. Napetosti koje su humanisti osjećali između antike i kršćanstva imaju svoju paralelu u napetostima između islamske religioznosti i racionalne islamske slike svijeta: tamo se u središtu pozornosti nalazi voljna sloboda jedinke, pa tako grčke znanosti nailaze u težnji za znanjem na širom otvorene uši. One se tamo, međutim, suočavaju s iskustvom otpora od strane islamske determinističke religioznosti u kojoj Božja svemoć i šerijat, islamsko zakonodavstvo, ostavljaju naizgled malo manevarskog prostora kreativnosti i odgovornosti pojedinca. Pa ipak postoje na islamskom kulturnom području naznake razvijanja obrazovnog ideala koji je usporediv s europskim konceptom ćudorednog formiranja jedinke, njezina solidarnog uvrštavanja u ljudsku zajednicu i njezina identiteta u dijalogu s drugim. U ovom ćemo radu predstaviti takve naznake u prošlosti i sadašnjosti, a pokazat ćemo kako one na paradoksalan način i kod humanista postaju žrtvom metodičkog načela – traganja, naime, za arhetipskim značenjem pojmova u kojima se oblikuje “humanitet”. Kur’an i islamska predaja neće spriječiti slobodan razvitak osobnosti i njene odgovornosti svjesne kreativnosti, dokle god se u obzir uzima njihova povijesnost, ne uzdižući ih na razinu nereflektirane norme.

 

 

prof.dr.sc. Ferid Muhić, Makedonija

Kritička analiza ključnih argumenata ekstremnog anti-islamizma – slučaj Bat Ye’or

Naglašeni anti-islamizam, karakterističan za jedan dio ideološki inspirirane kvazi-naučne produkcije u desničarski orijentiranim krugovima nekih zapadno europskih zemalja, sve više zamjenjuje relativno benigne manifestacije dosadašnje islamofobije. Predvodnik ovog novog poziva na križarski rat protiv muslimana, svakako je autorica koja piše pod pseudonimom Bat Ye’or (u prijevodu Kćerka Nila, Giselle Litmann, rođena 1933 u Kairu). U svim svojim spisima, posebno pak u knjizi Eurabia: the Euro-Arab Axis (2005), u naizmjeničnim sekvencama iracionalnosti i neskrivene odioznosti začinjenih poluistinama i i flasifikatima, Bat Ye’or piše da je ideološka potčinjenost Europe globalnoj džihad strategiji muslimana već gotova stvar i da se treba u potpunosti pripisati posljedicama stanja dhimmitude, čiji nas je duh učinio potpuno slijepima, unijeo u nas mržnju prema našim sopstvenim vrijednostima, želju da sami uništimo svoje sopstvene izvore, da poreknemo svoju istoriju. Prema njenim ocjenama, Europa je već na samom rubu da se pretvori u potčinjeni kontinent, kulturnu koloniju i slijepo crijevo muslimanskog svijeta, a kojem cilju na ruku ide upravo ropska narav modernih ne-muslimana Europe, koja je direktna posljedica kobnog stanja dhimmitude, čije žrtve su stoljećima bili upravo preci današnjih Europljana i Jevreja. Kada se ovi planovi ostvare, kršćani i Jevreji Europe će biti vraćeni u status dhimmi1-ja, – dakle u nižu klasa građana koji če igrati po notama islamskih vlastodržaca Europe. To se, dakako, neće desiti slučajno, nego sistematskom realizacijom tajnog, okultnog plana, neke vrste konspirativnog konkordata sklopljenog između grupe vodećih predstavnika Arapske Lige i istaknutih europskih političara kao što su Žak Širak i Meri Robinson, za koje Bat ye’or tvrdi da su inače tajni ljubitelji islama ako ne i islamski konvertiti, koji namjerno otvaraju širom vrta Europe islamskim imigrantima sa ciljem da je što prije preplave svojim brojem. Tu se Bat Ye’or poziva na Orijanu Falaći (Orianna Fallaci), svoju preminulu istomišljenicu i saborca protiv prijetnje zvane Eurabija, navodeći formulaciju koju je Falaći ovjekovječila u svojoj himni zahvalnici posvećenoj Bat Ye’or, kao krunski dokaz za realnost projekta zvanog Eurabija “Muslimanima je rečeno: idite tamo i množite se kao pacovi!” U ovom tekstu preduzeta je ekstenzivna kritička analiza “argumenata” anti-islamističkih pozicija Bat Ye’or i onih predstavnika ekstremne desnice koji dijele njezine ideološke predrasude.

