JAMIZAT_8U prostoru Islamskog centra u Zagrebu, 6. i 7. maja, 2011. god. održan je znanstveni skup posvećen evropskom identitetu Bošnjaka. Ovaj znanstveni skup kao segment godišnjih aktivnosti Islamskoga centra ove godine su zajednički organizirali Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske, Institut „Ibn Sina“ i Islamska zajednica Hrvatske. Znanstveni skup sa početkom u 18:00 sati otvoren je učenjem Kur'ana glavnog imama zagrebačke džamije, hafiza Aziza Alilija. Potom se prisutnima obratio Dževad Jogunčić, predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske koji je, između ostalog, kazao: „Bošnjaci su dio Evrope i nema nikakve sumnje u njihov evropski identitet. Međutim, sada je došlo vrijeme da se uradi znanstvena analiza ove povezanosti sa Evropom koja će nam pomoći da bolje upoznamo vlastiti identitet“. „Ovaj znanstveni skup su zajednički organizirali Islamska zajednica Hrvatske, Medžlis islamske zajednice Zagreb, Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske i Naučno-istraživački institut „Ibn Sina“, kazao je u nastavku g-din Jogunčić. Naredni govornik na ceremoniji svečanog otvaranja skupa, dr. Gzim Redžepi, predsjednik Medžlisa islamske zajednice Zagreb, izrazio je zahvalnost učešćem na skupu Bakiru Izetbegoviću, članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, te njegovoj ekselenciji Mohsenu Šerifiju Hodaiju, ambasadoru IR Iran u Zagrebu, kao i ostalim prisutnim političkim i kulturnim zvanicima, te dodao: „Iako smo mi hrvatski muslimani pripadnici različitih nacija i naroda, međutim, prepoznali smo značaj znanstvene analize pitanja evropskog identiteta Bošnjaka.“

Potom se prisutnima u svojstvu počasnoga gosta obratio član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, g-din Bakir Izetbegović. Riječ je o nezvaničnoj posjeti Zagrebu kako bi prisustvovao ovome znanstvenom skupu.

Uskoro će izlaganja sa ovoga znanstvenog skupa biti dostupna javnosti u vidu Zbornika radova. Institut „Ibn Sina“ predstavlja sažetke izlaganja prezentiranih na ovome znanstvenom skupu:

bakir_izetbegovicGosp. Bakir Izetbegović, predsjednik predsjedništva RBiH

Imenovati znači odrediti bit, sadržaj, osobenost, a mi smo bili bezimeni, neopredijeljeni narod koji tek treba da se opredijeli i prikloni jednoj od dviju alternativa. Odbili smo te alternative decenijskom šutnjom i izborili da se zovemo Muslimani. Ali i to je značilo da u nacionalnom smislu nešto nismo, da nismo ni Srbi ni Hrvati. Ime Bošnjak znači da ponovo nešto jesmo, a taj sadržaj tek treba ispuniti. Okvir su napravili ratnici i političari, sadržaj mogu ispisati samo naučnici i umjetnici.

Mali narod, kojeg su teška vremena učinila žilavim i otpornim, naučila ga da se odupire, ali i da prihvata. Bošnjaci su bosanci, balkanci, evropljani. Našim venama teče krv Ilira, Kelta, Slavena, Germana. Naši pradjedovi su Bosanski kraljevi. Naš je Kulin ban, Tvrtko Kotromanić. Mi nosimo njihove gene.

Najviše tzv. evroentuzijazma pokazuju upravo Bošnjaci. Za njih pripadnost Evropi i budućnost BiH u evropskim integracijama nema alternativu.

 

 

hilmo_neimarlijaProf. dr. Hilmo Neimarlija

Muslimansko evropejstvo Bošnjaka

...Ima mišljenja da je najznačajnija odlika našeg vremena u odnosu na ranija vremena zaokupljenost ljudi samima sobom, vlastitim samorazumijevanjem i samointerpretiranjem. Smatra se da su ljudi, u ranijim vremenima vlastito postojanje nosili i prolazili kroz vrijeme ne osvrćući se previše na sebe, dok smo mi današnji ljudi koji saznaju sebe i koje se saznaje. Fizika nije elemenat onoga što proučava, dok naša znanja o nama, naša samointerpretiranja jesu dio onoga što mi zapravo jesmo. Ideja identiteta jeste središnja tema.

Identitet Bošnjaka se pojavljuje kao životno kretanje koje se ogleda u reprezentativnim oblicima religija, umjetnosti, znanosti, filozofije. U srednjovjekovnoj Bosni naši preci su opstojali kao Bošnjaci, sa svojom posebnosti. Naša epska poezija pokazuje kako su Bošnjaci i u osmanskom razdoblju sačuvali svoju samosvjesnost i posebnosti u odnosu na Turke, Albance, Arape i druge muslimanske narode. U vrijeme austrougarske i prve dvije Jugoslavije mnogo je duhovne energije bošnjačkog naroda potrošeno u odbijanju tuđih određenja oko toga što Bošnjaci treba da budu ili što ne treba da budu.

Od početka XX stoljeća islam i Evropa su sastavnice kolektivnog identiteta Bošnjaka. U tom trenutku Bošnjake je potrebno uvjeravati u opravdanost raspravljanja o evropskom identitetu Bošnjaka. Jer, za neke Bošnjake to je završena priča. Za druge Bošnjake pitanje evropskog identiteta Bošnjaka je naopako postavljeno. Zato i čemu nakon svega što su preživjeli posljednjih desetljeća? Koji evropski identitet poslije svih evropskih nadanja i surovih evropskih iznevjeravanja Bošnjaka? Nije li nakon Srebrenice i Sarajeva ispravnije i logičnije da se Evropa izlaže bosanskom i bošnjačkom opažanju i vrednovanju? Također je opravdano propitivanje o muslimanskom identitetu Bošnjaka. Za mnoge Bošnjake je ovo razmatranje unaprijed sporno ili iritantno jer se očekuje da će se time dovoditi u pitanje vjera onih koji već pet stotina godina 'čuvaju vjeru'.

Bošnjaci nisu vanjski dio  univerzalne zajednice muslimana. Bošnjaci su na svoj način Evropljani i muslimani. Odnos islama i Evrope nije više vanjski odnos. Islam i Evropa zajedno određuju sadašnjost Bošnjaka.

 

ferid_muhicProf dr. Ferid Muhić

„Mit o kršćanskoj Evropi i islamskom orijentu, Bosna kao povijesna paradigma Evrope.“

Riječ je o mitu koji govori o Evropi kao kršćanskom kontinentu, a prisustvo islama u njoj smatra nekom vrstom ubačene ptice u tuđem gnijezdu. Prema tom mitu, Bosna je nešto sporno i sumnjivo, nešto što bi moralo dokazivati svoj evropski identitet. Mi smo jedini narod danas koji još dokazuje svoj identitet.

