U okviru ove teme mogli bismo napraviti simpozijum i da opet ne završimo posao!  Granice onoga što se u naučnom pristupu zove mladošću mi kako je poznato određujemo kalendarski. Skloni smo suditi općim stereotipima o mladoj generaciji koja danas živi. U psihologiji se kaže da je mladost adolescencija (a sam taj termin znači rasti), smatra se da je od 14 do 18-21 godine period mladosti. Danas sve više preovladava mišljenje da je ta granica 27 godina. Mladost podrazumijeva razvojni period vezan za mentalni, emocionalni i socijalni razvoj. Sve te tri dimeznije ličnosti su same po sebi problem ako ih posmatramo sa aspekta psihologije  i aspekta ljudskih odnosa. Mladost je u traženju identiteta, uz što je  vezana i kriza identiteta kao i njegova konfuzija. 20 godina je od početka agresije. Jedna generacija je rođena i odrasla u užasnim ljudskim uslovima i bila lišena normalnog djetinjstva. Dijete koje je recimo živjelo u Sarajevu, bilo je izloženo pogibelju, lišeno biološkog opstanka bez hrane i vode, maksimalno izloženo nesigurnosti, lišeno dječije igre. Poginulo je oko 3500 mladih koji su branili ovaj grad. U mladom čovjeku uvijek postoji osjećaj pravednosti, ima razvijenu potrebu za idealima. Mladi često u tom svom mladalačkom zanosu u traženju rješenja nailaze na nerazumijevanje. Svaki čovjek je jednak svima, nosi u sebi nešto što imaju svi. To je humanizam. Svaki čovjek je nekome blizak (kulturom, običajima) a ono što psiholozi naglašavaju jeste da je čovjek samo sebi sličan. On je individua, pojedinac i za mene sve ove teorije pravnika, teorije o velikim pravima su ustvari zaštita osobenosti pojedinca . Ako razmišljamo u tom kontekstu moramo biti svjesni da mladi čovjek u ovom prostoru živi u jednom društvenom procesu koji mu ne odgovara. U vremenu nakon agresije sve se više ističe ekonomska razlika, pojačava se raspon između siromašnih i bogatih. Bogati postaju bogatiji a siromašni siromašniji. Ako je to postignuto radom to mladim ljudima ne smeta, ali to nije slučaj. Nastupio je poremećaj sistema vrijednosti. Više se ne cijeni pošten čovjek.

Televizija, moderni  mediji poput interneta utjecali su na mladu generaciju. Slobodno vrijeme koje može predstavljati  jako dobar put za odgoj psihološki zdravih i zrelih generacija također može biti izvor svih nedaća. Slobodno vrijeme omogućava kontakte više negoli i kuća i škola. Općenito, najveći procenat mlaih ljudi čine oni sa prosječnim mogućnostima i kapacitetima. Najmanji je broj onih koji odskaču, koji su talenti, ali i onih koji zaostaju. Pitamo se, da li je svaki mladi čovjek stavljen u uvjete da ispolji svoj potencijal, da ga ostvari do optimalne moguće mjere? Nije!

Put za Evropu i uspjeh u njoj je otvoren za onoga koji posjeduje znanje. Stekao sam dojam da mnogi iz mlade generacije ne vole čitati. Čak ni stručne knjige. Zašto? Jer im to predstavlja napor! Na Zapadu maladi ljudi uče i jako je velika konkurencija. Ne govori se više o školovanom niti o obrazovanom čovjeku, već o čovjeku od znanja. Šta to znači? Moraš mnogo znati da bi uspio. Šta naši mladi očekuju? Poseban tretman zbog porijekla i tragedije koja nas je zadesila?! Čast izuzecima koje poznajem i koji čine mnogo više. Pod izuzecima podrazumijevam naše mlade inovatore koji u svijetu dobivaju velika priznanja. Naša dostignuća u pojedinim oblastima, pogotovo u filmu i umjetnosti su svjetskih razmjera. S druge strane, moramo znati da odrasli ne vide vrijednost mladog čovjeka, niti vjeruju da taj mladi čovjek može učiniti mnogo kada se nađe u potrebnim uslovima. Dolazi do sukoba interesa. Mladi ljudi danas se također slično ponašaju prema starijim generacijama, jednostavno ih ruše. Zdrav sistem je onaj u kojem generacije  postepeno preuzimaju uloge gdje uvijek postoji jedan zdravi spoj između mladih i starijih. Stariji sa svojim iskustvima mogu mnogo pomoći mladom čovjeku, a mladi svojim svojim entuzijazmom i znanjem također. To je naš put.

Ono što politici smeta je što mladi traže svoj prostor i utjecaj. Žele odlučivati o svojoj sudbini. Politika je danas najozbiljnija stvar. Ona odlučuje, igra se sa našom sigurnošću i životom. Koji put mladi vide i traže? Oni traže svoje mjesto u sistemu. Traže da obrazovni sistem bude tako podešen da se oni mogu obrazovati i uspijevati. U Evropuse može ući, ali da mladi čovjek u sebi razvije samopuzdanje, on mora vjerovati da može. Međutim, danas, jedan broj mladih ljudi jednostavno je ravnodušan, bježi u nešto što mu omogućava prividno zadovoljstvo. Mladi čovjek može mijenjati situaciju samo ga treba staviti u te uvjete.

Vrijeme u kojem živimo, kako i sami vidite, politički je vrlo bremenito. Danas, koliko je nama poznato, mladi ljudi to vide i čuju, naročito mladi ljudi koji su osjetili agresiju.

Duboko vjerujem u nas! Margaret Thatcher (Margaret Tačer) je jednom rekla kako se čudi ljudima iz Bosne da ne mogu izaći iz krize a imaju tako lijepu i bogatu zemlju i tako lijepe i pametne ljude?! I ja se isto to pitam?! Kada bi se poštovali zakoni, aktivirao ljudski potencijal, situacija bi vjerovatno bila daleko bolja  nego što mislimo.

To je to. Agresija se desila, zločin se desio i mi to ne možemo zaboraviti, niti bih želio da mladi ljudi zaborave. Mi smo opstali hiljadama godina. Trale su nas mnoge nevolje, uprkos svemu smo opstali i dalje ćemo, uz naše mlade generacije!