Sigurnost životne sredine u svijetu bez nasilja

 

Environment Security in The Free Violence World

 

Maryam Rezaeian Ramsheh (Mr.sci – Univerzitet Teheran

 

 

Poštovani dame i gospodo;

 

Čista životna sredina, zdravi voda i zrak, plodna zemlja, neke su od velikih Božijih blagodati koje, iz dana u dan, u velikoj mjeri na ovoj našoj planeti nestaju. I samo usputni pogled na stanje životne sredine u svijetu ukazuje na činjenicu da je Zemlja, u posljednjih nekoliko decenija usljed čovjekovih aktivnosti, pretrpjela nenadoknadive štete. Nemar u odnosu na potencijale izdržljivosti životne sredine, neodgovarajuća eksploatacija prirodnih resursa, pohlepa i nasilje čovjeka u iskorištavanju životne sredine i, na kraju nemar, u globalnoj politici u pogledu eksploatacije prirodnih izvora, stvorili su uvjete u kojima su sva društva suočena sa problemima životne sredine: problemima koji nisu posebnost Irana, Bosne, Bliskog istoka ili Balkana, nego predstavljaju ozbiljnu opasnost za cijeli svijet.

To su faktori koji, u ne tako dalekoj budućnosti, mogu suočiti čovječanstvo sa nedostatkom bioloških resursa, uzdrmati države i rezultirati povećanjem nasilja i čak izazvati nacionalne i etničke sukobe. Danas je neophodno da, radi dosezanja do svijeta bez nasilja. obratimo više pažnje faktoru životne sredine.

U ovom kratkom obraćanju nemamo namjeru iznositi teorije ili pravne norme neophodne za obezbjeđenje sigurnosti životne sredine jer smo, manje ili više, sa njima svi upoznati i time smo se bavili u pripremljenom tekstu. Naš cilj u ovom kratkom izlaganju je da, ukazujući na neke postojeće činjenice u dva segmenta; „sigurnost životne sredine u ratovima“ i „sigurnost životne sredine u ljudskom razvoju“, pobudimo Vaše interesovanje za aktuelne opasnosti.

 

Dame i gospodo

U prvom dijelu ukazujemo na potrebu veće pažnje prema „sigurnosti životne sredine u ratovima“. Treba reći da ljudska društva ratne gubitke i štete računaju prebrojavanjem ubijenih i ranjenih, vojnih i civilnih žrtava, devastacije gradova i sela i imovine ljudi i upravo zbog toga je životna sredina uvijek bila zaboravljena žrtva ratova i, nažalost, napredna tehnologija u ratovima pretvorila se u sredstvo za izazivanje većih šteta na životnoj sredini.

Bombardovanje naftnih izvora i hemijskih postrojenja u toku ratova uglavnom rezultiraju nekontroliranim širenjem otrovnih materija i nemjerljivim okolinskim i ekološkim štetama. Kao primjer može se ukazati na prvi rat u Perzijskom zaljevu tokom kojeg je irački režim po naređenju Sadama Huseina samo u jednoj oblasti zapalio 800 kuvajtskih naftnih izvora. Opseg ove katastrofe je bio toliki da se ona spominje kao „okolinski terorizam“ .

Pored ovih slučajeva, korištenje nuklearnog i hemijskog oružja u ratovima je još jedna gorka priča koja se ne može jednostavno zanemariti. Kao primjer može se ukazati na upotrebu atomske bombe u Hirošimi i Nagasakiju u Japanu, prije pola stoljeća, ili na opsežnu upotrebu hemijskog oružja od strane iračkih snaga u ratu protiv Irana čiji su negativni utjecaji na životnu sredinu neprocjenljivi.

Sa druge strane, pored ovih destruktivnih aktivnosti, današnja generacija živi na skladištima razornog atomskog, hemijskog i biološkog oružja; oružjima koja će u slučaju eksplozije ili nemogućnosti kontrole zauvijek uništiti ljude i njihovu životnu sredinu. Ovim problemima treba dodat i minirana područja, upotrebu municije sa osiromašenim uranijumom i stotine drugih destruktivnih utjecaja.

Svijet je do sada bio svjedok mnogih ratova koji su se desili u ime obezbjeđenja sigurnosti, pravde i mira, ali u svim tim ratovima, od samog početka, životna sredina i prirodi izvori su bili tihe žrtve.

Sukobi tokom kojih su ekosistemi pretrpjeli ozbiljne štete a devastacije vodnih i zemaljskih reusrsa i bioraznolikost mogu biti, u ovakvim situacijama, nepovratne ili da se ne nadoknade tek kroz nekoliko generacija. Prema tome neophodno je od međunarodne zajednice i strana u sukobima uporno zahtijevati da se, umjesto sukobu usmjere dijalogu, suzdržanosti i mirnom rješavanju konflikata jer, ukratko, rat i životna sredina nisu ni u kakvoj suglasnosti.