Bosna nije zemlja u kojoj se susreću kršćanska Evropa i neevropski islamski orijent, nego je Bosna zemlja u kojoj na istim prostorima već cijeli milenij Evropa gradi svoj identitet.

Bosna je paradigma Evrope, Evropa ima problem sa svojim identitetom, ona je zbunjena pa pribjegava mitovima. Mit o kršćanskoj Evropi je jedan od njih. Vrlo često se postavlja pitanje može li kršćanska Evropa prihvatiti da bude kontinent muslimana. Ovo pitanje je prozirno i prezreno. Evropa gleda na islam, a kroz islam i na Bosnu na neobičan način, kao na dijete u maćehinoj utrobi.

Evropa, nije kršćanski kontinent. Isus nije rođen na Balkanu, nije propovijedao u  Parizu, nije raspet u Londonu niti je uskrsnuo u Rimu, još manje u Vatikanu. Kršćanstvo nije evropska religija, nego je religija Evrope. I kršćanstvo i judaizam i islam su iz iste avlije, i sve tri religije su došle u Evropu.

Širenje islama i kršćanstva kroz evropsku povijest pokazuje mjesne granice između prioriteta. Mnogi Evropljani sa nevjericom primaju podatak da je u mnoge dijelove Evrope islam stigao prije kršćanstva. Postoje dokumenti i aspekti koji pokazuju da je islam na nekim dijelovima Balkana prisutan još od osmog stoljeća. Osim Rimskog carstva, kršćanstvo se širilo putem izolovanih misionarskih poduhvata, dok su muslimani u Španiju i Francusku došli kao najsavršenija civilizacija tada i tamo ostali oko 800 godina.

Za to vrijeme kršćanstvo još nije stiglo u mnoge dijelove Evrope. Tako, tek oko 1000 g. Skandinavske zemlje počele su prihvaćati kršćanstvo. Isto je i sa Rusima. Prisustvo islama, islamske kulture, tradicije, pogleda na svijet čini značajne crte evropskog lica.

 

fikret_karcicProf. dr. Fikret Karčić

O bošnjačkoj percepciji Evrope u osmanskom periodu i Evropa kao „drugi“

Bošnjačka percepcija Evrope u osmanskom periodu bila je određena vladajućim osmansko-islamskim razumijevanjem svijeta i izražena odgovarajućom terminologijom na osmansko-turskom jeziku. Bosna je bila dio osmanske države i pripadala osmansko-islamskoj kulturnoj zoni muslimanske civilizacije. Evropa se nalazila naspram tog svijeta, a odnosi između tih dvaju civilizacija  prolazili su kroz naizmjenične faze primirja i sukoba. To se izravno odražavalo i na percepciju Evrope u osmanskoj državi, a time i u BiH. U djelima bošnjačkih autora iz osmanskog perioda koristi se termin Frank, a koristio se kod muslimana koji su se svojevremeno susreli  sa tada Franačkom državom, otuda i Farangistan.  Mula Mustafa Bašeskija koristi riječ Frank za Evropu. Kafir je termin koji je također korišten za Evropljane,  prije svega nemuslimane iz susjednih zemalja.  Koristi se i pojam Daru harb (kuća rata).

Od 7. do 17.  vijeka Evropa se označava kao kršćanska što  se vidi iz Karlovačkog ugovora o miru u turskoj verziji. Ugovor iz Utrehta 1714. je posljednji međunarodni ugovor u kojem je jedna evropska zemlja okarakterisana kao kršćanska republika.

Promjena  u evropskom samorazumijevanju u  XIX vijeku dovodi do promjene percepcije Evrope u osmanskoj državi. Bosna i Hercegovina prešla je u kontekst Centralne Evrope, pa se od tada uglavnom naglašava njeno evropsko porijeklo.

 

fahrudin_novalicProf. dr. Fahrudin Novalić

Izgradnja i smisao bošnjačkog identiteta

Smisao svega je očekivanje vrijednosti koju biramo. Vrijednosna koncepcija, vrijednosna orijentacija i vrijednosna recepcija, tri stupnja kojim se bavi aksiologija. Čovjek definira sebe praktičnim djelom kao povijesnim činom. Smisao je vektor ljudskog duha i praktične aktivnosti. Vrijednosti su poželjni ciljevi koji proizlaze iz  želja i instikata čovjeka, a služe za njegovo usmjeravanje u aktivnom životu.

Mogući tipovi vrijednosti: moć, postignuće, hedonizam, poticaj, nezavisnost, tradicija, sigurnost, dobrohotnost, konformizam itd.

Univerzalne vrijednosti su ono najbolje od svih nacija.  To su vrijednosti koje bi Bošnjaci trebali koristiti da bi dokazali da su se inkomporirali u sveukupni evropski kulturno-civilizacijski prostor.

 

 

enes_karicProf. dr. Enes Karić

Bošnjačka samokritika u 20. stoljeću

Ja ću prvo prezentirati nekoliko mišljenja naših bošnjačkih mislilaca:

Ibrahim Džafčić (1920): Ako i dalje naši sugrađani drugih vjera ovako budu nama odmicali, neće puno proći a nestat će nas sa površine kugle zemaljske.

Muhamed Seid Serdarević (u. 1918): Muslimani su naprotiv neuki i neškolovani, siromašni i bijedni, jer su lijenčine i neznalice. Niti hoće, niti znadu raditi, niti imadu kakvih velikih trgovaca svojih, ni posjede niti zanatlija, niti činovnika svojih istovjeraca. Muslimani sačinjavaju masu prostih radnika i hamala. Po ulicama sretaš prosjake iz krugova muslimanskih.

Hafiz Ibrahim Trebinjac: Radnički svijet skroz se odao alkoholu. Gdje su muslimani tu je puna gostionica... Opijamo se čak i sad kad najviše trebamo biti trijezni.

Edhem Mulabdić: Prošla su vremena kad smo se branili mačem, danas se brani naukom.

Mirizija: Na našu veliku žalost iz dana u dan naglo padamo, a najviše nas ubija neznanje (1957.)

Salih Hadžialić: Islamski narodi moraju se sami pobrinuti za svoj život i opstanak.

Razvojem listova u BiH, razvija se i bošnjačka samokritika. Bosanski mislioci su ovu kritiku zasnivali na tri obrasca: moderna Evropa, zlatno doba muslimanske Španije i islamska tradicija.

