sekspir_zagrebU petak, 07.03.2014. / 16. isfend 1392. u dvorani Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju održana je tribina na temu: „Žena u djelu Williama Shakespearea i sufijskoj literaturi“. Na početku je moderator tribine koja je upriličena u povodu Dana žena Dževad Jogunčić, predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb, izrazio zahvalnost prisutnima te kazao da žena u abrahamovskim religijama zauzima svetu poziciju.

Mi želimo uspostavljati kulturni dijalog među različitim mišljenjima. “Ovom prilikom zahvaljujem se Institutu “Ibn Sina” na organizaciji ove tribine”, kazao je Jogunčić.

Potom je prof. dr. sc. Shahab Yar Khan, profesor engleske književnosti, Univerzitet u Sarajevu govorio o ženi u Shakespearevu svjetonazoru. Prema riječima Yar Khana Shakespeare je bio veliki književni mudrac čija djela se ubrajaju u red najznačajnijih ostvarenja u gnostičkoj književnosti, poput djela Sadija, Hafiza i Ibn Arebija. Žena u Shakespearevim djelima ima istaknuto, štaviše, uzvišeno mjesto u odnosu na druge. Ona je majka, supruga, govornica, hrabrija od drugih i puna samopouzdanja. Stoga je veoma teško pronaći odgovarajući izraz kojim bi se opisalo mjesto žene u Shakespearevu svjetonazoru, istakao je između ostalog dr. Shahab Yar Khan.

Dr. Yar Khan u nastavku je komparirao stajalište Ibn Arebija i Shakespearea o ženi ističući da Ibn Arebi govoreći o ženi govori o stidu, ljubavi, o njenoj vezi sa stvaranjem, dočim Shakespear govori o začuđujućoj snazi ljubavi koja čovjeka čini drugačijim; o ljupkosti žene kojom otvara muška srca; govori o Ofeliji koja je simbol potpune ljubavi, koja je u potrazi za suštinom.

Mr. sc. Saeid Abedpour, znanstveni suradnik, Naučnoistraživačkog instituta „Ibn Sina“ Sarajevo govorio je o mjestu žene u gnostičkoj literaturi. On je istakao da gnostička djela treba promatrati i izučavati u kontekstu meta vremena jer ukoliko se pridaje velika pažnja društveno-političkom i povijesnom kontekstu to udaljava od suštinskog sadržaja. Gnostička djela uzimaju u obzir čovjeka i način na koji čovjek ostvaruje duhovnu upotpunjenost. U tom kontekstu motreno nema nikakve razlike između Shakespearea, Bleicka, Emily Dickinson ili Hafiza, Mevlane, Sadija. U djelima svih ovih pisaca isijava govor o ljubavi, ili prema riječima Ibn Arebija “religija ljubavi”.

Gnostička djela govore o ljubavi, a žena u tom kontekstu predstavlja očitovanje Božanske ljepote. Ljepota žene je u njezinu karakteru i ophođenju. Stoga ukoliko muškarcem nadvlada konzumerizam on tu ljepotu motri samo u njezinu izvanjskom, materijalnom značenju. U gnostičkim djelima su stid, ljupkost, hrabrost, gorljivost, osviještenost mjerila ženine ljepote. Fatima, neka je mir na nju, bila je osviještena i borbena žena. Hazreti Merjem, čista poput jutarnje rose, šutjela je po naredbi Božanskoj. Rabija Adevijja je bila žena koja je odabrala put krajnjega siromaštva, duhovnoga i materijalnoga, kako bi postigla Božije zadovoljstvo, istakao je Saeid Abedpour, te dodao kako su odabrane žene poput hazreti Merjem, Hatidže, Fatime uzvišeni ljudski uzor te da je svijet prepun izuzetnih žena koje su majke, sestre i uzorne supruge.

23