11.tribina_bosnjacki_identitet3S U srijedu, 23. 01. 2013. godine u amfiteatru Naučnoistraživačkog instituta „Ibn Sina“ održana je tribina na temu „Bošnjački identitet pred izazovima vremena“.

Uvodničari na ovoj, jedanaestoj po redu, mjesečnoj tribini „Ibn Sina“ bili su prof. dr. Munib Maglajlić, umirovljeni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu i nekadašnji  predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“  i prof.dr. Senadin Lavić, vanredni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i aktuelni predsjednik „Preporoda“.

Na početku je moderator tribine Nermin Hodžić ukazao na aktuelnost i značaj naslovljene teme, posebno s obzirom na predstojeći popis stanovništva u BiH, te predstavio večerašnje uvodničare, a prije toga  zamolio prisutne da se učenjem Fatihe ili minutom šutnje s poštovanjem prisjete preminulog akademika prof.dr. Sulejmana Redžića, kao i nedavno preminule mlade spisateljice mr. Medine Jusić.

Profesor Maglajlić je u svome kraćem uvodnom izlaganju podsjetio na složenost naslovljene teme, ali i na to na ponekad odveć insistiramo na preispitivanju i „dokazivanju“ vlastitog identiteta. Prema riječima profesora Maglajlića, ne treba s tim definiranjima i redefiniranjima ići previše daleko, jer naprosto bošnjački narodni / nacionalni identitet je realnost, Bošnjaci imaju svoju samosvojnost  kao temeljnu odrednicu svake zajednice koja se zove narodom.  Toga su, veli Maglajlić, Bošnjaci uglavnom svjesni i ne treba ih s tim u vezi zbunjivati i nuditi ime nekakve „aletrnativne identitete“ i pseudo-naordnosti, kakav je slučaj nekada bio s jugoslovenstvom. Ti pokušaji zbunjivanja i obmanjivanja Bošnjaka, odvijaju se, nažalost, uz nesebičnu logističku podršku iz određenih centara izvan granica Bosne i Hercegovine.

U nastavku svoga izlaganja, profesor Maglajlić je kao potvrdu za tezu o Bošnjacima kao samosvojnoj etničkoj cjelini naveo i nekoliko zanimljivih citata i primjera iz literature nastale krajem devetnaestog  početkom dvadesetoga stoljeća.  Na koncu, profesor Maglajlić je potcrtao značaj bosanskog jezika kao jedne od temeljnih odrednica bošnjačkog identiteta, te dodao da Bošnjaci znaju kojim jezikom govore i da neće nasjesti na pokušaje nametanja naziva bošnjački.

Profesor Senadin Lavić u svome uvodnom obraćanju desetinama prisutnih posjetilaca tribine „Ibn Sina“, na samom početku je zahvalio organizatoru na organiziranju ove tribine, ali i profesoru Maglajliću na podršci aktuelnom rukovodstvu „Preporoda“.

„Mi smo uvijek znali ko smo, ali smo živjeli u različitim društveno-političkim kontekstima u kojima nismo mogli ili smjeli kazati ko smo? Mi Bošnjaci imamo svoje ime, svoju kulturu, svoje običaje, svoju vjeru i, na koncu, svoju zemlju. Mi, za razliku od recimo Srba i Hrvata, svoj identitet temeljimo na zemlji Bosni, a ne na religijskoj razdjelnici. Tek u dvadesetom stoljeću, zahvaljujući vlastitoj intelektualnoj, političkoj, ekonomskoj... nemoći, počeli smo se samooslovljavati po svojemu religijskom opredijeljenju. .. Da bismo bili subjektom socijalnih, političkih i drugih događanja na povijesnoj sceni, moramo raspolagati za to neophodnim potencijalima. Nažalost, u dvadesetom stoljeću se među Bošnjacima razvijaju dvije međusobno sučeljene struje, prosrpsku i prohrvtasku, odnoso Bošnjaci su pristajali na srbizaciju i kroatizaciju bošnjačkog bića, simbolizirane u srbizaciji  „Gajreta“ i kroatizaciji  „Narodne uzdanice“.

Na Bošnjačkom saboru održanom 1993. godine Bošnjaci, hrabri bošnjački intelektualci, kaže Lavić, vratili su oduzeto im ime. Nošenje toga imena, međutim, zahtijeva vrlo odgovoran pristup, posebice ako želimo imati ulogu subjekta. U smislu političkog, sociološkog, ustavno-pravnog i državotvornog poimanja svoje sudbine, Bošnajci su u posljednjih dvadeset godina izuzetno napredovali. Nekim narodima je za izgradnju takve svijesti trebalo jako dugo.

U nastavku je profesor Lavić, kroz konkretne primejre, podsjetio kako se danas podmeću teze o tome kako pojam Srbin, srpska država ili Hrvat i hrvatska država datiraju od pije više od hiljadu godina, što nije tačno. Tako, Teofil Petranović koncem devetnaestog stoljeća dolazi u Bosnu kako bi promicao naziv Srbin za pravoslavno stanovništvo u zemlji Bosni.  S druge strane, nas se smatralo i to nam se još podmeće narodom koji je ostavština osmanske države i koji treba biti pometen. (vidjeti M. Ekmečić, Dugo kretanje između klanja i oranja.  Autor u toj knjizi razvija teoriju o Bosni kao fantomskoj i nemogućoj državi koja treba nestati, i koja je oduvijek bila srpska teritorija.)

Profesor Lavić je posebno istaknuo značaj višeslojnog promatranja jednog bića. Tako je i sa Bosnom i Hercegovinom. Trebamo imati na umu činjenicu da je BiH u maju 1992. godine priznata kao stalna članica Organizacije UN-a. Mi nerijetko nismo svjesni šta ta činjenica znači. Bošnjaci ne mogu samo druge optuživati za svoje stanje, kad su i sami, po Lavićevom sudu, najviše odgovorni za to stanje. On je o tome dodao: „Mi se ne obrazujemo i ne odgajamo, sve radimo površno, licemjereno se odnosimo prema svojoj vjeri, naše obrazovanje je površno, u javnom prostoru se naši političari ponašaju kao da su najpametniji, ne znamo logički konzistentno govoriti i argumentirati svoje teze, svjedoci smo jedne vrste primitivne gordosti kod javnih osoba....“

Na kraju, profesor Lavić je ukazao i na značaj ovogodišnjeg popisa stanovništva kao svojevrsne inventure države Bosne i Hercegovine, odnosno značaj samostalnog i samosvojnog izjašnjavanja bošnjačkog naroda, te dodao: „Moramo razlikovati sociološko od državno-pravnog odnosno ustavno-pravnog razumijevanja nacije, moramo znati šta je etnos, a šta nationality. Mi smo istovremno Bosanci, Bošnjaci i muslimani i to troje nije sučeljeno jedno drugome. Naprotiv.“

Na kraju, profesor Lavić pozvao je na svijest o značaju imena: „Onaj ko nema imena ne postoji, tj. tamo gdje nema imena nema bića, a mi smo tu stotinama godinama sa svojim imenom... Naravno, ja ne zahtijevam homogenost već pluralnost našega naroda, ali uz čuvanje tri-četiri glavne odrednice“.

U drugom dijelu ove tribine, prisutni posjetioci su vrlo aktivno sudjelovali u raspravi na ovu temu, a neki su i uvodničarima postavili konkretna pitanja.

11.tirbina_bonjacki_identritetS11.tribina_bosnjacki_identite2S