 

drnis_beireviDoc. dr. Denis Bečirević

Globalizacijski procesi, raspad SFRJ, Bosna i Hercegovina i Bošnjaci u 80 i 90-im godinama 20 stoljeća

U posljednjim decenijama 20. stoljeća i jugoistočna Evropa je bila zahvaćena najvažnijim mega trendovima koji su uticali na brojne države. U prvom redu to se odnosilo na globalne društvene promjene od industrijskog ka informatičkom društvu, od nacionalnih privreda ka globalnoj svjetskoj privredi, od centraliziranih ka decentraliziranim sistemima upravljanja itd… Svijet i Evropa u zadnjim decenijama 20 stoljeća bili su pod uticajem različitih procesa globalizacije. Paralelno sa procesom globalizacije, odvijao se i proces decentralizacije.

O uzrocima raspada SFRJ pisali su brojni naučnici. Kao uzroci kolapsa navedene države najčešće se ističu: ekonomska kriza, tzv. drevna mržnja, nacionalizam, kulturne razlike među jugoslovenskim narodima, promjene u međunarodnoj politici, uloga raznih ličnosti u stvaranju i razaranju jugoslovenske države i predmoderni karakter jugoslovenske države koji se često komparira sa carstvima nasuprot nacionalnoj državi.

Umjesto izgradnje pluralizma u BiH je započela izgradnja višenacionalnog političkog sistema. BiH društvo se do 1992 godine sve više cijepalo po nacionalno konfesionalnim šavovima. Paralelno s tim u jednom dijelu stanovništva BiH, odvijala se i duhovna tranzicija. Od komunista do antikomunista, od ateista do teista, od internacionalista do nacionalista, od bratstva i jednistva  do mržnje prema drugima.

U borbi za BiH kao zemlju ravnopravnih naroda i građana važno je da Bošnjaci uvijek imaju na umu da državu koju čine tri nacije nikada ne može integrirati jedna nacija.

Istorijska perspektiva Bošnjaštva je da doprinosi unaprjeđenju demokratije i demokratskih odnosa, a ne da teži za dominantnom pozicijom. Na početku 20 stoljeća u BiH još nisu otvoreni procesi  njene političke reintegracije kao i dezintegracije. Nijedan trend nije okončan. Integracije su budućnost svijeta i BiH, bez obzira što krvava prošlost ostavlja budućnosti problem njene tragedije čiji je uzrok nacionalna ksenofobija. Ne treba zaboraviti da su bosanskohercegovačka i bošnjačka ideja, dvije nerazdvojne ideje; prva je faktor sinteze, druga je element analize.

 

adnan_jahicDoc. dr. Adnan Jahić

Neka zapažanja iz kulturne historije Bošnjaka između dva svjetska rata

Politički i društveni odnosi bitno utiču na razvoj jednog naroda, ali ga ne određuju u smislu ukupnosti njegovih historijskih izraza i mogućnosti. Ovaj rad ne nudi neke definitivne zaključke, već  nekoliko zapažanja u cilju podrške ili orijentacije istraživačima, historičarima, antropolozima i dr. koji će nastojati objasniti modele ponašanja Bošnjaka u burnom vremenu konfrontiranih ideja i pomućenih perspektiva tadašnje Jugoslavije.

Premda su mnogi bošnjački intelektualci tada jasno poimali etničku, kulturnu i društvenu posebnost bosansko-hercegovačkih muslimana, nije bilo ni htijenja ni hrabrosti da se odbaci tada dominirajuća teorija o bošnjaštvu kao nekakvoj regionalnoj oznaci.

Važan činilac bošnjačke homogenizacije na vjerskoj osnovi između dva svjetska rata bio je odnos prema islamu i muslimanima u novoformiranoj državi. Islam je u to vrijeme najčešće smatran kao religija inferiorna u odnosu na kršćanstvo.

Bošnjaci međuratne Jugoslavije suočili su se sa jednim od ključnih izazova njihove nove stvarnosti, a to je pitanje komplementarnosti i harmonizacije njihovog duhovnog bića, njihovog naslijeđa  i tradicije  s imperativima modernog doba, odnosno idejama i vrijednostima koje je promovirala društvena vertikala te nove države.

 

abid_djozicProf. dr. Abid Đozić

Bošnjaci na razmeđu religijskih identiteta

Razvoj i konstituiranje bošnjaštva kao jednog od etničkih identiteta južnoslovenskih naroda izazivalo je u dosadašnjoj historiografiji i drugim znanstvenim disciplinama raznovrsne protivrječnosti. Posebno su kontradiktorne historiografije Srbije i Hrvatske, od kojih svaka ponaosob svojata BiH.  U oba slučaja Bošnjaci, kao etnički, nacionalni identitet ne postoje.

Bošnjani kao etnička zajednica nastali su simbiozom nekoliko manjih bosanskih rodovsko-plemenskih zajednica kao što su: usorani, soljani, neretvljani, humljani, podrinjci i bošnjani. Na proces formiranja Bošnjaka kao naroda, nije izuzetak od pravila ili pak nekakav historijski izoliran slučaj, potvrđuje etnogeneza, Hrvata i Srba kao i ostalih južnoslovenskih plemena. Bosansko etničko ime Bošnjanin od svoga za sada prvog poznatog pisanog pominjanja 1166 godine pa sve do polovine 19 stoljeća bilo je etničko ime za sve stanovnike Bosne.

Ne postoji muslimansko, katoličko, pravoslavno integralno bošnjaštvo, već naprotiv postoji samo jedno, bosansko bošnjaštvo. Neupitno evropski, etnički i društveno-historijski identitet. Bošnjaštvo, iako ima niz društveno-historijskih specifičnosti ne odstupa od općeg pravila razvoja etničkih identiteta u Evropi.

Fra Antun Knežević krajem 19 vijeka kaže: “Evo 14 je vijekova kako se ova zemlja zove Bosna, njezini stanovnici Bošnjaci a njihov jezik bosanski.”

 

