IMG_1U srijedu, 21.01.2015. godine, održana je 27. Mjesečna tribina “Ibn Sina”. Ovosedmična tribina u Naučnoistraživačkom institutu u Sarajevu bila je ustavri nastavak ranije započete serije predavanja na temu “Racionalnost i religioznost”, a predavači su bili prof. Mehmedalija Hadžić i dr. Mubina Moker.

Svojim predavanjem naslovljenim s „Kako čitati Kur'an“ prof. Mehmedalija Hadžić poziva na otpočinjanje ozbiljnog razgovora i razmišljanja o tome kako promijeniti preovladavajuće muslimansko mišljenje danas i tako izaći iz stanja u kojem se muslimani uglavnom nastoje adaptirati modernom načinu života prilagođavajući svoja uvjerenja i ponašanja zahtjevima koja on nameće. Pojasnio je da se u spomenutom naslovu, ustavri, skriva pitanje: Da li muslimani, zaista, čitaju Kur'an Časni koji je Božija Riječ, Božiji govor, Svjetlo i Duh od Boga Višnjeg, odnosno Božija Objava svim svjetovima, i u kojem je dato „objašnjenje za sve“ (tibjan). Prva riječ Objave poslaniku Muhammedu, neka su Božiji blagodati i mir s njim, bila je u obliku zapovijedi „čitaj!“ (ikre'). Predavač je podsjetio na osnovna značenja ove riječi i kur'anska ajeta u kojima se ona spominje u svim svojim izvedenicama. Ukazao je na značenjsku vezu riječi „čitanje“ sa značenjem sastavnice „učenje Kur'ana“ koju bosanski muslimani koriste u svom odnosu prema Božijoj Knjizi. Ovdje je predavač iznio zanimljivo razmišljanje i u vezi sa značenjem arapske riječi „derese“. Obično se danas koriste njezina značenja: učiti, izučavati i studirati dok se potpuno zanemaruje njezino prvotno značenje: zamesti, ozbrisati trag. On je pokušao pokazati kako je ovo značenje kompatibilno sa spomenutim značenjima. Koliko je važno dosegnuti i razumjeti svekoliki sadržaj riječi „čitanje“ govori činjenica da muslimanski znalci, i ne samo oni, i dalje vode oštre rasprave o tome u pokušaju razumijevanja kur'anske poruke. Jedan od povoda za otvaranje ovog pitanja u nas jeste i knjiga poznatog tuniskog filozofa i antropologa Jusufa es-Sidika (na francuskom i arapskom jeziku) u kojoj ovo pitanje raspravlja na način koji neki oštro osuđuju i odbaciju dok ga drugi prihvataju s odobravanjem. U izdanju na arapskom jeziku knjiga nosi naslov „Mi još nismo pročitali Kur'an“. Predavač se ukratko osvrnuo na poruku ove knjige kao i na neka ranija slična djela muslimanskih autora kao što su Muhammed Halefulah, Muhamed Arkun, Nasr Ebu Zejd i dr.

Dr. Mubina Moker u prvome dijelu svoga predavanja pod naslovom “Od pasivne imitativnosti ka duhovnoj osviještenosti” govorila je o recipijentu kao djelatnom sudioniku komunikacijskog procesa te navela: I dok je znanost o književnosti na Zapadu tek u drugoj polovini XX st. aktualizirala komunikacijsku prirodu književnosti, dotle se već u XI st. u gnostičkim djelima na perzijskom jeziku jasno uočava odvijanje komunikacijskog procesa između autora i recipijenta, upravo upotrebom vokativa i imperativa. U drugom dijelu svoga predavanja dr. Moker je, govoreći o pasivnoj imitatitvnosti, kao jedan od glavnih izvora te pojave kod primatelja porukenavela duhovnu pohlepu. Ovu svoju tvrdnju potkrijepila je stavovima nekolicine klasičnih autora muslimanske učenosti i duhovnosti. U nastavku je govorila o odnosu racia i islamske gnoze, te potrebi za unutarnjim vodičem i ezoterijskim razumijevanja poruke. Poseban naglasak dr. Moker je stavila na razlikovanja taqlida od teslima.

IMG_2IMG_3IMG_4IMG_5