tribina10_1U srijedu, 26. 12. 2012. godine sa početkom u 18 sati, u amifteatru Naučnoistarživačkog instituta „Ibn Sina“ u Sarajevu održana je tribina na temu „Problemi mladih u bh. društvu nakon agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu“.

Predavači su bili prof. dr. Muhamed Šestanović i prof. dr. Ismet Dizdarević.

Profesor Šestanović je u svom izlaganju naglasio dalekosažan destruktivan utjecaj agresije na republiku BiH po bh. društvo, pogotovo na njegovu mladu populaciju, te dodao: Za vrijeme agresije ubijeno je 16854, a ranjeno 34712 djece. Uz to, njih 42000 je prognano iz svojih domova, a najmanje 4000 ostalo bez oba roditelja.

Kao jedan od najvećih problema ove populacije u današnjem bh. društvu prof. Šestanović je potcrtao problem psihološke dezintegracije i socijalne dezorijentacije, pojava čija incidenca kod ovdašnje mlade populacije je nakon rata uvećana za nevjerovatnih 350 puta. Pojavila su se 42 simptoma teže psihičke dezintegracije, među kojima najveći broj PTSP, koji su transgeneracijske prirode i znatno narušavaju kvalitet svakodnevnog života. Dijagnosticirani simptomi psihičke dezinegracije znatno narušavaju razvoj kognitivnih spsobnosti, a time i školskog učenja. PTSP je oslabio tjelesni imunitet, te predstavlja direktni i indirektni uzročnik pojava i rizičnih faktora ponašanja (drogiranje, opijanje i pušenje), socijalnoj patologiji (delikventnim i krimogenim ponašanjima, skitanju i prosjačenju, nasilničkim ponašanjima, depresiji i suicidu).

Djeca su ne samo tokom agresije, već i u ovom psotratnom periodu, pa čak i danas uskraćena za neka od svojih prava koja su bh. djeca prije agresije imala. Jedan od problema je svakako i etnička podijeljenost čiji je najeklatantniji primjer činjenica da u ovoj zemlji, nažalost, još postoje tzv. „dvije škole pod istim krovom“.

U nastavku svog iscrpnog i statističkim podacima potkrijepljenog izlaganja, profesor Šestanović je govorio i o obrazovnom sistemu i uopće politikama kojima je država i njezine nadležne instance učinila nešto za mladu populaciju u ovome postratnom razdoblju, ali ukazao i na brojne nedostatke, posebno istaknuvši pitanje nezaposlenosti mladih ljudi, besperspektivnosti i sl. Svakako, ističe Šestanović, ne treba zaboraviti ni određenu dozu krivice i kod mladih ljudi koji ne pokazuju dovoljno želje, volje i ambicije da nešto promijene. Poražavajući su podaci empirijskih istraživanja o interesu maldih za bavljenje politikom. Prema ovim podacima, čak 78 procenata mlade populacije uopće nije zainteresirano za politiku, a samo 6 procenata je politički aktivno kroz angažman u političkim strankama.

Profesor Šestanović završio je svoje izlaganje postavivši nekoliko pitanja za razmišljanje:       1. Zašto mladi BiH, koji su preživjeli agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. – 1995., nisu onakvog aktivizma kakav je imala omladina koja je preživjela agresiju sila drugog svjetskog rata na kraljevinu Jugoslaviju?

    2.  Da li je dejtonska BiH ključni uzročnik  socijalno - ekonomskom položaju mladih ili je postojeća društveno-politička svijest mladih uzročnik njihovom lošem  društveno-političkom i ekonomskom položaju u BiH?

   3. Da li centri političke moći tretiraju mlade ljude kao društveni problem ili kao društveni potencijal?

Tekst izlaganja profesora Šestanovića možete čitati ovdje.

 

Prof.dr. Ismet Dizdarević, profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu je u svom predavanju govorio o potrebi za poštovanjem prema mogućnostima i aktivnom sudjelovanju mladih u bh. društvu. On je posebno naglasio poremećaj sistema vrijednosti koji uvjetuje brojne društvene neuravnoteženosti, anomalije i poteškoće koje mladim ljudima ne ostavljaju mjesta za bilo kakvu nadu u bolju budućnost.  Kao jedan od razloga postojećeg stanja profesor Dizdarević naglašava i samu dejtonsku strukturu Bosne i Hercegovine, za čije mijenjanje ne postoji volja jer bi ono moglo značiti nemogućnost ostvarivanja osobnih, etnocentričnih i (ili) protektoratskih interesa pojedinaca koji vrše odgovorne funkcije u našem društvu.

Mladi ljudi, kaže profesor Dizdarević, neposredno osjećaju posljedice ekonomske krize, dezorganizacije društvenog života, poremećaja sistema vrijednosti, erozije morala, egzistencijalne nesigurnosti, zamagljivanja istine lažima, nefunkcionalnosti političkog sistema i drugih indikatora nezdravog društvenog ustrojstva.

U nastavku predavanja, profesor Dizdarević je govorio o problemu konfuzije identiteta koja je posebno naglašena kod mladih ljudi, a javlja se kao ishod nepravilnog djelovanja općedruštvenih i psihosocijalnih determiniranosti. U stanju konfuzije identiteta mladi čovjek osjeća zbrku u sebi, osjeća individualnu i socijalnu nesigurnost, nema povjerenja u samog sebe, ne zapaža vlastitu vrijednost u stavovima drugih, vrlo često se nalazi u konfliktnim situacijama i ne zna iznaći izlaz između oprečnih uloga i situacija. A ishodi konfuzije identiteta su: narkomanija, delinkvencija i, ponekad, psihotična stanja. Na konfuziju identiteta kod mladog čovjeka svakako posebno utječe i obiteljska atmosfera.

Šire znalačko odgojno djelovanje obitelji, vjerskih zajednica i medija bi uveliko pomoglo mladim ljudima u razvoju pravilne samosvijesti, svijesti o osobnom, vjerskom, nacionalnom i državnom identitetu, kaže Dizdarević.

Tekst izlaganja profesora Dizdarevića možete čitati ovdje.

tribina10tribina_10_210._tribina4