sanaderIvo Josipović

Predsjednik R Hrvatske

Od minulog iskustva do suvremene afirmacije

Iz povijesnog iskustva znamo da svaki narod ima svoj osobit put nastanka, konstituiranja i identifikacije. Bošnjački narod prolazi taj put kroz jedno specifično duhovno i povijesno iskustvo. Istaći ću dvije činjenice: bošnjački narod je narod koji ima svoju suverenu državu, koju dijeli sa svojim sunarodnjacima. Samim tim dijeli i značajku većine evropskih naroda, a to je suverenost i konstitutivnost. Druga važna točka identiteta koja Bošnjake razlikuje od većine evropskih naroda jeste da se nacionalno ime Bošnjak veže pretežno s pripadnošću islamskoj vjeri. Ta činjenica čini Bošnjake snažno povezano uz islamski svijet uopće. Koliko god da je više stoljeća naš dio Evrope bio prostor civilizacijskih, vjerskih sukoba, on je nasreću ujedno bio i prostor suživota i otvaranja novih perspektiva. Danas Bošnjački narod ima veliku ulogu povezivanja evropskog tradicijskog kršćanstva sa islamskim svijetom. BiH i Hrvatska su zemlje u kojima su odnosi između kršćana i muslimana i prije uspostave službenih oblika međureligijskog dijaloga bili razvijeni na načelima iskrenog pa i bratskog suživota. U Hrvatskoj je to na osobit način bilo potvrđeno i na pravnoj razini donošenjem zakona kojim je 1916. g. priznata ravnopravnost islama u banskoj Hrvatskoj, što je predstavljalo veliki civilizacijski iskorak.  Nedvojbeno je snažna zemljopisna povezanost između Hrvatske i BiH, a još više mnogostrana životna povezanost između bošnjačkog i hrvatskog naroda kako kroz povijest tako i u suvremenosti. Svojim zauzetim stavom u rješavanju mnogih problema, ulogom u javnom životu R Hrvatske, razumijevanjem i prihvaćanjem hrvatskih nastojanja u međunarodnim odnosima (priključenje Evropskoj uniji), dijalogom, te plodonosnoj suradnji u R Hrvatskoj, bošnjačka je zajednica pokazala istančanu svijest o odgovornosti koju zajedno s drugima ima za hrvatsku sadašnjost i budućnost.

 

midhat_spahicDr. sc. Midhat Spahić

Diplomatska služba u Bosni polovinom 15 vijeka

Diplomatska služba u srednjovijekovnoj bosanskoj državi važan je  segment i vanjskopolitički zadatak bosanskih vladara. Zbog velike pažnje koju su joj ukazivali bosanski vladari, diplomatska služba je u 15 vijeku dostigla zavidan nivo. Dvor je bio bitan posrednik u prihvatanju i širenju kulturnih tekovina. U diplomatskim odnosima Bosne sa susjednim državama, značajnu ulogu su odigrali poslanici koji su imali punomoć bosanskih vladara kako bi ga mogli zastupati u njegovim poslovima. Stjepan Tomaš je shvativši značaj diplomatije za uspješnost države, potpomagao diplomatsku službu. Tokom historije srednjovijekovne bosanske države, bosanskim kraljevima je od presudne važnosti bilo uspostavljanje odnosa sa Ugarskom, što je također bio slučaj i sa Stjepanom Tomašem. Ugarska je oduvijek isticala svoje pretenzije prema Bosni, pa su bosanski vladari u svrhu zaštite svoje države nastojali da uspostave dobre odnose sa ugarskim kraljevima. Bosanska vlastela je obavještavala susjedne države o značajnim događajima u Bosni, poput vojnih uspjeha protiv neprijatelja. Isto tako su običavali slati obavijesti o svadbenim svečanostima. Neovisno o bosanskom vladaru, diplomatska aktivnost je bila zastupljena i na dvorovima moćne bosanske vlastele. Stjepan Vukčić Kosača je bio najmoćniji bosanski velikaš u 15. vijeku, uspio se osamostaliti od centralne vlasti, te je samostalno uspostavljao vanjskopolitičke odnose sa vladama stranih država.

 

edin_radusicDoc. dr. Edin Radušić

Bošnjački identitet u 20 stoljeću

Kada pod lupu stavimo historiju regiona Balkana i jugoistočne Evrope u novom vijeku, značajna odrednica te historije je borba za stanovništvo, a preko njega i borba za prostor. Identitet stanovništva ima više odrednica i počesto zavisi od ugla gledanja. Jedan ugao je unutrašnji – kako  jedna grupa vidi samu sebe, a drugi je vanjski – kako određena grupa ljudi vidi druge. Viđenja i jedne i druge grupe se počesto razlikuju. Za manje narode poput Bošnjaka važnije je i značajnije kako ih drugi doživljavaju. Period koji je u fokusu mog interesovanja u ovom radu odnosi se primarno na razdoblje od sredine 19-og stoljeća do uspostave austrougarske vlasti 1878.

Identitet stanovništva nameće se kao važan faktor za opstanak u prijelomnim vremenima posljednjih decenija osmanske vlasti, kada je odlučivana sudbina BiH unutar Istočnog pitanja (Berlinski kongres 1878.). U posljednjim decenijama Osmanske uprave za odnos velikih sila prema pitanjima rješavanja sudbine BiH i tadašnjih Bošnjaka kao važan faktor pojavljuje se percepcija identiteta Bošnjaka muslimana. Da li se radi o evropsko-slavenskom ili azijskom-turskom identitetu?! U ovom vremenu djelatnošću separatnih nacionalnih pokreta učvršćena je osnova za razlike i podjele među grupama stanovništva u BiH, koji su u kasnijem razdoblju donijele brojne krvave rezultate. Treba ukazati da su svi pomenuti procesi prepleteni s reformama u osmanskom carstvu i bosanskom ejaletu koje su vjersku podjelu BiH društva u pravima, položaju i učešću u sistemu vlasti naslijeđenu iz klasičnog Osmanskog perioda  trebale prekinuti, te otvoriti mogućnost afirmiranja jedne bošnjačke nacije na bazi istog porijekla, teritorije na kojoj živi, jezika, tradicije srednjovjekovne bosanske države koja nije bila muslimanska. Do takvog razvoja događaja nije došlo, što je prvenstveno bilo onemogućeno uplitanjima izvana ali i problemima iznutra.

 

 

edin_mutapcicDoc. dr. Edin Mutapčić

Bosanska banovina i njen evropski identitet

Bosanska je država nastala na područjima nekadašnjeg rimskog carstva gdje su se provodili rimski zakoni nasuprot barbarima koji su bili na granici samog tog Carstva. Samo ime Bosna i Bošnjaci je ime koje je rasprostranjeno na ogromnom evropskom prostoru, od Rusije do obale Atlantskog okeana, kroz brojne toponime, imena i nazive. O nastanku bosanske države (historiografi Nada Kljajić i Muhamed Hadžijahić) uspostavljena je naučna teorija u kojoj se nastanak bosanske države veže za prvu polovinu 9  stoljeća.  U geopolitičkom smislu, Bosna kao teritorij je najstabilnija na ovim južnoslavenskim prostorima, njen centralni položaj je dolina rijeke Bosne još od srednjeg vijeka pa na ovamo. Počeci pismenosti u Bosni sežu još u vrijeme Kulina bana. Njegova povelja predstavlja prvi diplomatski dokument među Južnim slavenima (pisan na narodnom jeziku). U pravnom smislu srednjovjekovna bosanska država u potpunosti pripada evropskom pravnom krugu, slijedeći tradiciju rimskog prava. U pogledu vladajuće dinastije i rodbinskih veza Bosna je bila integralni dio evropskih prostora. Želim naglasiti specifikum Bosne (pored stećaka) najšire obrađen, a to je Crkva bosanska. U Bosni u toku srednjeg vijeka imamo tri vjere: Crkvu bosansku, katoličanstvo i pred kraj bosanske države upliv pravoslavlja.

