Izlaganje dr. Rouhollah Ghaderija, direktora Naučnoistraživačkog instituta “Ibn Sina”

 

Ljudska sigurnost ; okvir za razumijevanje sadašnjih međunarodnih odnosa

(studija slučaja: Ustav IR Iran)

 

Najtoplije selame upućujem svim prisutnima. Zahvaljujem se onima koji od samog početka prate rad ovog našeg simpozija.

Prema ustaljenoj praksi, na početku izlaganja ću aktualizirati tri pitanja i nastojat ću, bez ulaženja u detalje, dati odgovor na njih. Na kraju ću ponuditi nekoliko prijedloga:

1. Šta se podrazumijeva pod ljudskom sigurnošću?

2. U kakvom su odnosu jačanje ljudske sigurnosti i smanjenje nasilja i ekstremizma?

3. Sumiranje i nekoliko prijedloga

Šta podrazimijevamo pod ljudskom sigurnošću?

Ljudska sigurnost je pojam koji jasno pokazuje da je sveobuhvatna sigurnost čovjeka najvažniji cilj sigurnosne politike na nacionalnoj i međunarodnoj ravni. Na tragu toga ljudska sigurnost podrazumijeva spokoj i osjećaj sigurnosti kod čovjeka u pogledu očuvanja života, materijalnih i duhovnih prava te uživanje temeljnih prava i sloboda. Ljudska sigurnost na temelju izvještaja UNDP –a iz 1994. sadrži različite aspekte, kao: 1. Ekonomska sigurnost (prevazilaženje siromaštva; zadovoljstvo prihodima; zapošljavanje i ukidanje nezaposlenosti; pravednost; odgovarajući ekonomski napredak; politika prosperiteta i postojanje temeljne i sigurne egzistencije za čovjeka); 2. Prehrambena sigurnost (raspolaganje dovoljnim izvorima; odgovarajuća hrana; raspolaganje hranom prvoklasnog kvaliteta; zdrava i dovoljna prehrana; pravedna distribucija hrane); 3. Zdravstvena sigurnost (dostupnost zdravstvenog nadzora; zaštita bolesnika oboljelih od zaraznih bolesti; korištenje zdravih izvora vode; čist zrak; dostupnost zdravstvenim olakšicama; pravilna ishrana; osiguravanje lijekova u dovoljnoj količini; osiguravanje kvalitetnih i raznovrsnih vakcina za članove društva; lak, siguran i jeftin pristup zdravstvenim uslugama; osiguravanje zdravstvenog osiguranja ); 4. Ekološka sigurnost (zaštita od zagađenosti; pristup higijenski ispravnoj i čistoj vodi; povećanje plodnih površina; pošumljavanje; smanjenje zagađenosti zraka; čuvanje životnog okoliša; smanjenje otrovnih gasova); 5. Lična sigurnost (dostojanstvo čovjeka; uživanje ljudskih prava; fizička zaštita od mučenja, rata i zločinačkih napada; nadziranje krivičnih djela i šverca; borba protiv ropstva i prinudnog neplaćenog rada; spriječavanje lošeg ophođenja prema ženama i djeci); 6. Društvena sigurnost (očuvanje tradicionalnih kultura; društvena pravda; besplatno školovanje za sve članove društva; efikasnost obrazovnog sistema i njegova usklađenost sa nacionalnim i lokalnim potrebama; borba protiv etničke diskriminacije, etničkoga genocida, raslojavanja porodice, nestanka jezika i tradicionalnih kultura) 7. Politička sigurnost (polčitičke slobode; legalna prava; poštivanje elementarnih prava; politička stabilnost). Tretiranje ljudskih sigurnosnih kategorija iznova potvrđuje uvažavanje ljudskih prava i humanističkih prava jer je nit spojnica ovoga dvoga, tj. „pravo na život“ temelj ljudske sigurnosti.

Ljudska sigurnost na čovjeka (građanina) motri kao na izvor sigurnosti, ne na vlade ili vladare i u jednom precizinijem značenju radi se o osiguranju nacionalne sigurnosti a ne režimske sigurnosti. Drugim riječima, ljudska sigurnost temelji se na pozitivnom diskursu, ne na negativnom diskursu sigurnosti; tj. na „jačanju efikasnosti vlasti“ i „zadovoljstva ljudi“. Dakle, ljudska sigurnost podrazumijeva fizičku, duhovnu i sigurnost u očuvanju života ljudi, tj. očuvanje ovosvjetovnog napredka i sigurnosti i osiguranje onosvjetovne sreće. Ovo nužno iziskuje jedan monoteistički pogled, ne ateistički.

1. U kakvom su odnosu jačanje ljudske sigurnosti i smanjenje nasilja i ekstremizma?

Odgovor na ovo pitanje iziskuje, prije svega, odgovor na jedno ozbiljnije pitanje, a to je šta je korjen nasilja i ekstremizma?

Generalno uzev, izvor nasilja potječe iz lišavanja ili čak osjećaja lišavanja i oduzimanja. Svaki oblik lišavanja u zavisnosti od vrste, mjerila, razine, jačine i dubine za sobom povlači tri vrste nasilja: „mentalno“, „jezičko“ i „praktično“ nasilje. Dakle, korjen nasilja skriven je u dva generalna elementa: 1. Materijalni i fizički elementi (siromaštvo, nezaposlenost, stanovanje, zdravstvo ...) 2. Duhovni i egzistencijalni elementi (osjećaj poniženosti i odsustva identiteta); treći element (element uplitanja vanjskih faktora).

