Dr. Rouhollah Ghaderi Kangavari

Već duže vrijeme žalosno stanje muslimana na političko-ekonomskom i društveno-kulturnom polju postalo je još žalosnije nego obično i pred tom se činjenicom oči više ne mogu i ne smiju zatvarati. Razdor, rascjepkanost, nemir, nestabilnost, pobune, sukobi i ratovi; mučenja i patnje; kažnjavanje, skrnavljenja muslimanskih mezara, ubijanja žena i djece, nevinih; silovanja, rat u ime vlastitoga nefsa!!,tlačenje i prinudni rad; primoravanje na prihvatanje vjere od strane sirovih zaslijepljenih i zadrtih selefija našu dobrano uspavanu svijest potpuno je razbudilo i gurnulo u vatru. Zar je moguće gledati svu ovu potvoru, klevetu, bestidnost, bezočnost, prljavštinu, ograničenost, neprijateljstvo, neznanje, glupost, izdaju i zločin a pritome ostati miran i biti zadovoljan!! Šta da radimo pred svim ovim patnjama?! Sve dok ne zgasne i ne zatomi se plamen izazvan ekstremnim tekfirskim emocijama i mislima borba sa ekstremnim snagama bez delegitimnosti diskursa tekfira neće nas odvesti nikuda.

Kada promislimo o svemu jedini odgovor je da glavni korjen i glavni uzrok svih prošlih i sadašnjih patnji muslimana jesu dvije stvari: „neznanje“ i „neispravno poimanje“. Sa jedne strane, religijska učmalost tj. okoštalost i politička eksploatacija tj. dati oruđe u ruke neprijatelju; a sa druge „neznanje“ i pogubnije od toga „neispravno poimanje“ dubokih prosvijetljujućih kur'anskih naučavanja na individualnoj, društvenoj i političkoj ravni; i također udaljavanje od prakse i etike poslanika milosti, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kada se radi o civilno-vojnim pitanjima koja se odnose kako na muslimane tako i nemuslimane, tj. činjenje sve onoga što je loše, nedolično i ružno a udaljavanje od svega što je dobro, svrsishodno i lijepo!! Dakle, šta nam je činiti?

Izlaz je čini se u osviješćivanju, buđenju, prosvijetljavanju, produhovljavanju te pravilnom i logičnom poimanju, u skladu sa zahtjevima vremena, kuranske poruke: „Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu“ (Al-Isrā: 9) i djelovanju u skladu sa njom te slijeđenju sire Poslanika islama: „Vi u Allahovu poslaniku imate divan uzor“ (Al-Ahzāb: 21).

Pa da vidimo šta Kur'an i plemeniti Poslanik žele od svojih sljedbenika i kako treba djelovati:

1. Kur'an poziva na lijepo ophođenje: „ljudima lijepe riječi govoriti“ (Al-Baqara: 83) dočim su veoma uvriježeni i rašireni loše ponašanje i neprijatne ćudi.

2. Kur'an nas kroz uzornu ličnost Poslanika poziva na umjerenost: „I tako smo od vas stvorili umjerenu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok (Al-Baqara: 143); a mi svjedočimo pretjerivanjima i krajnostima. Preciznije kazano Bog hoće da se krećemo sredinom, između krajnosti, tj. hoće umjerenost i ravnomjernost, a mi smo svjedoci kretanja između istine i laži tj. licemjerja i dvoličnosti.

3. Kur'an poziva na pravdu i dobročinstvo: „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini“ (Al-Nahl: 90), a mi svjedočimo nasilju i nepravdi.

4. Kur'an naređuje da činimo dobro a odvraća od zla: „i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati“ (Āli Īmrān: 104, Al-Tawba: 71); „tražite da se čine dobra dlela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete (Āli Īmrān: 110). Dočim naređuje se zlo, a odvraća od dobra.

5. Kur'an odvraća od razvrata i nevaljalština: „ne približujte se razvratu bio javni ili tajni“ (Al-An’ām: 151). Međutim razvrat i nevaljalštine su veom rašireni.

6. Kur'an poziva na mir i pomirenje: „Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih (Al-Huǧurāt: 9). Ali ratovi i nasilje su u eskalaciji.

7. Kur'an poziva na dobro i kada bi se moglo uzvratiti lošim: „i koji dobrim zlo uzvraćaju“ (Al-Ra’d: 22; Al-Qasas: 54); „Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati“ (Fussilat: 34); „Ti lijepim zlo uzvrati“ (Al-Mu’minūn: 96). Ali se daje loš odgovor na najgori mogući način.

8. Kur'an poziva da se vodi rasprava na lijep način: „I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način“ (Al-Ankabūt: 46); „ i s njima na najljepši način raspravljaj“ (Al-Nahl: 125). A mi svjedočimo omalovažavanju i potvaranju neistomišljenika.

9. Kur'an zahtijeva da se na dobro uzvrati dobrim: „zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro (Al-Rahmān: 60). Ali se na zlo i ružno uzvraća dobrim.