1 Dhimmī je nemuslimanski subjekt muslimanske države. Dhimmi imaju ista prava i društvene odgovornosti kao Muslimani. Oni su ispričani ili izuzeti iz određenih zaduženjima za muslimane, a inače su jednaki pred zakonom po pitanju nekretnina, ugovora i obveza.

 

 

dr.sc. Olsi Jazexhi, Albanija

Islamska zajednica Albanije u postkomunističkom razdoblju: od arapskog utjecaja do turskog nadzora

Nakon sloma komunizma u Albaniji, islam, kao i sve druge religije ovom dijelu Europe doživljavaju zamah oživljavanja. Ipak, buđenje islama u Albaniji je bio sve samo ne proces bez problema. Kako je Albanija bila ateistička zemlja od 1945 do 1991 i komunistički režim Envera Hoxhe se potrudio smanjiti bilo kakav trag islama u zemlji, u 1991.g. kada je vjerska praksa ponovno dopušteno zajedno s demokracijom, stara generacija muslimana koja je znala što islam je, već je bila nestala. Zadatak ponovnog islamiziranja Albanaca nakon 1991.g., koji do sada više nisu bili većinom muslimani, palo je na državno priznatu Muslimansku zajednicu Albanije i civilne udruge Muslimanskog svijeta. Od 1991 do 2002 glavni akteri islamizacije u Albaniji su Gulf Arab i zapadne nevladine organizacije. Oni su doprinijeli prvom raspodjelom literature, otvaranjem medresa i obrazovanjem muslimanske mladeži. Međutim, nakon 11. rujna 2011, američke i europske “zabrinutost” radi “Arapa” imalo je svoje posljedice koje su se osjetile i u Albaniji. Kao rezultat toga, arapske nevladine organizacije i većina njihovih djelatnika su bili prisiljeni napustiti zemlju jer ih se smatralo prijetnjom sigurnosti i nepoželjnima u doba tzv. “rata protiv terorizma”. Jaz koji je nastao, s 2003. godinom ispunjen je od strane turskih nevladinih udruga.

Promjena promicatelja Islama u Albaniji ima dugoročne učinke na muslimane i karakter islama u zemlji. Rad koji će biti predstavljen, analizira te trendove i pokazuje kako miješanje politike s vjere u Albaniji, nameću pomak u prirodi islama u zemlji.

 

 

mr.sc. Christian Moe, Norveška

Kritika ‘Islamofobije’

Islamofobijom motivirani masakr 77 ljudi u Norveškoj u 2011.g. je podsjetnik na opasnosti koje sa sobom donose ideologije mržnje. Odgovarajuća percepcija problema je prvi korak kojim se treba baviti, ali pregled literature pokazuje da je pojam islamofobije opterećen problemima definicije, metodom mjerenja, miješanjem vrsta i razina analize koje bi najbolje bilo zadržati odvojenima. Socijalno-psihološki, kulturno-povijesni i pravni aspekti svi imaju svoju vrijednost. Međutim, smatram iznimno potrebnim mnogo oštriji fokus na islamofobiju kao suvremeni politički diskurs, izvrgnut tumačenju doslovnim izvođenjem njegove biti i značenja iz samog naziva ove pojave, koju su generirali vrlo određeni, već poznati “proizvođaći znanja” na svjetskoj sceni, a svijetu ju predstavili i “objasnili” politički akteri radikalne desnice. Želim raspraviti problem razlikovanja legitimne kritike religije od islamofobnih napada, osobito u svjetlu prisvajanja prava na govor islamofobnih glumaca. I dalje tvrdim da je loše definirana islamofobija i paušalne optužbe, posebno onih stvorenih da štite vjerske elite ili praksu od legitimne kritike, potkopavaju toliko potrebnu javnu raspravu o stvarnim opasnostima po društvo.