Kakvu poziciju zauzima ljudska sigurnost u Ustavu IR Iran?

Ustav IR Iran usvojen je temeljem referenduma1979., kao jedan novi politički sistem i temelji se na dva osnovna principa „republikanstvo“ i „islamijet“. Sistem Islamske republike, sukladno Ustavu, je sistem utemeljen na „vjerovanju u dostojanstvo čovjeka i njegovu slobodu“ (član 6, princip II) i „sreći čovjeka u svim ljudskim društvima smatra svojim idealom i nezavisnost i sloboda i vladavina prava i pravednost za sve ljude) (princip 154).

Ustav IR Iran iako je kodificiran i usvojen, ali još uvijek u političkoj književnosti i društvenim istraživanjima se nije na teorijskoj ravni aktualiziralo pitanje čovjekove sigurnosti. Ali u samom Ustavu spostoje principi koji se odnose na ovo (principi 9,12, 13, 14, 19, 20, 22, 23, 24, i 29) (zdravstvena sigurnost); 38 (lična sigurnost; 50 (sigurnost okoliša), a to je iz razloga što se Ustav „nadahnjuje“ božanskim naučavanjima i što vodi računa o čovjekovoj urođenoj prirodi . fitretu.

Princip 9 Ustava ide i dalje od ovoga i opotvrđuje nerazdvojivost ova dva pojma u IR Iran: „U IR Iran ne mogu se razdvojiti sloboda, nezavisnost, jedinstvo i teritorijalna cjelovitost i očuvanje ovoga je dužnost vlade i pripadnika naroda. Nijedan pojedinac ili grupa ili dužnosnik nemaju pravo pod krinkom slobode narušiti političko - ekonomsku i kulturnu nezavisnost, sigurnost i teritorijalni integritet IR Iran i nijedan dužnosnik nema pravo u ime očuvanja nezavisnosti i teritorijalne cjelovitosti negirati legalne slobode“.

Ovaj princip koji potvrđuje da u osnovi ideje Islamske republike su legalizovana prava i nacionalna sigurnost, ukazuje da je u ideji Islamske republike nacionalna sigurnost pojam utemeljen na čovjeku kao na središnjoj osi i stoga korespondira sa generalnom idejom ljudske sigurnosti i njezine relacije sa nacionalnom sigurnosti.i neki drugi principi Ustava (68, 78, 79, 82) govore da u ideji Islamske republike se centralno mjesto daje čovjeku kada se radi o nacionalnoj sigurnosti.

Princip 22 Ustava; „autoritet, život, imovina, prava, stanovanje, posao čovjeka su zaštićeni od ataka osim u slučajevima kada do Ustav dopušta.“ Princip 22 Ustava ljudsku sigurnost osigurava u jednom širem pojmu. Ovaj princip obuhvata različite aspekte uživanja temeljnih prava i sloboda. U principu 22 potvrđuju se lična čovjekova intima (posao, stan), pravna sigurnost (osiguravanje političkih prava), lična sigurnost (fizička, sigurnost imovine), pravna sigurnost (ova sigurnost je detaljnije obrazložeba u principima 34 i 35). Osim toga, princip zakonitosti kažnjavanja (princip 36) i nevinosti (princip 37) osigurava očuvanje pravne sigurnosti građana.

1. Sumiranje i nekoliko prijedloga

Sektaštvo i ekstremizam predstavljaju izazove i prijetnju na globalnoj ravni.

- Nasilje i ekstremizam proizvodi su sektaškog i ekstremističkog intelektualnog sklopa

- Tekfir je proizvod antignostičke, antifilozofske i antiracionalne misli.

- Ekstremisti nastoje umjesto „diskursa zbližavanja i integracije“ ponuditi „diskurs takfira i rascjepkanosti“

- Borba sa ekstremističkom i terorističkom misli je osjetljivija i važnija od borbe sa samim ekstremistima i teroristima.

- Formiranje terorističkih i ekstremnih grupa je veoma jednostavno ali ih je nemohuće kontrolirati. Utemeljitelji i podržavatelji ovih grupa znaju da ih „povijest neće spominjati po dobru i da će prije ili kasnije terorizam zahvatiti i njih same. Možda je terorizam jedini mač koji će prije ili kasnije odsjeći svoje ruke. Ili prema ovoj iranskoj poslovici: „Onaj ko posije vjetar, požnjet će oluju“.

- Terorizam sa svim njegovim očitovanjima sa kojim god ciljem i odkoga god dolazio treba odbaciti i osuditi. Jer ja uvijek stojim na stajalištu da „cilj koliko god bio legalan i zakonski, ne opravdava sredstva“. U islamu, za razliku od makijavelističkog stajališta,

- cilj odabira sredstvo a ne opravdanje!!

- Ako je Uzvišeni Bog čovjeku ukazao poštovanje i dostojanstvo, „Mi smo čovjeka odlikovali“ zašto i mi ljudi ne poštujemo to ljudsko dostojanstvo ako vjerujemo da smo zastupnici Božiji na zemlji, a to uistinu jesmo.

Strast i huja svijet narušavaju inače bi bio šerbe u šerbetu

(Rumi)