IMG_3807Institut "Ibn Sina" u saradnji s Fakultetom islamskih nauka u Sarajevu

U četvrtak, 23. 12. 2010. god.  u amfiteatru Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu održana je promocija bosanskog prijevoda Tumačenja dragulja poslaničke mudrosti, Abdullaha efendije Bošnjaka. Na početku promocije dekan FIN-a, dr. Ismet Bušatlić je kazao: "Abdullah Bošnjak je mislilac kojeg ne poznajemo dovoljno. Uprkos tome što ga često spominjemo, mi ne poznajemo ni njegovu ličnost, niti njegovu misao. Jedna od najčešćih grešaka je što ga u hronikama mijenjaju sa Mustafom Gaibijom. Takva greška se potkrala i Safetbegu Bašagiću. Neki su, pak, smatrali da su Abdullah efendija Bošnjak i Sari Abdullah jedna te ista ličnost iako su obojica znamenite i poznate ličnosti."

 

Dr. Bušatlić izrazio je zahvalnost Institutu "Ibn Sina" za organiziranje zajedničke promocije sa Fakultetom islamskih nauka, te kazao: "Došlo je vrijeme da se uistinu upoznamo sa Abdullahom Bošnjakom i to izučavanjem njegovih djela. Abdullah Bošnjak pripada osmanskoj prevodilačkoj školi i pisao je djela na arapskom i osmanskom turskom jeziku. Drago mi je da je dr. Rešid Hafizović prvi pristupio prevođenju Bošnjakova opusa i s obzirom na njegovo obrazovanje i dosadašnji znanstveni rad siguran sam da će i prijevod Tumačenja dragulja poslaničke mudrosti biti predmetom znanstveno-istraživačkih radova kao i da će doprinjeti našem boljem upoznavanju sa islamskom znanstvenom i filozofskom tradicijom."

Prisutnima su se potom obratili: mr. Soleimaniamiri, direktor Instituta "Ibn Sina", dr. Enes Karić, dr. Mubina Moker i akademik Rešid Hafizović. Sažetke njihovih izlaganja donosimo u nastavku:

bosnjak_direktorMr. Soleimaniamiri, direktor Instituta "Ibn Sina"

U historiji islamskoga mišljenja, Muhijuddin ibn Arebi, andaluški hijeratik, mislilac i pjesnik, zauzima posebno visoko mjesto i položaj. Utjecaj njegovoga mišljenja na druge muslimanske ličnosti, a napose kontinuitet njegove osobene škole mišljenja, govori o svoj njegovoj intelektualnoj veličini.

Bošnjakov Šarh na fusus, kao i druga djela ovoga bošnjačkog mislioca, ali i djela Husejna Lamekanija, Sari Abdullaha i drugih Bošnjaka toga doba, govore nam o velikom značaju bošnjačkih mislilaca u osmanskom periodu. U doba vrhunaca osmanske vlasti, Ibn Arebijeva škola je značajno uznapredovala, a njezine pristalice među intelektualnim slojevima društva dali su veoma važan doprinos vjerskom, filozofskom i tradicijskom životu zajednice, ulijevajući joj vitalnost i vedrinu duha. U kasnijim razdobljima, tačnije već od 17. stoljeća na ovamo, ovaj polet splašnjava i gubi dah.

Međutim, Ibn Arebi,  ma koliko poznat bio svima, nije pisao jednostavna i puku čitljiva štiva. Sva su njegova djela pokazatelj njegove suptilnosti i neobične sofisticiranosti mišljenja. On ih, konačno, i nije pisao da bi svima bila razumljiva i pitka.  Neko će možda kazati pa zar i sam Arebi ne govori puku i  o puku, kada u svojim djelima koristi riječ amme? Naprotiv, ovu riječ Ibn Arebi koristi da bi označio dvije skupine: Nekada njome misli na egzoterijsku ulemu, ili kako je on volio kazati, učenjake običaja, a savremenim rječnikom kazano, radi se o obrazovanim muslimanima, drugdje opet ovim pojmom amme označava sufije koji su još na stupnju slijeđenja (taqlīd) i nisu dosegnuli stupanj ozbiljenja.

Nema nikakve sumnje, a historija će to potvrditi i objektivnije valorizirati, da profesor Hafizović jeste pionir ovoga posla u našem vremenu, on, naime, nastavlja tradiciju pisanja hāšija. Srećom, u bosanskohercegovačkoj akademskoj i duhovnoj zajednici ima i drugih koji su krenuli ili kreću ovim putem. Prijevod Bošnjakovog Komentara na Fusus predstavlja iznimno značajan korak i novi impuls razumijevanju i interpretiranju teorijskog sufijskog nauka, čije razumijevanje izravno utječe na naš odnos prema zajednici, prema historiji i našoj vjeri. Nadati se da će Ibn Arebijeva i mišljenja njegovih komentatora biti predmetom kritičkih promišljanja i studija, temom magistarskih i doktorskih radova, i,  konačno, postati sasvim relevantnim intelektualnim diskursom u ovom društvu.