Želim raspraviti primjere uključujući i nedavno izvješće Bosanskog Rijaseta o tom pitanju.

 

 

prof.dr.sc. Hilmo Neimarlija, Bosna i Hercegovina

Islam u Europi i pitanje Europe

Prisutnost islama u Evropi je geografska i povijesna realnost Evrope. Geografski shvaćena Evropa nikada nije bila bez muslimana, kao što geografski shvaćeni matični prostori islama nikada nisu bili bez kršćana. Povijesna Evropa izvorno je određena konfrontacijama i komunikacijama sa svijetom islama na sličan način na koji je povijesni svijet islama u modernim vremenima određen evropskim utjecajima. Ako se temelji Evrope traže u srednjovjekovnim političkim događajima i procesima, stvaranje je Evrope započelo muslimanskom ekspanzijom u sedmom stoljeću (Pirenne) ili svetim ratom protiv muslimana u jedanaestom stoljeću (Mastnak). Ako se pak utemeljenje Evrope traži u tokovima i preobrazbama duhovnog života Evropljana, na formiranje duhovnog lika Evrope utjecalo je predrenesansno i renesansno preuzimanje znanstvenih, teoloških, filozofskih i književnih postignuća muslimana i muslimanskih interpretacija nasljeđa klasičnih kultura. Vanjski odnosi Evrope i muslimanskog svijeta danas su neodvojivi od unutarnjeg susreta Evrope sa islamom i muslimanskog svijeta sa Evropom. Aktualna prisutnost islama u Evropi presudno se pokazuje u poretku slika i značenja koje proizvode vladajući sistemi politike, znanosti i medija i u poretku stvarnosti koju proizvode muslimani. Za prvi poredak je karakteristično, posebno nakon 11. septembra, da se vjerodostojno tumačenje islama i konkretno predstavljanje muslimana zamjenjuje generalnim sudovima i osudama, i da se koncentriranjem na akte pojedinaca i grupa, koji predstavljaju sami sebe, prisutnost islama na negativan način evropeizira i pretvara u razlog uznemirenja, prijetnju, neprijatelja Evrope. Time se državljani evropskih država, koji su muslimani, svode na evropsku vjersku manjinu, a Evropa se teološki definira i opovrgava u proklamiranoj sekularnosti i kosmopolitizmu. U drugom poretku prisutnost islama se fragmentira granicama evropskih država i muslimanskim etničkim, socijalnim i političkim razlikama. Ona se kao stvarnost pokazuje u osobitostima koje ovise o zemlji u kojoj su muslimani i o tome kojem narodu muslimani pripadaju. Među muslimanima u Evropi evropski karakter ima samo razlika između muslimana koji pripadaju starosjedilačkim evropskim narodima i zajednicama (Albanci, Bošnjaci, Pomaci, muslimani makedonskog jezika, tatarski potomci povolškog hanata), muslimanskih doseljenika u zapadnoevropskim zemljama i pripadnika zapadnoevropskih naroda koji su ušli u islam. Evropska stvarnost islama nije jedna i jedinstvena, jer stvarnost Evrope nije jedna i jedinstvena. Buduća prisutnost islama u Evropi je otvoreno pitanje budućnosti Evrope. Nakon što je izašla u svijet i bezmalo cjelokupni svijet uvela u procese evropeiziranja i stanja krize, Evropa je prestala biti središte svijeta. Danas se Evropa vraća samoj sebi i podvrgava procesu sopstvenog evropeiziranja.

Evropa je u stanju projekta, najznačajnijeg ili prvog svjesnog evropskog projekta Evropljana. Hoće li,

nasuprot ranijim neuspjelim pokušajima nasilnog uspostavljanja jedinstva Evrope pod nekom hegemonijom, Evropa uspjeti da se prvi puta ujedini mimo hegemonija i protiv hegemonija?

