IMG_3014Dvadeset i četvrta po redu tribina „Ibn Sina“ održana je u srijedu 1. oktobra na temu „Dešavanja na Bliskom istoku i međunarodna sigurnost“. Uvodničar tribine, gospodiin Zlatko Dizdarević, bh. novinar, publicista i nekadašnji diplomata, u svom je izlaganju naglasio da u većini analiza, posebno onih medijskih, koje tretiraju bliskoistočna dešavanja, u pravilu biva zanemaren prvi, geostrateški nivo, a pažnja se usmjerava na regionalne i odnose u pojedinim ondšnjim društvima.

Nude se odgovori na pitanja ko, kada i gdje, ali ne i odgovor na pitanje zašto? Dizdarević ističe geostrategiju energije i geostrategiju teritorije kao glavne uzroke aktuelnih dešavanja. Geostrateški interesi postižu se angažmanom domaćih snaga na terenu, posebice onih esktremnih i radikalnih, što se opet uklapa u doktrinu „neophodnog neprijatelja“ koja nakon Hladnoga rata i raspada Sovjetskog saveza uključuje borbu protiv terorizma i islamizma.

Govoreći o događanjima na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi u prethodnim godinama, o onome što je nazvano “Arapskim proljećem”, Dizdarević je podsjetio da su obavještajne strukture iz zemalja Zapada opremile i obučile 17 hiljada ratnika, uključujući i Al Kaidu, iskoristile ih za svrgavanje Gadafija u Libiji, a onda u Maliju da bi se, na koncu, većina tih obučenih ratnika obreli u Siriji kako bi formirali tzv. Slobodnu vojsku Sirije. Ove trupe su u Siriju transportovane preko Turske teritorije, a sve ovo odvijalo se uz saradnju zaljevskih zemalja, posebno Saudijske Arabije… Što se tiče aktuelnih napada tzv. Alijanse na ISIL, Dizdarević je iskazao stanovitu sumnju u stvarni cilj, naglašavajući mogućnost da se ustvari radi o dugoročnom i postepenom nastavljanju rušenja Asadovog režima. Dizdarević je, podsjećajući na svoje višekratne boravke u Siriji u toku sirijske krize, kazao kako izvješća velikih svjetskih meidjskih kuća uopće ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu. Tako se, naprimjer, stvara slika o Asadovom režimu kao tiranskoj vlasti, dočim se radi o rijetkom sekularnom režimu u arapskom svijetu, koji – premda nije baš idealna demokratija zapadnog tima - je omogućavao značajne slobode, njegovao suživot različitih etničkih i religijskih skupina, omogućavao razvoj srednje klase kao uvjeta za razvoj svakoga društva, naglašavajući kako su nemiri u Siriji uistinu počeli kao protest nezadovoljnih građana, ali je ta njihova “revolucija” jednostavno “ukradena”. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je Sirija postala metom u situaciji kad nije imala niti jednog dolara duga prema Svjetskoj banci i Internacionalnom monetarnom fondu.

Osvrćući se na pitanje međunarodne sigurnosti u ovom kontekstu Dizdarević je istaknuo da američke stratege zabirnjava opasnost koja prijeti od Kine, zbog njenog ubrzanog ekonomskog razvoja, odnosno približavanja interesa Kine i Rusije. Otuda, prema Dizdarevićevom mišljenju, mijenjanje političke karte Bliskog istoka možemo posmatrati kao otvaranje lakšeg pristupa Rusiji i Kini. A, u ovom kontekstu treba spomenuti i ekonomsku uniju zemalja BRICS-a kojima se na izvjestan način pridružuje i Iran.

U drugm dijelu ove dvosatne tribune, slušatelji su iznijeli neka svoja zapažanja te postavili nekoliko pitanja uvodničaru Dizdareviću.

 

Zlatko Dizdarević bio je novinar i urednik u sarajevskom Oslobođenju, od 1971. do 1996. godine (s manjim prekidima), urednik sedmičnika Svijet, dopisnik iz Kaira i izvještač sa Bliskog istoka. Obnašao je i dužnost ambasadora Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj i Jordanu s akreditacijama u Libanu, Siriji i Iraku. Autor je sedam knjiga koje su prevođene i objavljivane u dvadesetak zemalja, aposebnu popularnost u posljednje vrijeme ima njegova knjiga “Hiljadu i druga noć”.

IMG_3009IMG_0003