Mr. Sead Mrahorović

Promocija knjige:  „Načela morala u Kur'anu“, Ajatollah Dževadi Amoli.

 

Neka je svaka hvala i zahvala Uzvišenom Allahu dž.š., Koji je ogrnut  najljepšim svojstvima i opisan najljepšim imenima. On je Stvoritelj svjetova i svih stvorenja. Ljudima koji su kruna Njegovog stvaranja slao je Poslanike i Objave da ih upute pravim putem i izvedu iz mraka tame, stranputice i neznanja na put istine, sreće i svjetlosti upute kako bi bili spašeni, bezbjedni i sretni na oba svijeta. Nama je poslao prvaka međ svim svjetovima, svjetlo Nebesa i Zemlje hazreti Muhammeda, a.s., neka su na njega nebrojeni salevati i selami do Dana Sudnjega. On je posljednji poslanik u nizu a bit će prvi koji će biti proživljen na budućem svijetu i on će se prvi zauzimati i šefaat činiti za griješne robove iz svoga Ummeta. Uzvišeni Allah nam je preko našeg Poslanika dostavio objavu Kur'an koji je pečat svih ranijih Nebeskih Objava.

Dragi gosti,

Koristim ovu priliku da Vas poselamim i da vam u svojstvu domaćina iskažem riječi tople dobrodošlice i zahvalnosti što ste se odazvali našem pozivu na ovo večerašnje druženje uz promociju ove vrijedne knjige istaknutog učenjaka i alima Ajatullah Dževadi Amolija pod nazivom „Načela morala u Kur'anu“. Posebno selamim naše cijenjene goste, direktora Naučnoistraživačkog instituta Ibn Sina, univerzitetskog profesora, Muhammed Ali Barzanonija kojem se ujedno zahvaljujemo na dosadašnjoj dugogodišnjoj saradnji. Također selamim i istaknutog prevodioca gospodina Nermina Hodžića koji se svojom suptilnom elokventnošću ubraja u prvi red istinskih erudita.

Poštovana braćo i sestre, cijenjeni prisutni,

Moral se u islamu naziva Ahlak.[1] Sam prijevod riječi ahlak na naš jezik znači: moral[2], islamsko vladanje, etika[3], ćudoređe, prefinjeni bonton, itd.[4] Islamsko vladanje ili moral je skup islamskih pravila čiji je cilj da izgrade plemenita svojstva kod ljudi. Po definiciji Imama Fahruddina Razija, moral ili ahlak je bogatstvo duše koje moralnoj osobi olakšava činjenje dobrih djela, a samo činjenje dobrih dijela je nešto, a lahkoća činjenja je nešto sasvim drugo. E upravo to stanje ili taj hal lahkoće činjenja dobrih djela naziva se lijepim vladanjem ili ahlakom ili ti moralom.[5] Vladanje ili ponašanje je podložno promjenama i utjecaju. Ono se može mijenjati na bolje ili na gore. U zavisnosti od toga nešto nazivamo moralnim a nešto drugo nemoralnim. U jednoj predaji stoji: „Vladanje, ponašanje ili ahlak mijenja se sa prijateljstvom, druženjem i međusobnim ophođenjem i poslovanjem.“ U drugoj predaji stoji: „Čovjek je na vjeri ili u vjeri svoga prijatelja, pa neka svako od Vas pripazi sa kime se druži.“ Otuda i dolazi ono pravilo: da je druženje sa sa odabranima pohvalno a druženje sa pokvarenjacima ili lošim društvom pokuđeno, ružmo, štetno i zabranjeno.[6]

            Časni Kur'an, koji poziva cijelo čovječanstvo da se ugleda na Poslanika Muhammeda, a.s.,  hvali ga riječima:

 „Jer ti si, zaista najljepše-veličanstvene, ćudi.“[7]

Pa kao što je Kur'an Časni nazvan i opisan riječima „Veličanstveni-Azim“, tako je i naš Poslanik hazreti Muhammed, a.s., opisan istim riječima, zbog toga što su u njemu sabrana sva najljepša svojstva, sve najljepše moralne i plemenite osobine i zbog toga je njegovo vladanje najljepše i najveličanstvenije-Azim. Pa kao što su raniji poslanici bili prepoznatljivi po nekoj prefinjenoj osobini koja je kod njih bila dominantna u Poslaniku Muhammedu a.s., su sabrane i sukusirane sve osobine ranijih Poslanika i to: Zahvalnost Nuha, Prijateljstvo Ibrahima, Iskrenost Musaa, Dosljednost u ispunjenja obećanja kod Ismaila, Strpljivost Jakuba i Ejjuba, Kajanje Davuda, Poniznost Sulejmana i Isaa i mnoge druge preferirajuće karakterne osobine drugih poslanika. Kako je to divno opisao jedan pjesnik u svojoj elegiji Poslaniku Muhammedu,a.s., on kaže:

لكل نبي في الانام فضيلة        و جملتها مجموعة لمحمد

Svaki Poslanik je imao posebnu odliku koja ga je međ ljudima krasila;

A sve te poslaničke osobine su sabrane u hazreti Muhammedu.[8]

Kako god Svevišnji Allah Poslanika hvali kao onog koji je najljepše ćudi, isto tako nama poručuje govoreći:

 „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor.“[9]

Upravo zato, zapovjednik vjernika kaže: „Najveći plemić među vama jeste onaj ko je najljepše ćudi.“[10]

Lijepa ćud ne znači uvijek biti prijaten i nasmijan iako i to jesu osobine koje su vrlo često korisne. Lijepa ćud katkada znači i podnositi najteže muke i biti spreman suočiti se s teškim problemima. Ukoliko se čovjek uvlači u neku zabludu, ma kako ponuda bila primamljiva, on mora stisnuti zube, ostati na strani pravde i istine te odbaciti zabludu. Zato hazreti Alija r.a., i kaže: „Najbolje ćudi jeste onaj ko je strpljiv u istini.“[11]

