17._sekspirova_dramaU srijedu, 23.10.2013. godine sa početkom u 18 sati u Naučnoistraživačkom institutu “Ibn Sina” u Sarajevu održana je 17. redovna tribina, koja je ovoga puta bila posvećena temi “Šekspirova drama na tragu išraqi filozofije”. Predavač je bio prof.dr. Shahab Yar Khan, vanredni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Profesor Yar Khan na početku svoga pradavanja podsjetio je na historijski kontekst u kojem je nastala Šekspirova drama i naglasio da je to vrijeme u kojem na Istoku obitavaju tri velike i moćne države: Indija, Iran i Otomansko carstvo. Bilo je to vrijeme razvoja čuvene Isfahanske filozofske škole u Iranu koja je nastajala na temeljima Išraqi filozofije (filozofije prosvjetljenja), a koja će svoj vrhunac doživjeti sa Mulla Sadra Širazijem. Zahvaljujući prije svega braći Shirley, Englezi su imali izravnu komunikaciju s tadašnjim Iranom.

U nastavku svoga izlaganja, profesor Yar Khan istaknuo je kako se Šekspirovu dramu iz više razloga ne može smatrati tipičnom zapadnoevropskom dramom renesansnog razdoblja. Ona to nije ni po stukturi ni po izražajnoj formi, a ni po motivima. Ono što kao njezin temeljni motiv Šekspirovu dramu dovodi u izravnu vezu sa išraqi filozofijom ili filozofijom prosvjetljenja jest pitanje idealnog vladara (kralja u nastajanju) koje nedvojbeno korespondira sa sufijskim, irfani i išraqi kazivanjima o savršenom čovjeku (insani kamil). Naravno, tu je i čitav niz motiva koji govore o postojanju jedne takve veze i inspiracije. Otuda, prema riječima profesora Yar Khana, Šekspir je glasonoša išraqi mišljenja na Zapadu, kao što to svojedobno bijahu i Hermes, Platon, te Suhrawardi, Mulla Sadra i dr.

U nastavku svoga predavanja profesor Yar Khan osvrnuo se i na stanje savremenog svijeta i čovjeka u njemu, potcrtavši kako njime vlada rigidni materijalizam koji preplavljuje i nekoć tradicionalna muslimanska društva koja danas sve više bivaju lišena duha i duhovnosti i čiji prvaci se nadmeću u građenju kula i gradova, zaboravljajući i ignorišući činjenicu da upravo muslimani u svojoj povijesti baštine one uzore koji bijahu spremni na žrtvu, samoodricanje i „neposjedovanje“ zarad općih interesa i dobrobiti zajednice. Profesor je kao temelj svih čovjekovih nedaća naglasio neznaje odnosno odsustvo znanja i svijesti o sebi, dodavši kako znati jest jedanko biti.

Audio snimak tribine na engleskom jeziku možete slušati klikom ovdje.

17._sekspirova_drama117._sekspirova_drama2