Po okončanju ovog perioda o kojem ja danas govorim, godine 1377. Bosanski ban Tvrtko krunisan je za kralja.

 

zlatko_hasanbegovicDr. sc. Zlatko Hasanbegović

Bošnjaci i kemalistička revolucija

Bošnjačka recepcija kemalizma u prošlosti ali i sadašnjosti je zapravo uglavnom neistraženo područje. U najkraćim crtama ona se kretala u dva smjera. Prvi je predstavljala pučka i instinktivna simpatija prema tvorcu moćne države koja je u osnovi muslimanska; s druge strane su se nalazili bošnjački protukemalisti, riječ je o konzervativcima i tradicionalistima koji su teško prihvaćali promjene. Najreprezentativniji izraz tog bošnjačkog protukemalizma je tuzlanski Hikmet (1929.), kasnije ulema okupljena oko Handžića, Dobrače; te pokret Mladih muslimana. Bošnjačka literatura o kemalizmu, danas je skromna i mi raspolažemo samo s dva naslova bošnjačkih autora objavljena još prije 72 godine: Turci i razvitak turske države (Edhem Bulbulović) i Turska, danas i sutra (Munir Šahinović, Ekremov).

Šahinovićeva studija je najneobičnija, iz današnje perspektive dijelom vizionarska interpretacija kemalizma koja uopće nije apologija. Za razliku od Bulbulovića, Šahinović kritički piše o stvarnosti Kemalovih reformi u kojoj je on dekonstruirao tezu o kemalističkom prekidu s islamom, te postavio tezu o nastanku novog tipa muslimanske Turske države.

 

sead_alicDoc. sc. Sead Alić

Identitet ili identiteti

O identitetima kroz povijest, o njihovom uspostavljanju odlučivalo se kroz različite  oblike medijskih posredovanja. U pitanju identiteta sadržana su sva naša pitanja: tko smo, što smo, kamo idemo… Bosna je paradigma onakvog svijeta kakvog ga treba uspostaviti. Identitet se, a to je primjer Bošnjaka, pokazuje kao nasušna potreba okupljanja u borbi za opstanak.

Amir Malouf smatra da ubrzana globalizacija izaziva kao reakciju pojačanu potrebu za identitetom, također zbog egzistencijalne tjeskobe koja prati tako nagle promjene, pojačanu potrebu za duhovnošću. Jedino vjerska pripadnost donosi ili nastoji donijeti odgovor na te dvije potrebe. Povijest je prepuna vještačkih identiteta koji su se rušili preko noći i nestajali. Ono sa čime se narodi nisu mogli identificirati nije moglo opstati. Opstanak ne ovisi o snazi i laži, nego o samoosjećanju identiteta naroda koji zbiljski pokaže odlučnost volje za opstankom i zauzimanjem djelatne uloge u svijetu podijeljenom meridijanima.

 

 

 

ibrahim_pasalicDoc. dr. Ibrahim Pašić

Novi pokreti u etnogenezi Bošnjaka, evropski korijeni Bošnjaka

Sve do savremenog doba, vjerska pripadnost islamu Bošnjaku je bila važnija od njegovog etničkog porijekla. Bošnjaci se sve do sredine 20. vijeka skoro uopće nisu zanimali za svoju predislamsku povijest. Da bi se opravdalo historijsko pravo Srbije i Hrvatske na BiH, u hrvatskoj i srpskoj historiografiji napisane su stotine radova u kojima se nastoji pseudoznanstveno dokazati da je BiH srpska ili hrvatska. Tokom II svjetskog rata,  Bošnjacima je zaprijetilo genocidno istrebljenje, a posebno tokom agresije na BiH 1992-95. godine.  Pri tome, od strane Međunarodne zajednice i Evrope, Bošnjaci su bili žrtvovani i osuđeni na nestanak samo zbog toga što su Muslimani.

U interpretacijama bošnjačke etnogeneze, po kojoj su Bošnjaci Slaveni, posebno su prednjačili srpski i hrvatski historičari. Obzirom da su Srbi i Hrvati po svom porijeklu Slaveni, tako se direktno isticalo i dokazivalo srpsko i hrvatsko pravo na BiH. 2009. godine Švicarski državni etnogenetski institut koji se zove IGENEA u etnogenetska istraživanja evropskih naroda uveo je pouzdani DNK metod i pokazao kako u strukturi bosansko-hercegovačkog stanovništva Iliri učestvuju sa 40%, Germani 20%, Kelti 15%, Slaveni 15%, Huni 6% i Tračani 4%. Na osnovu ovoga istraživanja brojne balkanske i srpsko-hrvatske pseudoznanstvene hipoteze o porijeklu Bošnjaka gube na važnosti.

 

sefko_omerbasicŠevko ef. Omerbašić

Identitet imama

Kada govorimo o identitetu imama, kao temeljnih službenika vjere i duhovnih zastupnika, moram istaći da postoje brojni islamski dokumenti starijeg i novijeg  datuma o Imamu kao nastarijoj funkciji s posebnim naglaskom na njegov identitet. Imamski identitet se nalazi u svojevrsnoj krizi. S mnogih strana znanosti doznajemo da čovjek često postavlja pitanje: tko je on, zašto je takav kakav jeste? Današnji se čovjek nalazi u vrlo nezavidnoj situaciji kada je u pitanju problem njegova identiteta i smisla života. Psihoanaliza tvrdi da je identitet normativna kategorija, vrijednost koja pripada zrelom čovjeku i s čime se islam slaže. Identitet se ne može steći bez konflikta, njegovo ostvarenje je praćeno krizama.

Razvojna i analitička psihologija kaže da se čovjek nalazi u neprestanom stanju napetosti između vlastitog vrednovanja samog sebe i vrednovanja njegovih kvaliteta od strane okolice. Tu je imamski identitet uglavnom u krizi.

Po meni jedno od najvažnijih pitanja u našem imamskom pozivu jeste ono što nas imame razlikuje od ostalih vjernika. Bitne istine vjere teško je prikazati rječnikom današnjeg društva bez opasnosti da izgube pravi sadržaj.

Pokušaj desakralizacije imamskog identiteta, jeste pokušaj eliminiranja iz svijesti ljudi razlike između profanog i sakralnog u korist profanog. Svako iz okolice imama zna da njihova misija nije nimalo laka, oni se moraju u mnogo čega u životu odricati.