 

18. MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SIMPOZIJ

ISLAM U EUROPI – STANJE I PERSPEKTIVE

Poštovana/Poštovani,

U povodu 25. obljetnice radnog otvorenja Zagrebačke džamije, Medžlis Islamske zajednice u Zagrebu 20. i 21. travnja 2012. godine organizira međunarodni znanstveni simpozij pod nazivom Islam u Europi – stanje i perspektive. I ovim, 18. znanstvenim simpozijem Medžlis Islamske zajednice u Zagrebu nastoji pridonijeti sagledavanju i rasvjetljavanju brojnih tema koje se tiču stanja islama i stvarnosti muslimana kroz minulo vrijeme i suvremene tokove. Na koji način je 11. rujna utjecao na stanje islama i položaj muslimana u Europi? Što je smisao i pozadina zakona o zabrani nošenja burke i drugih zakona i odluka kojima se ograničavaju vjerska prava muslimana? Do kojeg su stupnja muslimani integrirani u europska društva i sudjeluju li u političkim, društvenim I kulturnim tokovima europskih država? Kako islam oblikuje i usmjerava mlade muslimanske naraštaje u europskim zemljama? Kakva je demografska, ekonomska, obrazovna i socijalna perspektiva muslimana u Europi 21. stoljeća? Kakvi su izgledi suživota i harmoničnih odnosa različitih kultura i religija u europskom duhovno-socijalnom prostoru? To su samo neka od pitanja koja bi mogla biti predmet analize, interpretacije i rasprave na ovom međunarodnom znanstvenom simpoziju. Pozvavši ugledne znanstvenike iz najrazličitijih oblasti, organizator želi pokrenuti kompetentniju i kompleksniju raspravu o zbilji islama i muslimana u današnjoj Europi od one koja je, počesto rukovođena dnevnom medijsko-političkom logikom, nerijetko krivotvorena ili barem redukcionistička, ali i omogućiti domaćoj javnosti, istraživačima i institucijama da se bolje orijentiraju u složenoj i nedovoljno istraženoj problematici muslimanske suvremenosti u modernom europskom

okviru. Ujedinjenje Europe proces je od iznimne političke i društvene važnosti, ali nedvojbeno zahtijeva vrlo složen i suptilan strukturni opis. Aktualne europske integracije zasigurno nameću pitanje je li Europa proctor jedne temeljne, dominirajuće kulturne pripadnosti ili je ona prostor mnoštva pripadnosti, pa je, sukladno tome, uputnije govoriti o njoj kao o otvorenom pluralističkom prostoru. Muslimani u Europi danas su podijeljeni etničkim, jezičnim, socijalnim, psihološkim, političkim, tradicijskim i drugim razlikama. Nema dvojbe, oni su prečesto nepoznanica i sebi i drugima. Kako bilo, pitanje identiteta muslimana u Europi neodvojivo je od pitanja kulturnog identiteta Europe i ono se nameće tamo gdje muslimani danas stječu I potvrđuju svoju europsku pripadnost, ali i tamo gdje europske političke institucije realiziraju vlastitu demokratsku uvjerljivost i afirmiraju vlastiti kulturni vidokrug.

Prema podacima njemačkog Centralnog instituta za islamsko naslijeđe, broj muslimana u Europi, pribrojivši i Tursku, 2007. godine iznosio je 53 milijuna, odnosno 7,2 posto europske populacije. Iste godine muslimana u zemljama Europske Unije bilo je oko 16 milijuna. Prema nekim procjenama, europska muslimanska populacija mogla bi se udvostručiti do 2020. godine. Profesor Philip Jenkins sa Sveučilišta Penn State zastupa tezu da bi do 2100. godine muslimani mogli sačinjavati 25 posto ukupne europske populacije. Premda svi demografi ne dijele te prognoze, činjenica je da je islam religija u usponu u Europi i da bi u budućnosti mogao imati važnu ulogu u različitim oblastima europskog života, što otvara brojna pitanja – od oblika njegove recepcije i prakticiranja do modaliteta njegove inkorporiranosti u javno-pravne sustave i dominantne vrijednosne paradigme europskih država.