10. Kur'an zahtijeva da se na Božijoj stazi žrtvuju imeci i životi i takvima Kur'an daje prednost u odnosu na one koji izbjegavaju borbu i ostaju kod svojih kuća: „One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i on svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu (Al-Nisā: 95). Ali se zadovoljava klečanjem po ćoškovima bogomolja bez ikakvog osjećaja odgovornosti prema društvu i svijetu.

11. Kur'an odvraća od širenja nedoličnih glasina: „One koji vole da s o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu“ (Al-Nūr: 19). Ali mi smo zaokupirani širenjem glasina i nanošenjem sramote i ljage drugima.

12. Kur'an poziva na dogovor i savjetovanje sa drugima: „i dogovaraj se s njima“ (Āli ’Imrān: 158); „i koji se o poslovima svojim dogovaraju“ (Al-Šūrā: 38). Ali mi se smatramo neovisnim i nemamo potrebu za savjetovanjem.

13. Kur'an ne izjednačava znanje sa neznanjem i glupošću: „Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju“ (Al-Zumar: 9); „Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi“ (Al-Ra’d; 16 ; Al-An’ām: 50); „zar su isto tmine i svjetlo“ (Al-Ra’d; 16). Ali ljudsko neznanje i sljepilo izvor su kontinuirane ovovremene faraonske sile.

14. Kur'an poziva umne da slušaju razne riječi i odaberu ono najljepše: „zato obraduj robove Moje koji Riječ slušaju i slijede ono najljepše u njoj“ (Al-Zumar: 17-18). Ali mi ignoriramo razmjenu mišljenja.

15. Kur'anski metod pozivanja u islam počiva na mudrosti i lijepom savjetu: „Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj“ (Al-Nahl: 125), a uprkos slijedećim kur'anskim ajetima: „U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti“ (Al-Baqara: 256); „pa zašto onda ti nagoniš ljude da budu vjernici“ (Yūnus: 99); „ti ih ne možeš prisiliti“ (Qāf: 45); „Ti poučavaj – tvoje je da poučavaš, ti vlasti nad njima nemaš“ (Al-Gāšiya: 21-22); „A Poslanik je jedino dužan da jasno obznani“ (Al-Nūr: 54, Al- Ankabūt 18); „Poslaniku je jedino dužnost da objavi“ (Al-Māida: 99); „Mi smo te poslali da istinu objaviš i da radosne vijesti i opomenu doneseš“ (Al-Baqara: 119, Fātir: 24); „Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju“ (Al-An’ām: 48); „i dužni smo samo da jasno obznanimo“ (Yā-sīn: 17); „tvoje je jedino da pozivaš“ (Āli Imrān: 20, Al-Ra’d: 40, Al-Nahl: 82); „ti si dužan samo da obznaniš“ (Al-Šūrā: 48); „Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti (Al-Dahr: 3) prisiljava se na prihvatanje religije.

16. Kur'an ukazuje da je Božija volja usmjerena na uklanjanje poteškoća: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate“ (Al-Baqara: 185). A mi svjedočimo da se sve čini kako bi se prouzročile poteškoće a ne olakšalo.

17. Kur'an poziva na očuvanje i tjelesnog i duhovnog čovjekova života: „ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao (Al- Māida: 32); „i ne ubijte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva“ (Al-Isrā: 33). Ali drugome se oduzima pravo na na materijalno i duhovno egzistiranje.

18. Kur'an odvraća od slijepog imitiranja (taklid) i povođenja za drugim bez znanja, spoznaje i osviještenosti: „Ne povodi se za onim što ne znaš“ (Al-Isrā: 36). Međutim čovjekova se sudbina povjerava drugima bez ikakve svjesnosti, promišljanja i budnosti.

19. Kur'an odvraća od zakidanja i nepravilnog vaganja: „Teško onima koji pri mjerenju zakidaju“ (Al-Mutaffifūn: 1). Ali se nemarno odnosi spram zakonskih obaveza i šeri'atskih dužnosti.

20. Kur'an čovjeku preporučuje samo trud i plodove vlastitoga zalaganja: „i da je čovjekovo samo ono što sam uradi“ (Al-Naǧm: 39). Ali svjedočimo kontinuiranim naporima u prevari i parazitskom načinu života.

21. Kur'an traži da se istina ne pokriva neistinom: „I istinu s neistinom ne miješajte i istinu svjesno ne tajite (Al-Baqara: 42); „O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zamračujete i svjesno istinu krijete“ (Āli Imrān: 71). Ali je, ipak, pokrivena.

22. Kur'an zahtijeva da sami sebi nalažemo činjenje dobra: „Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate (Al-Baqara: 44); „O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite“ (Al-Saff: 2). Ali je životna realnost da smo doista udaljeni od ovog kur'anskog načela.

23. Kur'an zahtijeva od čovjeka da djeluje u skladu sa vlastitim mogućnostima: „Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih“ (Al-Baqara: 286); „jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe, slast dati (Al-Talāq: 7). Ali se ne poštuje pravo poželjnog i od drugoga se zahtijevaju pretjerane dužnosti i obaveze.

