Mladi ljudi su najvažniji dio jedne zajednice i ako uništite tu mladost uništili ste i budućnost zajednice. Nameće se pitanje, da li je agresija na BiH potpuno ili djelimično uništila bh mladost i njenu budućnost?! Prema podacima UNICEF-a u BiH je ubijeno 16.854 djeteta, uzrasta do 18 godina. Tim je izgubljen ogroman potencijal koji se također mjeri i obimom, dimenzijom psihičke dezintegracije. Svjetska zdravstvena organizacija je nedavno objavila podatak da je 1.800 000 bh građana psihički dezintegrirano. Od toga je najveći broj mlade populacije. Ta problematika koju zovemo psihički dezintegritet ima jedno svojstvo koje nemaju druge karakteristike ljudskog zdravlja, a to je da je ona dugoročna, pa čak i transgeneracijska. To bi značilo da će tu psihičku problematiku (koju danas popularno zovemo PTSP) imati  i djeca te djece o kojoj govorimo.

Kada govorimo na temu mladih, omladine, potrebno je definirati taj pojam. U svijetu postoji više definicija pojma mlad čovjek, mladost. Određenim rezolucijama UN-a za mladog čovjeka, mladu populaciju  se podrazumijevaju sve osobe ili ličnosti uzrasta od 14 do 25 godina, što je otprilike jedna šestina ukupne svjetske populacije. Savjet Evrope pojam mladih definira osobama mlađim od 30 godina. Znači, od rođenja do 30-e godine starosti. U BiH u oba entiteta je donešen zakon o mladima u kojem su naravno definirali pojam mladog čovjeka. U Federaciji je u Zakonu o mladima rečeno da je mlad čovjek, odnosno  mlada populacija omeđena od 15 do 30 godina, a u Republici Srpskoj od 14 do 30. Od ukupnog stanovništva u BiH jednu četvrtinu čine mladi ljudi. Za vrijeme agresije ubijeno je najmanje 16 854 djeteta, ne mladog čovjeka već djeteta u dobi od začeća do 18 godine. Ranjeno je   34 720, a protjerano 420 000. Najmanje 4000 djece je ostalo bez oba roditelja. Psihička dezintegracija kod djece puno je veća ako uzmemo period mladosti do 30 godine. Ona je za 350 puta povećana za vrijeme agresije. Iz psihičke dezintergracije proizilaze mnogi drugi problemi kao što su: suicid, ubistva, delinkventno ponašanje.  Ona je u velikoj mjeri zaustavila svaki razvoj djece, pogotovo kognitivni; njihovo mišljenje, rezoniranje, sposobnost donošenja zaključaka. To im je umanjilo kapacitete učenja. Prazninu koju je u kontinuitetu ljudskog razvoja  našoj djeci ostavio rat teško je nadoknaditi. Ona postaje direktni i indirektni uzročnik pojavi rizičnih faktora koji su brojni i nama danas jako prepoznatljivi i vidljivi. Drogiranja, opijanja i pušenje. Iz oblasti socijalne patologije;  delinkventna ponašanja, kriminogena ponašanja, skitanje, prosjačenje, nasilnička ponašanja, depresije, suicidi itd... Sve je to rezultat agresije koja nam se desila. Ima li se šanse na ovakav način uništena mladost revitalizirati u ovom društvu, prevazići zastoj u svom razvoju?!

 Istaći ću neke podatke o odnosu države BiH prema mladoj populaciji, koja su produkt mojih istraživanja ali i izvora različite provenijencije. Svjetska stopa nezaposlenosti  mladih kreće se negdje oko  12, 7%, a  u BiH je preko 58%. Svaka treća osoba među ukupnim brojem nezaposlenih  u BiH je iz mlade populacije. Nezaposlenost među mladom populacijom u BiH je 2,5 veća nego među radno sposobnim licima starije populacije od 30 do 65 godina. Svaka četvrta zaposlena mlada osoba radi posao za koji nije školovana, dakle ne radi ono za što se školovao, već nešto sasvim drugo.

Postoji podatak od prije 3-4 godine da je BiH napustilo oko 100 000  mladih ljudi. 55% mladih je nezainteresovano za pokretanje biznisa.

Slijedeća istraživačka komponenta jeste obrazovanje. Da li je kvalitet obrazovanja koji imamo u BiH odgovarajući? Naš obrazovni sistem i dalje nastoji da u djecu unese što više znanja, što jeste korisno i potrebno ali nije i moguće. Kod djece treba razvijati kompetencije potrebne za 21. vijek.

Samo 68% mladih ima završenu školu. Stopa upisa u srednje škole je 78%. Stopa upisa na fakultete je 36%, jedna od najnižih u Evropi. 27% studenata prekida školovanje. BiH je predzadnja u Evropi po reformi visokog obrazovanja. Broj objavljenih radova u BiH u referentnim publikacijama je 0,31 na 100 000 stanovnika, a '90. godine bio je 1,91. Za nauku i njen razvoj u BiH se izdvaja 0,1% ukupnog dohotka.

78% srednjoškolaca slobodno vrijeme provodi u kafićima, a 30% je sklono opijanju. 20% je počelo piti alkohol u devetoj godini. 33% mladih konzumira cigarete. 45% redovno se bavi sportom, a 7% njih je uključeno u sportske klubove. 66% koristi internet (najniža stopa u Evropi); 33% nije nikada putovalo van BiH, a 40% ne posjeduje pasoš.

Ako rezmiramo šta je BiH učinila za mlade onda trebamo istaknuti Bolonjski proces; zakon o mladima u oba entiteta; formiranje komisije za pitanja mladih koja se nalazi pri ministarskom vijeću BiH. Kako vidimo, država čini nešto sa svog aspekta, ali šta su mladi učinili za sebe i državu. Bilo bi nepravedno kritikovati samo jednu stranu (u ovom slučaju državu), da nije ništa učinila za svoju mladost. Treba se zapitati šta je ta mladost učinila za nju?!