U ime Boga Milostivog, Samilosnog
Hvala Bogu, Gospodaru svih svjetova i neka je posebni Božiji blagoslov na našeg predvodnika Muhameda, njegovu čistu porodicu i odabrane prijatelje, da Svevišnji Bog bude zadovoljan našim okupljanjem i onim što će se slušati i govoriti.
U svijetu postoje dva toka tj. dvije struje. Jedan tok je front otpora i tok istine, a drugi tok je front arogancije i oholosti tj. tok neistine.


Časni Kur'an to predstavlja i objašnjava kao božanske sunnete, zakonitosti tj. zakonitosti stvaranja i obznanjuje njihove osobenosti. Pa tako, kao prvu osobenost fronta otpora i toka istine naglašava njihovo oslanjanje na beskonačnu moć Uzvišenog Boga, vjerovanje u Gospodara Skrbnika. Zato Kur'an na jednom mjestu kazuje: „Ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju“. Tok istine se oslanja na Boga, dok se front neistine ne oslanja na Boga. Pod dva, uvjerenost i čvrstina fronta i toka istine. Bog ima jedno obraćanje gdje kazuje: „Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima, kao da su bedem čvrsti“, kao da je osnovica ovog fronta sačinjena od rastaljenog olova. Dok sa druge strane front neistine ne opisuje tako. Nego, oni su kao šuplji naslonjeni balvani i misle da je svaki povik protiv njih. Suprotna strana uvijek ima takav osjećaj i shvatanje kao da je uvijek svaki pokret, svaki govor, svaka stvar koja se manifestuje u svijetu usmjerena protiv njih i zbog toga su u stalnom strahu. Stoga, dolazimo i do njihove treće osobine, tj. straha. Strah je jedna od osobina fronta arogancije i oholosti.
Ako na ovu temu i na osnovu ovih mjerila analiziramo general-pukovnika našeg šehida, on je posjedovao tri osobenosti: vjerovanje u Gospodara Skrbnika, vjerovanje u put, tj. pokret, vjerovanje u ispravnost i konačno stizanje do cilja.
Kada govorimo o ovome, nameće se jedno pitanje koje je veoma normalno i prirodno: Zbog čega jedan čovjek kojeg širom svijeta predstavljaju kao najmoćnijeg generala Bliskog istoka ili drugunajutjecajniju ličnost države Irana ili kao najvećeg ideologa fronta otpora, iz kojeg razloga jedna takva osoba nije mogla odabrati boravak na svom ugodnom radnom mjestu, u kancelariji i sa tog mjesta komandovati? Da, mogao je. Ali, zašto se odrekao komfora? Zbog čega je žrtvovao svoj mir, porodični život i danonoćno radio na tome da na najispravniji način isprati izvršavanje zadataka kako bi obezbjedio maksimalnu moguću sigurnost svojih snaga te iz toga bio prisutan na terenu i posjećivao raznorazna područja, pustinje i brda? Sve to sa znanjem da je front arogancije njegov neprijatelj; da su regionalne destruktivne struje koje su, prema riječima samog Zapada, opisane kao krava muzara, njegov neprijatelj, također; da su ekstremističke struje i struje licemjerja tj. najnerazumnije i najzaostalije grupe poput ISIL-a, njegov smrtni neprijatelj. Ali, zašto je napustio sav taj komfor u situaciji kada je mogao i bez toga izvršavati svoj posao? I, zbog čega je pretrpio svu tu muku, sav taj rad, trud i zalaganje? Odgovor se može izreći u jednoj rečenici: Srčana uvjerenost i vjera u Boga. Nepokolebljivo povjerenje u put koji je odabrao i potpuna uvjerenost u to da će stići do cilja. Zato, što je cilj čovjeka ostvarivanje sreće, tj. zadovoljstva. Za nekoga je to zadovoljstvo ostvarivo na ovom svijetu, a za druge na onom svijetu, ili je za neke ostvarivo i na ovom i na onom svijetu. Kada pogledamo, vidimo da je pogibijom ovog čovjeka, desetine miliona ljudi, iskrenih vjernika, boraca u mnogim državama učestvovalo u njegovom ispraćaju i sahrani, tj. dženazi, a mnogi su učestvovali na raznim komemoracijama, ili su se upisivali u knjige žalosti. Prema tome, ostvario je najveće ovosvjetovno zadovoljstvo te je stekao položaj prvaka i nacionalnog heroja svoje države. Postao je prvak i heroj fronta otpora islamskog svijeta. Sa druge strane, šehadet, tj. pogibija na Božijem putu, je najveći i najvrijedniji put koji čovjek svjesno, vjernički i iskreno odabire i sa svojim Gospodarom izvršava tu kupoprodaju. O tome govori Kur'an: „Šehide ne smatrajte mrtvima, jer oni su živi i oni su počašćeni u vječnoj trpezi Gospodara svjetova“. Dobro, u svemu tome šta je s neprijateljem? Neprijatelj je pogazio sve svoje navode i tvrdnje u jednom ponižavajućem potezu, u jednom kukavičkom i dvoličnom činu. Iz prijevare ubiti jednog gosta druge države koji je u zvaničnoj posjeti radi unutrašnjih islamskih pitanja? I na ovom i na onom svijetu ostat će zapisan i postati simbol poganog i najgnuslijeg zločina i na taj način sebe predstaviti i potvrditi i dokazati isto kao što Kur'an kaže, da je sve ono što je tvrdio i zagovarao obmana i laž i da nema apsolutno nikakvo utemeljenje ni podršku razuma, vjere, savjesti, morala i ljudskosti. Mi sa ovog mjesta šaljemo pozdrave toj čistoj duši šehida, general-pukovnika, njegovim prijateljima, pomagačima i saborcima, a posebno duši šehida Ebu Mehdija Mohandisa. Sigurni smo da je ovaj put postao još otporniji, čvršći, prostraniji i da će uz Božiju dozvolu ostvariti one ciljeve koje im je odredio sam Kur'an časni.
Neka je Božiji blagoslov, mir i milost na sve vas.