Najbolji put koji su Božiji poslanici odredili za izgradnju zdravog i civiliziranog društva jeste da svaki pojedinac u tom društvu radi na razvoju i unapređenju vlastitog morala. Samo vrli čovjek može graditi „grad vrline“. Ne postoji arhitekt ili inžinjer koji vam može sagraditi takav grad. Arhitekt ili inžinjer imaju svoje vrijednosne kriterije prema kojima određuju kako da neka građevina bude valjana, a ti kriteriji isključivo su stručni i nemaju nikakve veze s pitanjima morala. Vjera, pak, iako sva znanja smatra vrijednim i korisnim, prije svega moral uzima kao vrijednosni kriterij, a potom poštuje stručnost i upućenost u neki posao. Moral je za vjeru temelj izgradnje slobodnog čovjeka, ono što garantira da on neće prelaziti granice dozvoljenog i da će na najbolji način obavljati svoje dužnosti.[12]

Iz naprijed rečenog možemo izvesti nekoliko načela:

1.      Kao prvo, Božiji poslanici su poslani kako bi uspostavili „grad vrline“;

2.      Drugo, iako postoje brojne pretpostavke za uspostavu „grada vrline“, prvi najvažniji preduvjet jeste postojanje slobodnih ljudi;

3.      Treće, Ljudi su slobodni samo posredstvom valjanog morala.[13]

U islamskom poretku, kriterij kojim se pridobija naklonost i podrška ljudi jeste moral. U jednom od kazivanja Zapovjednika vjernika, čitamo: „Srca podanika jesu njive upravitelja, pa zato pazite šta sijete na njih. Ljudi će podnijeti nevolje i nesreće, ali zulum, zlo ponašanje vladara i njihov loš moral, neće“.

Hazreti Alija, r.a., kaže da postoje četiri uvjeta opstanka neke vlasti, odnosno ukoliko želimo znati da li će neka vlast opstati ili će biti oborena, četiri su mjerila na osnovu kojih ćemo to zaključiti. Ako neka vlast, kojom nesrećom, ima sljedeća četiri svojstva, ona će pasti:

1.      Ako krši moralne norme;

2.      Ako nasilje i nepravda zamijene pravdu i red;

3.      Ako se ljudi kojima su povjereni položaji bahate i ohole i;

4.      Ako sposobni ljudi od poštenja i povjerenja budu zanemareni a položaji povjeravani nedostojnim i iskvarenim ljudima.

Dakle, kako bismo sačuvali islamski poredak, nužno je da popravljamo sebe, kako bismo  u svim pitanjima na sceni imali valjan sistem vrijednosti, odnosno kako bi oni koji se brinu za prava ljudi bili vrle ličnosti, oni koji predstavljaju pravi uzor drugim ljudima.[14]

Zato, ukoliko neko napravi jedan korak na putu dobra, iskoračit će naprijed za deset koraka. To je zbog toga što se takav kreće ispravnim pravcem i ka ispunjenju svoje prisege Bogu. Naprimjer, ukoliko se plivač nađe u uzburkanom moru ili brzoj rijeci, veoma brzo će, jednim zamahom, prelaziti veliku razdaljinu bude li plivao u smjeru valova odnosno niz bujicu, dok će mu biti veoma teško plivati suprotno od snažnih morskih valova ili uzvodno uz riječnu bujicu. Zato onaj šerijatski stav:

„Ko uradi dobro djelo, bit će desetorostruko nagrađen.“

Nije tek neka metaforička poruka, nego je poruka da ukoliko upregnete svoju dušu da napravi jedan korak ka moralnim vrlinama, iskoračit će deset koraka naprijed.[15]

Zaključak ove rasprave jeste:

Moral je promjenljiv a svjedoci tome su upravo spuštanje Objave i slanje Božijih poslanika i nebeskih knjiga u kojima su sadržane upute, temelji, norme i načela morala kako za pojedinca tako i za cjelokupnu zajednicu.[16]

 

Poštovani gosti,

Ovo kratko pretstavljanje knjige prvenstveno je utemeljeno na temeljima djela „Načela morala u Kur'anu“, autora Ajatollaha Džemali Amolija.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas uputi na Pravi put i uvede u lijepi i obećani džennet!

 

 

 

 

 

 

 

 

Banovići, 29.3.2013.g.

Sead Mrahorović

[1] Spahić M., Etika i društvo, Sarajevo, 2006., str. 7.

[2] Moral,-ala lat. ( mos, moeis, moralis: krepost, vrlina, vladanje, etika, običaj itd. ), Klaić B., Rječnik stranih riječi, Zagreb, 2004.,str. 906.

[3] Etika grč. ( ethos-običaj, navada, značaj, ćud ) – nauka o moralu..., Ibid., str. 395.

[4] Muftić T., Arapsko-bosanski rječnik, Sarajevo, 1997., str. 402.

[5] Hakki I., Ruhu-l-beyan, vol. 10., Bejrut, bez godine izdanja, str. 106.

[6] Ibid., str. 106.

[7] Amoli Dž., Načela morala u Kur'anu, str. 143.

[8] Hakki I., Ruhu-l-beyan, str. 106.

[9] Amoli Dž., Načela morala u Kur'anu, str. 143.

[10] Ibid. str. 144.

[11] Ibid. str. 145.

[12] Ibid. str. 215.

[13]Amoli Dž., Načela morala u Kur'anu, str. 217.

[14] Ibid. str. 240-241.

[15] Amoli Dž., Načela morala u Kur'anu, str. 72-73.

[16] Ibid. str. 96.