Imami 21. stoljeća trebaju obogatiti zajednicu ne mladim vjernicima, nego novim ljudima. Oni moraju hodati i izvan džamija i mesdžida, tražiti novog čovjeka, jer onaj koji hoda može učiniti pogrešan korak, za razliku od onoga koji stoji i koji nikada ne griješi. Imam ne smije biti ni dalek ni preblizu ljudima.

 

dzevad_hodzicDoc. dr. Dževad Hodžić

Bošnjaštvo i islamska zajednica Bošnjaka u zapadnoj dijaspori

Već od 60-ih godina 20 stoljeća veliki broj bošnjačke dijaspore živi i radi u zapadnoevropskim zemljama, sjevernoj Americi i Australiji. Nakon agresije na BiH, ovaj se broj značajno povećava. Iako nisu pouzdani podaci kojima raspolažemo, ali Bošnjaci su vjerovatno trenutno najraseljeniji i najiseljeniji evropski narod. Dok na Zapadu (već od 60 i 70-ih godina) dijaspora počinje zadobijati status važnog predmeta i polja istraživanja u društvenim znanostima, mi još nemamo znanstveno relevantnu studiju koja se bavi bh dijasporom.

Islamska zajednica Bošnjaka u dijaspori djeluje manje-više već 40 godina. Danas IZ Bošnjaka u zapadnoj dijaspori u 15-ak zemalja najmanje, djeluje u 150 dobro organiziranih centara. U ovom izlaganju nastojimo obrazložiti slijedeće: da li IZ Bošnjaka u zapadnim zemljama u budućnosti svoj život i rad treba i dalje koncipirati na nacionalnoj bošnjačkoj osnovi ili svoje djelovanje treba da temelji na duhovnoj osnovi univerzalnih, nadnacionalnih i internacionalnih islamskih vrijednosti. Današnja percepcija islama od strane nemuslimanskih građana Zapada ovisi o njihovim neposrednim iskustvima sa muslimanskim zajednicama u njihovim (evropskim) zemljama, o slici koju im o sebi pružaju njihovi muslimanski sugrađani. U zadnje vrijeme zapadne zemlje propituju svoje politike integracijskih koncepata, koje u prvom redu ciljaju na muslimanske useljeničke zajednice.  Riječ stranac se u evropskom diskursu prvenstveno odnosi na muslimane. S druge strane kod muslimanskih zajednica treće generacije sve više je prisutnije osjećanje potpune (pravnopolitičke, kulturne...) lojalnosti zemljama u kojima su rođeni. Tako se pred IZ Bošnjaka u dijaspori  nameće potreba da svoje vjersko djelovanje razvija na osnovu univerzalnih vrijednosti islama i u praktičnim formama primjerenim socijalnim, pravnim i  političkim i kulturnim okruženjima zemalja u kojima žive i djeluju. Vjerske obrazovne aktivnosti bi se trebale odvijati na jezicima treće i četvrte generacije zapadno-evropskih muslimana. Bošnjačka tradicija islama koju baštini IZ u dijaspori već sama po sebi ima u svojoj modernoj povijesti evropsko i zapadno, civilizacijsko i kulturno utemeljenje i lice, te može biti važan model za cjelokupno prihvatanje islama u evropskim i društvenim tokovima.

 

 

amir_karicDr. sc. Amir Karić

 

U ovom izlaganju će biti govora isključivo o muslimanima i sagledavanju pitanja identiteta muslimanske zajednice, odnosno muslimana emigranata u zapadnoevropske zemlje. Sve do polovine 20. stoljeća muslimani su u zapadnoevropskim zemljama bili malobrojna statistički zanemariva zajednica. Doseljenici u zemlje zapadne Evrope imaju isti izazov pred sobom, izazov dvostrukog pripadanja. Kod muslimana u zapadnoevropskim zemljama katkada se javlja pitanje prvenstva u pogledu različitih faktora vlastitog identiteta. Da li sebe prvo smatraju muslimanima ili Evropljanima?

Muslimanski identitet je odgovor na pitanje zašto, a građanski identitet odgovara na pitanje kako. U pogledu suodnosa muslimana i evropskih društava moguće je govoriti o tri modela: asimilaciji, samoizolaciji i integraciji.  Bez obzira na brojne poteškoće u procesu integracije, taj proces se odvija na način obostranog navikavanja i prilagođavanja  (navikavanje muslimana na evropska društva – navikavanje evropskih društava na muslimane). Nijedno evropsko društvo i još manje vlada, muslimane ne doživljavaju kao privremeni fenomen već kao realnost ukupnog vlastitog i društvenog pejzaža.

 

 

mirza_mesicMr. Sc. Mirza Mešić

Bošnjaci između sekularizacije i reislamizacije

Za početak ću citirati uvaženog (ovdje prisutnog) prof. Ferida Muhića, koji argumentovano tvrdi da: „Samo mi, bosanskohercegovački muslimani, odnosno Bošnjaci, danas moramo dokazivati tko smo i što smo.“ Bošnjaštvo je staro koliko i druge evropske nacije, s tim da je u zadnjih sto godina bilo negirano, osporavano, suočivši se sa nekoliko totalitarnih sistema  koji su se izmjenjivali na teritoriji BiH. Procesi sekularizacije koji su u drugoj polovici 20. stoljeća izvršili snažne društvene promjene u zapadnoevropskim društvima nedovoljno su zahvatili bosanskohercegovačko društvo. Za Bošnjake, prvenstveno u smislu prakticiranja vjere, posebno je teško bilo za vrijeme socijalističke Jugoslavije. Kada danas govorimo o sekularnoj BiH, to ne može značiti povratak na staro, nego preuzimanje najviših savremenih dostignuća u razvoju ovoga modela države.

Protekle dvije decenije mnogo se raspravljalo o reislamizaciji bosanskih muslimana, nemali broj je u ovom procesu vidio nadolazeću opasnost za dugotrajnu sigurnost u BiH i na Balkanu. Brojna istraživanja ukazuju da religioznost vremenom doživljava određene transformacije u različitim društvenim okvirima.  Krajem osamdesetih godina kod Bošnjaka dolazi do jače afirmacije religije i religijskih vrijednosti. Demokratske promjene 90-ih su bile potaknute djelovanjem vjerskih zajednica, u slučaju Bošnjaka Islamske vjerske zajednice.

