1U Naučnoistraživačkom institutu “Ibn Sina” u Sarajevu, sinoć je je održana tribina o temi “Socijalna dimenzija ljubavi – Mevlana i Šekspir”, a predavači su bili prof.dr. Shahab Yar Khan i mr. Saeid Abedpour.

- Ljubav je proces koji se razvija postepeno sve do konačnog stanja kojega Šekspir zove posljednji znak, kada postajete onaj koga volite, voljeni voljenog, to je spoj vjernih duša, simfonija. Ljubav je svrha postojanja – kazao je pored ostalog prof. Khan, analizirajući Šeksiprovu i i Mevlaninu ljubav kroz dimenziju intelekta i intuicije, intelekt uvijek propituje, traži odgovore, a intuicija se gotovo uvijek suprotstavlja intelektu.
Nadalje je kazao, da iako je ljubav emocija, prožeta patnjom, sjetom, čežnjom, ona se najprije pojavljuje u srcu onoga ko voli, potom ulazi u srce voljenog, onako kako je Šekspir i opisao u “Romeu i Juliji”, to je proces koji se razvija u igru do konačnog pokreta, a svrha tog konačnog je pronaći konačnu ljubav, spajanje u jedno.
-Djelo “Romeo i Julija” je stanje svijesti potaknuto darom ljubavi, vatrom u očima i suzama koje Šekspir naziva kišom emocija, onda ljubav postaje beskrajna kao more, što je više dajem više je imam – kazo je prof.Khan dodajući da je se u orijentalnoj poeziji to stanje zove “fena fillah – nestajanje u Ljubavi”.

Predavači su naglasili da je svjetovna ljubav ljubav kralja Lira prema domovini, a to je zapravo i put čovjeka koji vodi prema zbiljskoj, suštinskoj ljubavi, onoga koji voli i onog koga se voli.
– Misija očuvanja istinske Božije poruke, bila je povjerena istinskim spoznavaocima ljubavi – kazao je prof. Abedpour te naglasio da je odnos Rumija i njegova djela Mesnevija poput odnosa Boga i Njegova poslanika Muhammeda a.s.
Istakao je da ukoliko čovjek nije istinski zaljubljenik, onda je teško takvom čovjeku govoriti o ljubavi, onoj suštinskoj u kojoj nestaje svaki proračunati pokret, u kojoj nestaje ego, postoji amo “ašk”.

2345678