Webinar: “Zalazak i pojava velesila u međunarodnom poretku”
Naučnoistraživački institut “Ibn Sina”, Sarajevo
23. 11.2020.

Dr. Emir Hadžikadunić
Međunarodni poredak i nadmetanje Amerike i Kine

Uvodno izlaganje
„Ovu temu bi trebalo raščlaniti na njene sastavne dijelove, na priču o međunarodnom poretku, redu, strukturi, sistemu, a onda možemo staviti u kontekst današnje rivalstvo Kine i Amerike, te na kraju možemo dati neku projekciju tih odnosa, odnosno tog rivalstva. U tom smislu postoje različiti teorijski pristupi oko definiranja svjetskog poretka, koji mogu biti više-manje egonoističke prirode, više-manje anarhični, hijerarhični, više-manje liberalni, institucionalni itd.“


„Različiti pristupi definiraju različite okvire, postavke daju mogućnost različitih promišljanja, promatranja, odnosno prikupljanja specifične faktografije. Tako se izvlače i različite pretpostavke kada je u pitanju svjetski poredak i u tom smislu ovo je „živa tema“ oko koje ze živo debatira, ne samo ove godine. Duga Rasprava oko definiranja svjetskog poretka traje najmanje dvije pol decenije, mnogo prije nego se pojavio korona virus, Covid pandemija, pa čak i prije impresivnog rasta Kine. Neki ozbiljni naučnici, prije svega, američki strukturalni realisti, oni su osporavali konvencionalnu mudrost, odnosno, stvarnosti da će SAD kao jedina super sila dugo ostati na toj sceni, na taj način. U svojoj argumentaciji sredinom devedesetih oni su to nazivali unipolarnom iluzijom. Slična argumentacija koja ukazuje da se američka liberalna hegemonija, također postepeno urušava. Da je bila štetna, kako za SAD tako i za ostatak svijeta. Pogotovo svojim devastirajućim efektima u Iraku i Afganistanu. S druge strane postoje pretpostavke da je američka liberalna hegemonija još uvijek vitalna, ako nigdje drugo, onda makar u Evropi i da će taj unipolarni momenat, koji je prvi put spomenut početkom devedesetih, još potrajati neko vrijeme.
Da su SAD prema svim realnim pokazateljima bogatije, moćnije, utjecajnije u odnosu na bilo kojeg potencijalnog konkurenta u međunarodnom sistemu, uprkos stalnoj raspravi dodatno potaknutoj globalnim remetilačkim događajima poput Covida19. Da je, recimo, američka godišnja potrošnja na obranu dvostruko veća od zajedničke vojne potrošnje, recimo, Kine i Rusije. Da SAD još uvijek imaju najveću ekonomiju koja može finansirati takvu vrstu obrambene potrošnje. Da je Američki udio u globalnom JGP- u 25% i da je veći od globalnog udjela Kine 16% i Rusije 2%, zajedno. U tom smislu izvode se različiti zaključci, da još uvijek taj unipolarni svjet traje, da se rađa neki novi bipolarni svijet između Kine i SAD, ili da se rađa neki novi multipolarni svijet, koji je možda malo više anarhičan, odnosno podijeljena vladavina SAD, Kine, Rusije i možda Indije. Postoje, također, analitičari koji govore o nepolarnom međunarodnom poretku koji je složeniji, odnosno koji je višeslojan i koji uključuje neke regionalne sile, poput Indonezije, Turske, Irana, Brazila itd. Postoje i pesimistične perspektive koje ukazuju na ozbiljnost današnje situacije, odnosno da rivalsvo Kine i Amerike preraste jednog dana u sukob za novi svjetski poredak, ako ne u sukob za novi svjetski poredak, onda sigurno u jednu ozbiljnu dinamičnu situaciju kada je u pitanju mijenjanje regionalnog sistema u tom Indo-Pacifičkom regionu.“
Ovo je uvodni dio izlaganja dr. Hadžikadunića, nastavak se može pogledati/preslušati u postavljenom videu, a kompletan rad imat ćemo ubrzo.