 

 

muhamet_morinaMr. sc. Muhamet Morina

Evropski identitet i vjerska tolerancija u albanskom nacionalnom identitetu

 Nacionalni identitet nastaje tokom razvoja nacionalnosti, odnosno tokom procesa duhovno-povijesnog razvoja zajednica koje su često boravile na zajedničkom teritoriju, imale isti jezik i činile zajedničku kulturu. Identiteti nacija uspostavljeni su nasuprot drugih najčešće susjednih nacija. Trenutačno su nacionalni identiteti koji nikad nisu bili promjenljivi, predmet stalnih promjena. Ključne odrednice evropskog identiteta možemo tražiti u eliminaciji nasilja iz prostora politike, prijateljstva, razumijevanja, saradnje itd. priznavanje jednakopravnosti identiteta zajedničkom evropskom prostoru. Integracija Evrope ne znači likvidaciju nacije ili države (premda neke funkcije države poput gospodarskih, postaju ograničene), pa se slobodno može reći da će se u središtu evropskih identiteta nalaziti vrijednosti mira i saradnje.

Među Albancima koji žive u Albaniji i drugim zemljama, kao odvojeni dijelovi narodnog zajedništva preovlađujuće su vjere islam i kršćanstvo. Danas albansku populaciju čine: 70% islamske, 10% katoličke i 20% pravoslavne vjeroispovijesti. Albanska je povijest pokazala da narodni pokret nije bio zasnovan na vjerskim osnovama. Oni su bez obzira na pritiske bilo milom ili silom (asimiliacija i likvidacija) sačuvali svoju vjersku različitost. Vjerska harmonija među albancima nosi puno toga dobroga za albanski narod, daje poruku tolerancije. Povijesni razvoj je imao uticaja na izgradnju albanskog identiteta te se tako u svojem razvoju nije gradilo na različitosti po vjeri već po sličnostima i drugim obilježjima identiteta.

 

 

saidMr. Saeid Abedpour

O definiciji identiteta

Pitanje evropskog identiteta ovisi o definiranju kolektivnog identiteta Bošnjaka i Evrope. Ovim radom nastoji se argumentirati teza o potrebi Bošnjaka za političkom i kulturološkom definicijom zajedničkoga evropskog identiteta. Formiranje zajedničkog evropskog identiteta jedan je od prioriteta unutar Evropske unije, posebno radi ubrzavanja integracijskih procesa. Oblikovanje zajedničkog evropskog identiteta pomoglo bi njezinom širenju, ali i produbljenju i učvršćenju veza među njezinim članicama. Zajednički evropski kulturni identitet je nadasve složeno i kontraverzno pitanje. Sva nastojanja na promidžbi areligioznog, napose antireligijskoga mišljenja, jamačno nailaze na otpor tradicionalnih identiteta ovdašnjih naroda. Tako, naprimjer, tradicionalni identitet Bošnjaka, koji u svom religijskom elementu ima značajna sufijska obilježja, načelno nije oprečan modernome mišljenju. Ako evropske vrijednosti jesu racionalnost, liberalizam, dijalog i sekularizam, onda Bošnjaci nemaju osobitih problema da im se prilagode, ali kada evropske vrijednosti dotiču ili prelaze granice filozofskoga i religijskog skepticizma i nihilizma, te ako se pojave poput homoseksualizma nameću kao nove evropske vrijednosti i elementi evropske kulture, onda je sasvim razumljivo da jedan tradicionalni identitet poput bošnjačkoga osjeća opasnost (od takvog evropskog identiteta). Definiranje evropskog identiteta ne bi trebalo ići putem promjene tradicionalnih religijskih vrijednosti i njihovog zamjenjivanja sekularnim vrijednostima.

Jirgen Habermas ističe kako Evropska unija ne baštini jedno zajedničko povijesno iskustvo, što je slučaj sa nacionalnim društvima svake od njenih članica ponaosob, pa tuda evropski identitet nužno mora imati političku i demokratsku strukturu.

 

 

sacir_filandraProf. dr. Šaćir Filandra

Adil Zulfikarpašić; Bošnjačko-europski identitet

 

U vrijeme SFRJ aktivno je djelovalo 6 bošnjačkih skupina izvan granica BiH. Prva skupina je imala 3 hiljade Bošnjaka, njih je prevodio Hazim Bušatlić i oni su u periodu II svjetskog rata izdavali časopis Svijest u Londonu. Ta skupina je formirana od bivših članova SS handžar divizije. Englezi su ovu skupinu angažovali za rad u rudnicima i nakon toga o njima se više ništa nije znalo. Druga skupina je bila formirana od mladih intelektualaca koji su tokom II svjetskog rata otišli u različite zemlje radi školovanja. Treću skupinu su sačinjavali bivši jugoslavenski političari koji su imali bitnu ulogu u doba kraljevine Jugoslavije. Četvrtu skupinu su predstavljali Mladi muslimani; Petu grupu je predvodio Džafer Kalinović koja je predstavljala jednu radikalniju skupinu emigranata. Šesta skupina je bila predvođena od strane Adila Zulfikarpašića, i pripadala je demokratskoj jugoslavenskoj emigraciji nakon II svjetskog rata. Glavna tema ovoga izlaganja jeste aktivnost vezana za Adila Zulfikarpašića. On je imao glavnu ulogu u djelovanju Bošnjaka emigranata, političkih neistomišljenika sa jugoslaveneskim režimom i u formiranju skupine bosanske intelektualne elite. Cjelokupna Zulfikarpašićeva djelatnost koju smatram paradigmatičnom u izvjesnom smislu za sagledavanje naših savremenih političkih identiteta, obilježena je bila sa dvije osnovne ideje; idejom bošnjaštva i idejom liberalne demokratije.

 

elvira_islamovicDoc. dr. Elvira Islamović

Evropska nelagoda i bosanski labirint

U ovom radu identitet se poima kao dinamična kategorija. Proces izgradnje identiteta Bošnjaka u prošlosti, ali i danas, proces je na koji duboko utječu proturječja i prilike sociokulturne okoline koja ih okružuje.

U osmanskom periodu i razdoblju predmodernog društva identitet se temeljio na tradicionalnim strukturama, posebno onim vezanim za religiju. Austrougarski period je razdoblje zamaha industrijalizacije i urbanizacije gdje je znatno povećana složenost društva i gdje se ukazuje potreba za modernizacijom i transformacijom identiteta. Pitanje identiteta se naročito aktuelizira u kriznim vremenima, periodima naglih društvenih promjena. Tradicionalni identitet Bošnjaka u posljednjoj deceniji 20 stoljeća višestruko je doveden u pitanje. Njegovo očuvanje zavisi od političke stabilnosti ali i ekonomskog oporavka. U modernim društvima nacionalnost je bila važan izvor identiteta.

Aktualna Evropa se sučeljava sa mnogim izazovima i prijetnjama kako na socijalnom i političkom području, tako i na kulturnoj i civilizacijskoj razini. BiH je jedno veliko evropsko iskušenje, a genocid nad Bošnjacima je suočio Evropu da nije raskinula sa tamnim stranama evropske prošlosti.

