IMG_1U organizacij Naučnoistraživačkog instituta „Ibn Sina“ iz Sarajeva, u Centru za kulturu u Mostaru, u subotu, 28.03.2015. godine održan je jednodnevni simpozij na temu „Tesavvuf i društvo“, a u povodu druge godišnjice preseljenja rahmetli Senada Mićijevića.

Na početku rada Simpozija, Nermin Hodžić govorio je o liuku i djelu rahmetli Mićijevića, istaknuvši njegov bogat istraživački i spisateljski opus, nenamteljivost i skromnost, ali i činjenicu da Senad i njegova djela nisu baš nailzaili na razumijevanje, već naprotiv, na ignorisanje i izolaciju. Hodžić je naglasio kakoje baš rahmetli Senad bio jedan od prvih ljudi od javne riječi i pera koji je još devedesetih godina upozoravao na opasnosti koje našemu društvu prijete od ekstremnih i radiklanih interpretacija i prakticiranja vjere islama.

Muamer Kodrić u svom je izlaganju govorio o tradiciji Sultan Nevruza u Bosni i Hercegovini, naglasivši kako je riječ o jednom od najstarijih blagdana u ljudskoj civilizaciji. Kodrić je pojasnio postojanje različitih vidova obilježavanja tog Praznika proljeća diljem svijeta, a onda se osvrnuo i na sufijsku tradiciju na ovim prostorima.

Alija Dilberović je u svome izlaganju predstavio dokument iz devetnaestog stoljeća koji svjedoči o postojanju još jednog ogranka Nakšibendijskog sufijskog tarikata u Bosni i Hercegovini, pored onoga koji se veže za Oglavak, odnosno Živčiće. Dilberović je, naime, predstavio kopiju i prijevod jednoga virda koji se veže za nakšibendijskog šejha iz Banja Luke.

Nusret Čolo govorio je o Ali-paši Rizvanbegoviću Stočeviću, kao velikom vakifu iz devetnaestog stoljeća. Predstavivši četiri njegove vakufname koje govore o uvakufljenju mesdžida i tekija na prostoru Stoca, Mostara i Foče, Čolo je rasvijetlio vrijednu dimenziju osebujne i kontroverzne ličnosti hercegovačkog paše.

Saeid Abedpour govorio je o društvenoj i političkoj ulozi tesavvufa, tačnije sufijskih tarikata, naglasivši kako njihova društveno-politička uloga nastaje i razvija se paralelno s njihovom institucionalizacijom. Institucija tarikata, uz sve svoje pozitivne društvene i druge funkcije, kao uostalom i druge institucije religijske provenijencije, podložna je različitim oblicima manipulacije i političke instrumentalizacije. To je posebno važno naglasiti u našemu vrmenu, naglasio je Abedpour.

Amar Imamović govorio je o pojmu vilajeta i evlijaluka u Kur'anu, pojasnivši pri tom etimologiju ovoga nezaobilaznog pojma islamske duhovnosti, a potom objasnivši njegove kur'amske upotrebe i značenja.

Orhan Jašić u svom je izlaganju ponudio komparativni prikaz bioetičkog intelektualnog angažmana protestantskog svećenikaq Alberta Švajcera i konjičkog alima Derviš efendije Buturovića, naglasivši kako se Švajcerov bioetički angažman naslanja na autonomnu racionalnu etičku teoriju, dok Buturović inspiraciju za takovrsno djelovanje i pisanje nalazi u samoj islamskoj tradiciji.

Dr. Munir Drkić u svom je izlaganju govorio o recepciji i ulozi Hafizove poezije među bošnjačkim pjesnicima, s posebnim osvrtom na djelo Sudija Bosnevija, jednog od glasovitijih komentatora čuvenog Hafizovog Divana.

Prof.dr. Namir Karahalilović govorio je o poeziji Hasana Zijaije Mostarca i njegovom kazivanju o šejhu iz San'ana, praveći komparaciju između Zijaijeve i onih inačica ovoga kazivanja koje su nam ostavili nativni perzijski pjesnici.

Link za kompletan snimak

http://www.ibn-sina.net/bs/vijesti/1954-u-mostaru-odran-jednodnevni-simpozij-tesavvuf-i-drutvo.html

IMG_1317IMG_1362IMG_1364IMG_1366IMG_1423IMG_1447