24. Kur'an ne dopušta nasilje, ali, također, ne dopušta da se bude potlačen: „nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti“ (Kur'an, : 279).

25. Kur'an poziva na zbližavanje i integraciju: „Ovaj vaš ummet jedini je pravi ummet, a Ja sam – Vaš Gospodar (Al-Anbiyā 92, Al-Mu'minūn: 52). A mi svjedočimo eskaliranju pozoiva na tekfir i razjedinjenost.

26. Kur'an poziva na saradnju i potpomaganje u činjenju dobra: „Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti“ (Al-Māida: 2). A mi svjedočimo ujedinjavanju i koalicijama muslimana u grijehu i neprijateljstvu jednih protiv drugih.

27. Kur'an nas poziva da budemo svjedocima i na uzornost da poput svjetiljke svijetlimo drugima: „O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljka koja sija (Al-Ahzāb: 45-46). A Bog najbolje zna kakvi smo i šta radimo!!

28. I jednom rječju kazano Kur'an je za nas muslimane neiscrpnoo vrelo (Kevser): „Mi smo ti, uistinu, Kevser dali“ (Al-Kawsar: 1).

I plemeniti Poslanik poziva na jedinstvo muslimana a mi svjedočimo „udaranju u talambase rascjepkanosti i razdora“; on nas poziva da „pokrivamo“, a mi „otkrivamo“; on je bio oličenje iskrenosti, mi smo oličenje laži; on je bio izvor milosti za svakoga: „a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“ (Al-Anbiyā: 107), a mi smo izvor opterećenja za drugoga, on je etički kodeks primjenjivao sm na sebi, a mi etičnost očekujemo od drugih; on je bio izvor gordosti islama a mi uniženosti; on je „zatvarao oči“, a mi ih „širom razrogačimo“; on je s toplinom primao ruke, a mi ih s hladnoćom odbacujemo; on je molio oprost i milost za protivnike a mi živimo sa osvetom; on je pozivao na sticanje znanja: Traženje znanja je obaveza svakog muslimana; Tražite znanje od kolijevke do groba; Tražite znanje pa makar u Kini. A mi na neznanju i neosviještenost ljudi temeljimo vlast i ekspanzionizam. On je pozivao čovjeka na „veliki džihad“, tj. borbu sa vlastitim nefsom, a mi svjedočimo „malom džihadu“, i to opet „na putu nefsa“, a ne „na Allahovom putu“!!

Poslanik islama je vjerovao:

1. Koliko god više možete odustanite od kažnjavanja muslimana jer ako predvodnik pogriješi u opraštanju bolje je nego da načini grešku u kažnjavanju.

2. Kada se pojavi neodlučnost i kolebljivost odustanite od kažnjavanja i opraštajte pogreške velikanima makar zahtijevale kaznu i kažnjavanje.

3. Punina vjere je želja za dobrom i dobrobiti. Poslanik je, također, kazao da je temelj vjerovanja željeti dobro Bogu, Božijoj vjeri, Božijem poslaniku, Božijoj Knjizi, predvodnicima muslimana i svim muslimanima.

4. Vjera čovjeka je njegov razum i ko nema razuma nema ni vjere.

5. Temelj razuma je kompromis i obzirnost a dobročinitelji na ovom svijetu dobročinitelji su i na Ahiretu.

6. Kompromis je temelj mudrosti.

7. Musliman je onaj od čije ruke i jezika su sigurni drugi muslimani.

8. Više od svega kod mog ummeta brinu me predvodnici koji odvode u zabludu.

A to je tako stoga što smo se udaljili od Božije milosti i blagodati i sve je to prouzročilo patnje i tegobe koje su zahvatile islamski svijet: „A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali,, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili (Al- A'rāf: 96).

Utočište od nebogobojaznosti i nerazumnosti:

Kad takvaluk strastima ruke zatvori

Hakk tad' ruke razumu otvori (Mevlana)

Žalosno je stanje i današnje vrijeme muslimana. Međusobno grubi, a milostivi prema nevjernicima!! A nije to ono što kur'an traži od muslimana: „Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom“ (Al-Fath: 29). A ima li gore i sramnije sudbine za muslimane od te da ne prepoznaju glavnog neprijatelja; islam su uzeli kao predmet prepiranja i rasprava, a muslimani su postali oponenti jedni drugima i igračka u rukama stranaca.

Na koncu na temelju kazanoga smo shvatili da mi muslimani u cilju sticanja sigurnosti, prosperiteta i sveukupnog napredka, tj. u cilju dosezanja ovosvjetovne i onosvjetovne sreće nemamo niti možemo imati drugi izlaz osim da: postanemo čovjekom od potiljka do nožnog prsta, tj. da postanemo obrazac kur'anskog i ehli-bejtskog čovjeka, a to nije drugo doli njegovanje i čuvanje dva emaneta o kojima govori i predaja: Allahove Knjige i potomaka Ehli-bejta.

„Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje“ (Āli Imrān: 8).

Izvori:

Kur'an Časni

Nahǧol-fasāhe, Kalām-e Resulullāh