 

Dame i gospodo

U drugom dijelu želimo da ukažemo na opasnost koja je za životnu sredinu opasnija od ratova. Da bi se uništio život na zemaljskoj kugli više nema potrebe za vojnim sukobima i korištenjem rušilačkog oružja koje ima velike destruktivne učinke, nego ukoliko ne promijenimo način života i metode proizvodnje i potrošnje, biti ćemo svjedoci nevjerovatno brzog uništavanja zemaljske kugle, ravnog ratovima ili čak intenzivnijeg od njih. Da bi ukazali samo na jedan dio širokog obima ove krize ukratko ćemo ukazati na opasnosti koje prijete okolini i koje će u bliskoj budućnosti rezultirati globalnim katastrofama;

Pitanje vode: Zbog nepravilnog upravljanja resursima vode, u svijetu svakog dana umire više od 25 hiljada ljudi i otprilike dvije trećine svjetskog stanovništva nema pristup čistoj vodi i to u situaciji kada je mali dio vode na našoj planeti upotrebljiv, a 97 % vode na zemlji čini slana voda okeana i mora.

U vezi zraka treba da znamo da je djelovanje čovjeka klimatske uvjete učinilo toliko nestabilnim da je u domenu stakleničkih gasova trenutni nivo ovih gasova viši od njihovog ukupnog nivoa u prošlih dvadeset miliona godina. Oko polovine gradskog stanovništva u svijetu, znači oko milijardu stanovnika živi u uvjetima visoke koncentracije ugljen dioksida dok je milijardu osoba izloženo drugim vrstama zagađenja. Uništavanje ozonskog omotača u nekim područjima izazvalo je ozbiljnu zabrinutost.

Što se tiče siromaštva treba reći da je prema procjenama UN-a broj siromašnih u svijetu premašio 1,5 milijardu i dvostrana povezanost siromaštva i uništavanja životne sredine, koja se tumači kao „uništavanje ekosistema iz nužde“ od strane siromašnih, također ubrzava uništavanje životne sredine.

U vezi povećanja stanovništva trebamo znati da će broj stanovnika Zemlje do 2050 bilježiti značajno povećanje i dostići će osam i po milijardi. Ovo povećanje stanovništva izazvati će povećanje potreba i shodno tome širu eksploataciju i veći nedostatak prirodnih resursa i možda pojavu više svjetskih sukoba.

Kada je u pitanju odumiranje živih vrsta naučnici predviđaju da će u narednih trideset 20 % biljnih i životinjskih vrsta nestati dok će u narednih sto godina 50 % ovih vrsta zauvijek odumrijeti.

Treba također reći da je samo 22 posto površine Zemlje pogodno za sjetvu, međutim treba istaći da je plodno zemljište u većini dijelova svijeta podložno eroziji i nestajanju. Rezultati naučnih istraživanja također potvrđuju da je 10 do 11 posto plodnog zemljišta u svijetu zagađeno u tolikoj mjeri da je njegovo ponovno oživljavanje otprilike nemoguće.

Dame i gospodo

Ovo što je izrečeno predstavlja kratak pregled destrukcija kojima je izložena naša životna sredina usljed ljudskih aktivnosti koje su uglavnom produkt razvoja. Zato je logično da države i međunarodne organizacije ozbiljnije posvete pažnju ovom pitanju i ne dozvole da životna sredina bude žrtva razvoja. U vezi s tim Islamska Republika Iran je, pristupajući međunarodnim konvencijama i usvajanjem određenih zakona, poduzela značajne korake. Među njima je posebno značajan član 50 Ustava Irana u kome se jasno kaže: „U Islamskoj Republici očuvanje životne sredine se smatra općom obavezom...Zbog toga su zabranjene ekonomske i druge aktivnosti koje izazivaju zagađenje životne sredine ili njeno nenadoknadivo uništavanje.“

Dame i gospodo

Ne treba zaboraviti da je za održivi razvoj potrebna održiva životna sredina. Sa druge strane, životna sredina je i sama okvir za mir i sigurnost. Isto kao što, ukoliko ne bude mira i sigurnosti, životna sredina dolazi u ozbiljnu opasnost. U konačnici životna sredina, održivi razvoj i održivi mir mogu se uporediti sa uglovima trougla koji obezbjeđuje sigurnu i odgovarajuću sredinu za čovjeka. I čovjek u takvoj odgovarajućoj sredini može postići smiraj i ostvariti svoje davne ideale i želje i dosegnuti do svog idealnog života.

Na kraju, treba da znamo da poduzete međunarodne aktivnosti u pravcu sučeljavanja sa nasiljem nad životnom sredinom, mada su dobile pravni okvir kroz usvajanje brojnih dokumenta kao što su „Deklaracija iz Štokholma“, „Deklaracija iz Ria“ i „Univerzalna povelja o zaštiti prirode“, još uvijek nisu dobile globalno priznanje kao obavezujuće norme međunarodnog prava. Zbog toga je stvaranje međusobnog razumijevanja među ljudima u smislu da se nasilje protiv životne sredine tretira kao „zajednička prijetnja čovječanstvu“ jedna od obaveza koju publicisti, mediji i političari trebaju isticati i stvarati uvjete uzajamne saradnje s ciljem stvaranja svijeta bez nasilja u svim njegovim dimenzijama.

S nadom u svijet bez nasilja...