بسم الله الرحمن الرحیم
Zahvaljujem se Naučno-istraživačkom Institutu „Ibn Sina“ u Sarajevu na pozivu da sudjelujem u obilježavanju godišnjice šehadeta generala Qassema Soleimanija.
Nema sumnje da šehida Soleimanija trebamo smatrati uzvišenim simbolom nacionalnog i vjerskog heroja; mitom borbe sa nepravdom i nasiljem; svijetlim primjerom slobode u savremenom svijetu.


Ako mi na jugu naše zemlje imam šehida Reisalija Dalaverija, a na sjeveru Mirza Kučekkhana koji za našu zemlju predstavljaju simbole borbe sa arogancijom, onda šehid Hadži Qassem Soleimani predstavlja nastavak ovoga puta i ne samo regionalni nego svjetski simbol ove borbe.
Ljubav koju je uživao, a tome smo svjedočili na dan njegove dženaze na kojoj su bili prisutni različiti društveni slojevi, staro i mlado, univerzitetski i vjerski krugovi, ili kako bi se danas kazalo i građanski i religijski slojevi, sve to pokazuje da je general Soleimani svoj život proveo boreći se za ideale, istovremeno vodeći računa o svome individualnom ponašanju.
Njegove osobine možemo posmatrati sa tri aspekta; individualnog, nacionalnog i međunarodnog. Kada se radi o inddividualnim osobinama, prema mome mišljenju, u njemu su bile objedinjene sve one vrline o kojima govori naša nacionalna islamska kultura i duhovnost, kao što su viteštvo, hrabrost, velikodušnost , čvrstina koraka. Na vrhu njegovih prioriteta u radu je bilo antinasilje i pomoć potlačenima, i nigdje se u Kur'anu Časnom ne spominje da se to odnosi samo na obespravljene u Iranu ili samo na muslimane, i šehid Soleimani je, doista, tako razmišljao i djelovao je u skladu sa ovim vjerskim načelom.
Drugo što treba kazati jeste skromnost koju je on iskazivao prema narodu. Nakon njegovog šehadeta vidjeli smo da je oporučio da mu na mezaru bude uklesano „vojnik, Qassem Soleimani“. Istu skromnost je iskazivao i u privatnom životu. Kad se radi o zapovjednoj ravni on je realno sagledavao stvari; predstavljao je spoj idealizma i pragmatizma. I što je iznimno važno napomenuti bio je sklon savjetovanju i prihvatao je kolektivno mišljenje.
Kad je riječ o nacionalnim osobinama šehida Soleimanija, prije svega treba kazati da ga se može smatrati potpunim primjerom Poslanikovih, alejhisselam, riječi da je „Ljubav prema domovini dio imana“. Šehid Soleimani nikada nije razdvajao ljubav prema Iranu od ljubavi prema islamskoj revoluciji i smatrao je da se ovo dvoje međusobno nadopunjuju. Bio je stamen u odbrani zemlje, pravima i sigurnosti naroda. Od perioda svete odbrane – kada je imao svega 20 godina -, pa sve do svoje smrti kretao se ovom stazom i ljudi su mu vjerovali.
On je djelovao kao jedan vojnik neopterećen politikom. Drugo što treba istaći jeste da je jedinstvo smatrao osovinom pobjede, a svako cijepljenje i razdvajanje preduvjetom poraza.
Kada se radi o međunarodnoj ravni kazat ću da je - prema mome mišljenju -najupečatljivija osobina šehida Soleimanija bila ta što je on istovremeno bio jedan misleći diplomata, inteligentan, koji je strateški razmišljao, i jedan autoritativan zapovjednik na bojnom polju. A malo je takvih vojnika u kojima su objedinjena ova dva aspekta. I na koncu smo vidjeli da je nalog za njegov atentat dala jedna nemilosrdna osoba koja krši sporazume i koja je omražena u svjetskoj zajednici, a to je američki predsjednik.
Kada se radi o vojnoj misli šehida Soleimanija on je imao onaj odbrambeni pristup koji se može vidjeti u uzvišenoj vjeri islamu i vojnom kodeksu Poslanika islama i Alija, emira pravovjernih, i sa aspekta međunarodnog prava je veoma važno da ovakav odbrambeni pristup dominira nad agresivnim pristupom. Os njegovog djelovanja je bilo spriječavanje svakog oblika dominacije i agresije na našu voljenu zemlju i islamsku revoluciju.
Jedino je on poremetio ravnotežu poretka dominacije u regionu i islamskome svijetu i također, samo je šehid Soleimani razvodnio dominaciju terorizma nad regionalnim narodima i veliku opasnost uspostavljanja jedne terorističke vlade u regionu, u islamskim zemljama. Ako uzmemo u obzir ova dva faktora, jer je i DAEISH produkt poretka dominacije koji ga je podržavao, onda je šehid Soleimani taj koji je doveo do poraza hegemonije međunarodnog poretka dominacije u našem regionu.
Na kraju osvrnut ću se na slijedeće, šehadet generala Soleimanija i ovakva vrsta šehadeta koja predstavlja kukavičluk jer se nije dogodila na bojnome polju i u borbi, već je on ušao, u svojstvu visokog dužnosnika, kao gost na teritorij jedne druge zemlje, u pola noći, na putničkome aerodromu skupa sa ostalim putnicima , i ništa nije bilo skriveno, ali su ga usmrtili sa dalekosežnim oružjem, tj. posredstvom drona i helikoptera.
Na koncu, šehid Soleimani je napustio ovaj svijet, a Bog Dragi ga je za njegovu neumornu borbu nagradio šehadetom. Kao što sam kazao, ideali za koje se borio šehid Soleimani i staza koju je slijedio su mnogo važniji od njegovog fizičkog prisustva. Irački parlament i narod ove zemlje zahtijevali su izlazak američkih vojnih snaga iz zemlje i u budućnosti ćemo vidjeti bereket ove prolivene krvi. Ako Bog da da šehid Soleimani bude u društvu sa svojim sejjidom i vođom, Aba Abdullahom Husejnom.
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.