1._promocija_Namirove_knjigeU srijedu, 4. 12. 2013. godine sa početkom u 18 sati u amfiteatru Naučnoistraživačkog instituta „Ibn Sina“ u Sarajevu, upriličeno je predstavljanje knjige prof. dr. Namira Karahalilovića „Kritičko izdanje djela Svjetiljka srcima Qattana Gaznawija“.

Nermin Hodžić, moderator ovog predstavljanja, na početku programa zahvalio je prisutnima, te predstavio autora, prof.dr. Namira Karahalilovića, vanrednog profesora perzijske književnosti na Odsjeku za orijentalnu filologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Moderator je naglasio da je ova knjiga ranije objavljena na perzijskom jeziku, u Iranu. Nakon kratkog uvoda, riječ su uzeli promotori.

Prvi je govorio dr. Jousef Mohammad Nejad (Institut za humanističke znanosti i kulturalne studije, Teheran). On je u svom izlaganju ponudio svojevrsnu skicu za pregled razvoja perzijske književne proze, posebno u klasičnome razdoblju, nastojeći locirati mjesto i ulogu rukopisa čije kritičko izdanje je evo ugledalo svjetlo dana i na bosanskom jeziku, te dodao: Rukopis Abu Mansoura Said ibn Mohammada Qattana Gaznawija karakteriše prilično jednostavan i neukrašen prozni stil, na osnovu kojega bi se moglo pomisliti kako je riječ o djelu iz desetog stoljeća, premda je autor ovog kritičkog izdanja s pravom ustvrdio da je Qattan Gaznawi živio u drugoj polovini XI i/ili prvoj polovini XII stoljeća. Profesor Karahalilović je svojom uvodnom studijom, te bilješkama i komentarima učinio tekst Svjetiljka srcima dostupnim i široj čitalačkoj publici. Radujemo da je sada ova knjiga dostupna i na bosanskom jeziku.

Dr. Ahmed Zildžić (Orijentalni institut u Sarajevu) je na početku svoga izlaganja upoznao prisutne sa samom strukturom knjige istaknuvši kako se ona sastoji od uvodne studije, izvornog perzijskog teksta te njegovog bosanskog prevoda. Zildžić je u nastavku kazao: Kada je riječ o recepciji djela onda možemo reći da je riječ o izuzetno popularnom štivu u perzofonom svijetu, posebno Iranu i Afganistanu, ali i Turskoj, Centralnoj Aziji, Indiji pa i Bosni gdje su zabilježeni rukopisni primjerci djela. To je još jedna potvrda do koje mjere je Osmanska Bosna bila integrisana u širi sistem obrazovanja, ali i čitalačkih interesa. Primjetan je također kontrast između potpune anonimnosti autora i velike popularnosti djela. Dr. Karahalilović je životopis autora rekonstruisao na temelju jedinog poznatog vrela, a to je samo djelo Svjetiljka srcima.

U metodološkom smislu, knjiga je pisana u žanru zamišljenog ili suspendovanog dijaloga, u formi pitanje – odgovor koja autoru omogućava i olakšava kanalisanje i navođenje narativa.

Iz samih pitanja se da naslutiti da je primarni zadatak knjige bio taj da pruži gotovo temeljito vjersko obrazovanje čitaocu iz oblasti islamske dogmatike i povijesti (islamska predhistorija od Adema a.s. do posthistorije Sudnjega dana, između je hijatus o kome autor ne govori ništa).

Ovaj obrazac pitanja-odgovora je imao dvojnu funkciju: didaktičku (prenošenje znanja) i dijalektičku ili argumentativnu (pripremanje misionara kome su predočeni odgovori na očekivana pitanja pripadnika drugih vjera). Ova posljednja funkcija se u arapsko-islamskoj tradiciji razvila pod snažnim utjecajem Aristotelovog djela Organon, koje je muslimanske teologe podučavalo sposobnosti disputacije. Unatoč dvojnosti funckije, u Srednjem vijeku je obrazac bio skoro isključivo didaktički: odnos, upotrebljavao se za prenošenje specifičnog znanja u djelima te vrste u kojima se sumira mnogo toga što bi čitalac inače morao tražiti po mnoštvu izvora i knjiga (u slučaju ove knjige, to bi bili izvori poput Maqdisija, Suyutija, Mas’udija, Tabarija i drugih.

Doc.dr. Munir Drkić (Filozofski fakultet u Sarajevu) o knjizi prof. dr. Karahalilovića je rekao: Ova knjiga sastoji se iz tri osnovna djela: uvodne studije (str. 11 – 83), kritičkog izdanja teksta na perzijskom jeziku (83 – 172) i prijevoda originalnog teksta na bosanski jezik s komentarima (173 – 306), uz dodatak sažetka na bosanskom i engleskom jeziku, popisa izvora i literature, indeksa imena i pojmova, te priloga originalnih rukopisnih primjeraka analiziranog teksta. Već se iz ovoga vidi da je posrijedi veoma seriozna studija, koja bi se – prema obimu obavljenog posla i ozbiljnosti pristupa – mogla nazvati i trima odvojenim knjigama... Qattān Ġaznawī, autor Svjetiljke srcima, pokazuje zavidnu umješanost u dijalogu s tradicijom i preradi ranije ustaljenih tema i motiva, što bi trebalo značiti kako ovo djelo možemo smatrati originalnim, onako kako se to shvata u orijentalno-islamskoj kulturnoj tradiciji. Što se tiče vrijednosti djela, može se zaključiti da ono ne spada u najveća remek-djela perzijske proze, ali ga krase brojne književno-estetske vrijednosti, od kojih se posebno ističu „karakteristična upotreba pitanja i odgovora“ (bez presedana dotad u pisanoj tradiciji na perzijskom jeziku), te „iznimno lijepa i tečna perzijska proza“. (str. 48) Treći dio uvodne studije govori o pripremi kritičkog izdanja djela Svjetiljka srcima, gdje su predstavljeni rukopisni primjerci korišteni prilikom pripreme kritičkog izdanja, zatim predočene osnovne jezičko-stilske osobenosti osnovnog rukopisa i konačno izložen metod pripreme kritičkog izdanja djela.

Audio snimak tribine: http://www.youtube.com/watch?v=NfyHcf8K0HU&feature=youtu.be

2promocija_Namirove_knjige3naslovna-promocija_Namirove_knjige