Planirani znanstveni simpozij kani objasniti izvore nelagode u današnjim europsko-islamskim odnosima – je li posrijedi strah od islama uvjetovan negativnim imidžom raširenim nakon 11. rujna ili je riječ o strukturalnim razlikama psihološke, društvene i kulturne naravi, dodatno potenciranim od utjecajnih centara moći i establishmenta u europskim zemljama.

Znanstveni saradnik Islamske fondacije u Leicesteru Dilwar Hussain mišljenja je da se osobenosti europskih muslimana, za razliku od muslimana u zemljama islamskoga kulturno-povijesnoga kruga, ogledaju, među ostalim, u tome što posjeduju veću fleksibilnost, imaju veću svijest o širem društvenom prostoru I liberalnije poglede na različita pitanja. Današnja stvarnost muslimana u europskim zemljama pokazuje njihove težnje da sačuvaju bitne odrednice islamskog identiteta, ali i da ih distingviraju od ukorijenjene običajnosti i naslijeđenih kulturnih paradigmi koji otežavaju širu socijalnu integraciju i identifikaciju s društvom kojem pripadaju. Prema jednoj francuskoj muslimanki, mlađi naraštaji muslimana sve više koriste islam kao sredstvo etabliranja univerzalnih vrijednosti zajedničkih svim pripadnicima društva u kojem žive. Definiranje njihova vlastitog identiteta muslimanskim, naime, upravo je način interakcije s ostatkom zajednice. Kakve reperkusije bi, međutim, ovakve tendencije mogle imati po suvremene pristupe islamu, na hermeneutičkoj, normativnoj i drugim razinama, jedno je od pitanja o kojem bi moglo biti riječi na planiranom skupu.

U čemu je uloga vjerskih autoriteta i akademskih krugova – u deskripciji postojećeg stanja ili u nuđenju rješenja za dugoročnu opstojnost i prosperitet islama? Planirani znanstveni simpozij ima ambiciju naznačiti pravce i okvire odgovornog islamskog liderstva u Europi, na mikrorazini i u granicama širih integracija, koje bi bili izvor orijentacije i podrške u skladu s potrebama i senzibilitetom europskih muslimana. Mogu li europski muslimani biti aktivan i konstruktivan sudionik ukupnih zapadnoislamskih odnosa? Mogu i moraju, ali uz pretpostavku da jasno artikuliraju svoje ideje, stremljenja i interese te uspostave sustav organizacije prepoznatljiv i respektabilan kako u europskim, tako i u globalnim muslimanskim krugovima. To postaje tim nužnije u svjetlu nedavnih protesta i artikuliranih zahtjeva za demokratizacijom muslimanskih društava, koji, čini se, neodložno traže autentično lice i identitet muslimana i islama u dolazećim desetljećima. Europski muslimani, s obzirom na njihovo duhovno i civilizacijsko naslijeđe, mogu biti itekako važan partner u tim naporima i pregnućima. Pozivajući najuglednije znanstvenike i autoritete struke, želja nam je da ovaj skup na izvjestan način ponudi vizije europske muslimanske budućnosti, koja podrazumijeva uvažavanje i sklad među različitim kulturama i vjerama, ali i novi europski aktivitet lišen recidiva unilateralizma i konfrontacije – u funkciji univerzalnih prava i vrijednosti neophodnih u svijetu globalizacije i izazova koje donosi nova epoha. Naše je mišljenje da bi Vaša promišljanja, analize i stavovi mogli biti dragocjen doprinos realizaciji ciljeva planiranog znanstvenog skupa. S ovog simpozija svakako želimo poslati pozitivnu poruku svim ljudima dobre volje s kojima dijelimo život u svim njegovim dimenzijama.

U Zagrebu, 24. kolovoza 2011.

Primite lijepe pozdrave,

Predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Zagreb

dr. med. Gzim Redžepi