Meni ostaje samo da još jednom izrazim najiskreniju zahvalnost profesoru Hafizoviću, za nesvakidašnji, nesebičan trud i energiju koju je uložio u prevođenje ovoga kapitalno važnog djela. Nadati se da će ovo djelo jednog velikog Bosanca iz 17. stoljeća, sad kad je vraćeno kući u njegov maternji jezik, pobuditi pažnju i interesovanje duhovnih i akademskih krugova ove zajednice, te da će u neko dogledno vrijeme Bošnjak biti uvršten i u studijske programe Fakulteta islamskih nauka i Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

 IMG_3819

Akademik Enes Karić, Fakultet islamskih nauka

"Odabir dr. Rešida Hafizovića da radi na prijevodu Tumačenja dragulja poslaničke mudrosti, Abdullaha efendije Bošnjaka je veoma bitan budući da je odbranio doktorsku disertaciju na prijevodu Ibn Arebijevih Dragulja poslaničke mudrosti. Potom je uslijedio  prijevod djela Islam u Iranu, Henrija Korbena, te niza drugih , od kojih ćemo spomenuti Sufizam i taoizam, Izutsua u kojem je dosegnuo prevodilačku zrelost. I prijevod Bošnjakova djela zahtijeva jednu zrelost koju u njegovu razumijevanju treba pokazati i naše društvo. Ta se zrelost u prvoj fazi treba iskazati kroz ličnost prevodioca", istakao je na početku svoga izlaganja akademik, Karić, te dodao: "Prijevod dr. Hafizovića je u istoj ravni sa Bošnjakovim komentarom i Ibn Arebijevim tekstom i mi se, zapravo, susrećemo sa tri teksta. Dr. Hafizović nije samo prevodilac ovog izuzetnog djela već neko ko je ispisivao margine i fusnote i to daje iznimnu važnost njegovu radu. Zato se mi susrećemo sa tekstom koji je riznica tesavufskih i gnostičkih znanosti."

Metodologija Ibn Arebija u pisanju djela je zanimljiva. On ima poslanicu pod naslovom: Zašto je Bog jedan jedini? Na temelju predaje: Bijah skrivena riznica... on tumači zašto je Bog koji je apsolutna skrivenost Sebe objelodanio stvorenjima ističući da pojavni svijet nije drugo doli očitovanje Njega. Iako je stvorio svijet, ali je opet jedan jedini. Pitanje je u tome da poslanici idu na Mi'rādž i da iz pojavnoga svijeta putuju ka svijetu skrivenosti. Stoga je zadatak jednog mislećeg znanstvenika mi'rādž. Njegovo djelovanje predstavlja jednu vrstu podizanja zastora. I dr. Hafizović je prevodeći ovo djelo proživio vlastiti mi'rādž. Nadati se da će rad dr. Hafizovića predstavljati ozračje i za ostale istraživače i prevodioce da se posvete prevodilaštvu u oblasti teorijskog tesavvufa, a posebno djela bošnjačkih pisaca."

Dr. Mubina Moker, Institut "Ibn Sina"

Šejh Abdullah Bošnjak pripada odabranoj skupini duhovne i intelektualne elite ezoterijskoga neba koja svoj uzvišeni položaj ima zahvaliti izravnoj pažnji i brizi Allaha Plemenitog. Duhovna snaga (himmet) ovih rijetkih odabranika je trajno i neiscrpno vrelo sa kojega se napajaju srca iskrenih i istinskih tragalaca za muhammedanskom zbiljom na bezvremenoj i svevremenoj sufijskoj stazi.

Jedan segment duhovne prijemčivosti o kojoj govori šejh Bošnjak jeste potruditi se uspostaviti duhovnu bliskost sa autorom. Duhovnu bliskost sa šejhul Ekberom Ibn Arebijem je uspostavio i Abdullah Bošnjak a tome je svakako doprinijelo istovjetno duhovno iskustvo koje su obojica proživjeli, snoviđenje hazreti Poslanika. Mislim da kada pristupamo nekome djelu da je duhovna bliskost sa autorom veoma bitan momenat u pravilnom razumijevanju djela.

O životu šejha Bošnjaka se veoma malo zna i podaci su uglavnom veoma oskudni, šturi i manje-više se ponavljaju. Tako ćete u gotovo svim dostupnim izvorima naići na podatak da je šejh Abdullah Bošnjak Abdi rođen 992/1584. Smatramo da se ovaj podatak ne može sa sigurnošću prihvatiti iz najmanje dva razloga: prvi je šejh Bošnjakovo učešće, kao dječaka, u gušenju pobune rumunjskih pobunjenika na Rusdžuku; drugi je šejh Bošnjakov odlazak na hadždž, godinu prije duhovnoga iskustva Poslanikova, alejhisselam, istinitog snoviđenja.

Šejh Bošnjakovu duhovnu stazu, pak, trebamo motriti u odnosu na razinu vilajeta, prijateljstva s Bogom na šta je ukazao i sam šejh Bošnjak.

bosnjak_residAkademik Rešid Hafizović, prevodilac Bošnjakova Komentara

Srećan sam što mi se ukazala prilika da pristupim prevođenju ovoga djela. Abdullah Bošnjak i drugi istinski mislioci pripadaju jednoj misaonoj struji koja je bliska našem identitetu i načinu promišljanja i bez uspostavljanja odnosa sa misaonom tradicijom prethodnika teško je razumjeti njihova djela iz sadašnje pozicije. Ma koliko nam se Bošnjakov jezik činio težak i kompliciran, možda je to bio jedini mogući način da se objasne složena i teškorazumljiva gnostička pitanja. Stoga trebamo ulagati napore da se postepeno upoznajemo sa ovim načinom promišljanja.

Koristim priliku da se zahvalim Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu za organiziranje ove promocije, kao i da izrazim zahvalnost Naučnoistraživačkom Institutu "Ibn Sina" koji ima ozbiljan i temeljit odnos spram intelektualnog promišljanja i koji sa sistematičnošću pristupa realiziranju projekata religijske misli.