 

 

sead_muhamedagicSead Muhamedagić

 

Pokušat ću u nekoj formi esejističke improvizacije izložiti ono što bih vam htio reći. Želim ovdje promotriti taj procjep bošnjačkog identiteta, u kojem se i sam nalazim. Spustiti se sa ove teorijske razine (gdje se često ipak govori o kolektivnom identitetu), na razinu individualnog i osobnog. Pri tome se izlažući riziku (kada saznate izvjesne stvari o meni) da me možda netko bude kritički gledao.

 

 

 

 

 

senadin_lavicProf. dr. Senadin Lavić

Globalizacijski procesi – evropska integracija – bosanske perspektive – bošnjačko sazrijevanje

Veliki, epohalni korak ovog naroda jeste uzimanje (vraćanje) starog imena Bošnjak. Također, jedna stvar koju naši ljudi širom svijeta trebaju uraditi, jeste da u svjetske medije unesu naše ime, umjesto prisutne oznake bosanski muslimani, koja je sama po sebi deskripcija, a ne ime. Bosanski muslimani određuje ih geografski i religijski. Pred nama je zadatak da ime Bošnjaci instaliramo u sve evropske medije, enciklopedije itd. Reakcije na proces globalizacije u Evropi danas se odvijaju pod imenom evropske integracije. Njihov najupečatljiviji izraz je Evropska unija. U vremenskom i geografskom smislu priče o globalizaciji koje nas očekuju i u koje se moramo uključiti postale su ideologijski izazvan simptom jedne iverzibilne promjene značenja riječi kao što je kraj. Te priče mijenjaju značenje predglobalizacijskih diskursa zato što njihov vokabular ne ulazi u vatru globalne traumatizirajuće transformacije naših kolektivnih identiteta.

Identiteti o kojima govorimo nisu definitivno dati, niti apriori postavljeni i oni se mogu i moraju dopunjavati u novim okolnostima znanstveno-tehničke civilizacije i informacionalističkog doba. To je jedan od neodložnih zadataka bošnjačke intelektualne elite u novonastalim okolnostima 20 stoljeća. Smatram da generacija kojoj mi danas pripadamo predstavlja jednu od najodgovornijih bošnjačkih generacija u povijesti ovoga naroda.

 

 

 

aida_abadzic_hodzicDoc. dr. Aida Abadžić Hodžić

VII i VIII decenija XX stoljeća, uloga i značaj bošnjačkih umjetnika

Godine 60-e i 70-e 20-og stoljeća u BiH, mogu se sa današnje vremenske distance sasvim utemeljeno smatrati jednim od najvažnijih i najdinamičnijih razdoblja savremene BiH kulturne historije, kako u oblasti likovnih umjetnosti, tako i u oblasti književnosti, glazbe i scenskih umjetnosti. I u svjetskim razmjerama, 7 i 8 decenija bile su obilježene vrlo složenim društveno-političkim zbivanjima koje su za posljedicu između ostalog imale da ono što je do tada bilo izvan središta (u smislu spola, rase, nacije, ekonomskog utjecaja, marginaliziranosti tzv. malih kultura i likovnih sredina) počinje sudjelovati u novom postmodernom pluralističkom pogledu na historiografiju i historiju umjetnosti. U ovom razdoblju se pokreću najznačajnije kulturne institucije i edicije, časopisi. Bošnjački umjetnici i arhitekti u značajnom broju ostvaruju punu regionalnu i međunarodnu afirmaciju. S ciljem istraživanja i izlaganja kuturne baštine u ovom periodu otvoren je niz značajnih muzejsko-galerijskih institucija. Jedan od najznačajnijih izlagačkih prostora otvoren u tom periodu bila je gradska galerija Collegium Artistikum. Kao jedan od ključnih projekata za buduće istraživanje, naučno valoriziranje i objavljivanje građe iz oblasti kulturnog naslijeđa bio je pokretanje biblioteke, Kuturno naslijeđe BiH ’63, koju su pokrenule dvije izdavačke kuće “Svjetlost” i “Veselin Masleša”. 1966 godine pojavljuju se dva kapitalna djela bh književne kulture; roman Derviš i smrt (Meša Selimović) i zbirka poezije Kameni spavač (Mak Dizdar). U užem kontekstu predstavljanja ove teme jeste pojava jedne iznimne generacije školovanih grafičara, kako brojem svojih učesnika tako i visokom razinom kvalitete njihovih ostvarenja. Visoka tehnička kultura uz uvažavanja i vrijednosti naslijeđenog ambijenta graditeljske tradicije bile su karakteristike i sarajevskog arhitektonskog kruga 7. i 8. decenije koji je uspostavio i obnovio visoke strandarde arhitekture. Uprisutnjavanje tog zajedničkog prostora i iskustva postalo je riječima njemačkog teoretičara arhitekture Jana Asmana osnovom konektivne strukture. Upravo taj zajednički prostor iskustva pružao je temelj na kojem se i u sferi umjetnosti oblikovalo ono što je spomenuti njemački teoretičar imenovao kulturom pamćenja, odnosno oblikovanjem odnosa prema prošlosti i stvaranja tradicije.

 

 

ajka_srebrenikovic_tiroMr. sc. Ajka Srebreniković-Tiro

Refleksija nacionalnog i kulturnog identiteta u književnim tekstovima bh pisaca 20 stoljeća

Govoriti o problemu nacionalnog i kulturnog identiteta na prostoru BiH je usko povezano sa haotičnim ratnim stanjem od 1991-95. godine. Austrougarskom vlašću dolazi u BiH do smjene starog društveno-ekonomskog sistema novim, a u duhovnom smislu je to vrijeme kada se bosanski čovjek nije mogao snaći. Nova vlast donosi novo (latinično) pismo koje zamjenjuje arapsko. 90% stanovništva koje je bilo pismeno postaje nepismeno. Bosna i Hercegovina je u 20. stoljeću pretrpjela političke, kulturološke turbulencije iz čega je proizašla ogromna potreba da se o Bosni i njenim ljudima piše. Brojni književnici govore o bosanskoj kulturi, tradiciji i njenom identitetu. Meša Selimović, Ivo Andrić, Mak Dizdar, Skender Kulenović, itd… To su djela koja potvrđuju bosansku postojanost. U bh književnoj tradiciji pričati i pripovijedati u 20 stoljeću značilo je postojati, negirati diskursom pokušaj da se šutnjom potvrdi ono što se na društveno-političkoj sceni kreiralo i događalo.

Alija Nametak ističe kako pokretanje Behara (1900.) i osnivanje Gajreta (1903.) “predstavlja dva epohalna djela, dva velika koraka naprijed u životu muslimanske zajednice u BiH”. Bosna je jedan specifikum. Uvijek je nudila materijal za umjetničko uobličavanje, gdje se oznaka posebnosti reflektira i na književnom izrazu autora.