U ime Svevišnjeg
Prije svega izražavam zahvalnost Naučno-istraživačkom Institutu “Ibn Sina” Sarajevo koji je omogućio da obilježimo godišnjicu atentata na generala Qassema Soleimanija i da u jednom znanstveno-akademskom ozračju razmotrimo međunarodne aspekte ovoga događaja. Koliko god više rasvijetlimo ovaj događaj to će doprinjeti da vlade i pojedinci koji pribjegavaju ovim aktima, a zarad realizacije svojih ciljeva, u najmanju ruku, više nego ranije budu izloženi pritisku i da umjesto pribjegavanja ubistvu i teroru okrenu se razgovoru i diplomaciji.


Ovih dana navršava se godišnjica od atentata na generala Qassema Soleimanija, visokopozicioniranog iranskog vojnog dužnosnika. Čin atentata nad ovim vojnim zapovjednikom koji je izveden od strane Sjedinjenih Država, i po direktnom nalogu predsjednika ove zemlje, su tokom prošle godine osudili pojedinci, neovisne ličnosti i vlade brojnih zemalja. Nije mi namjera govoriti o ličnosti generala Soleimanija, već ću se osvrnuti na ono što se dogodilo kako bi bili jasniji uzroci i motivi ovog američkog koraka.
IR Iran smatramo regionalnom silom koja vodi nezavisnu vanjsku politiku i koja ima potporu naroda. Ovo su tri veoma važne kategorije u procjeni iranske pozicije.
1. Iran je regionalna sila: Tokom posljednjih godina Iran je pokazao da se
nikakav događaj ne može dogoditi u regionu a da se po pitanju toga dešavanja ne konsultira iransko stajalište i da se ono ne uzme u obzir. Višegodišnja sirijska kriza i objavljivanje uspostave vlasti DAEISH-a u nekim dijelovima Sirije, i Iraka, te potom utjecaj Irana da se promijeni rezultat ove igre svima je jasan.
2. Iran je nezavisan: Odluke po pitanju svoje vanjske politike Iran donosi na
temelju svojih potreba i nacionalnih ciljeva, i u pogledu donošenja odlukā ne konsultira se ni sa jednom stranom državom, niti globalnom silom, uprkos tome što ova nezavisnost i slobodna volja ima svoju cijenu i što sa sobom nosi brojne probleme i poteškoće za Iran, ali je Iran do sada ostao dosljedan ovome kursu.
3. Potpora naroda: Iranska vlast je vlast uspotavljena glasovima i voljom naroda
i ponosni smo činjenicom da njeni koraci uživaju nacionalnu potporu i narodnu podršku. Dženaza generala Soleimanija u vrijeme kada su ekonomski problemi, proistekli iz jednostranih američkih sankcija, doveli do nezadovoljstva u narodu, pokazala je da je taj narod jedinstven u odbrani ideala svoje zemlje. Ovo je bio uvod u temu o kojoj želim govoriti, a to je atentat na Iran kao na jednu zemlju.
Mi atentat i teroristički akt ne smatramo pukim činom oružane namjere. Teror ima različite aspekte i vidove; politički teror, ekonomski teror, znanstveno-tehnološki teror, kulturni, vojni, teror nad znanstvenim ekspertima. Mi se već četiri decenije nalazimo pod najtežim ekonomskim, znanstveno-tehnološkim, kulturnim i vojnim sankcijama. U svemu ovome nametnut nam je i osmogodišnji rat koji je uništio i oštetio veliki dio infrastrukture zemlje (vojni teror). Protiv nas su primjenjene ozbiljne sankcije da nam se onemogući uvoz napredne tehnološke opreme kako ne bismo imali na raspolaganju novu tehnologiju i kako se naša zemlja ne bi razvijala (znanstveno-tehnološki teror).
Velike sile su prijetile malim zemljama, srednje razvijenim pa čak i velikim (poput europskih zemalja) da ne trebaju razvijati odnose sa Iranom kako bi Iran ostao izoliran i pao na koljena. A u zamjenu za smanjenje ili prekid relacija sa Iranom obilato su ih nagrađivali i davali bespovratnu pomoć (politički teror).
Iran je jedna od kulturno i civilizacijski najbogatijih zemalja. Svjetske velesile su uložile sve svoje potencijale kako bi spriječile Iran da svoju bogatu kulturno-civilizacijsku riznicu predstavi svijetu. Opsežnom medijskom propagandom su nastojali Iran predstaviti kao ekstremnu i zaostalu zemlju kako bi i ljubitelje kulture, književnosti i civilizacije odvratili od posjete ovoj zemlji (kulturni teror).
Donijeli su opsežne ekonomske sankcije protiv Irana kako bi posrnulu iransku ekonomiju i nezadovoljstvo ljudi zloupotrijebili za svrgavanje iranske vlasti. Sjedinjene Države su explicite kontinuirano insistirale na ovome.
Trumpov američki državni sekretar i Trump lično su izjavili da nad Iranom sprovode politiku najvećeg mogućeg pritiska kako bi se Iran povinovao. Oni su uspjeli da obustave mnoge ekonomske kontakte Irana sa vanjskim svijetom, naročito u finansijsko-bankarskom sektoru (ekonomski teror).
Iran nije objavio rat Sjedinjenim Državama i nije u ratu sa ovom zemljom, ali su Sjedinjene Države i njoj pridružene vlade objavile rat Iranu, ali pošto nemaju mogućnost vojnog napada na Iran iskoristile su teror kao sredstvo kojim su željele poraziti Iran.
Teror uistinu predstavlja jedan vid rata ili operacije utemeljene na slabosti. Amerika i noj pridružene vlade pošto ne mogu Iran poraziti na bojnom polju iz razloga koje sam spomenuo na početku, posegnule su za oblicima terora.
Posljednji vid terora koji je sproveden prema Iranu i o kojem želim govoriti jeste isplanirani državni terorizam protiv istaknutih i utjecajnih ličnosti. Američki je predsjednik otvoreno priznao da je izdao naredbu za atentat nad generalom Soleimanijem i da je ponosan zbog toga. Pripremne radnje za ovaj atentat i kako je izveden, sve pokreće brojna pitanja. Iz koje je zemlje upućen dron kojim je izvršen atentat na generala Soleimanija; da li je vlada te zemlje izdala dozvolu za let drona ili nije; činjenica da je sve izvedeno na iračkoj teritoriji a da od iračke vlade nije tražena dozvola za taj korak, i brojna druga pitanja, sve to sa spekta međunarodnog prava i međunarodnih odnosa pokreće pitanja i protest. Radi se o tome da, iako između Irana i SAD-a ne postoji rat, ali je američka država izvršila atentat na jednog iranskog vojnog zapovjednika i to na teritoriju treće zemlje. I to je pitanje koje treba biti procesuirano i osuđeno pred međunarodnim sudom.
O ličnosti generala Soleimanija moglo bi se dosta toga kazati. Ali ću u ovom kratkom vremenu ukazati na par stvari. On je bio neko ko je imao ključnu ulogu u uništenju nasilničke i okupatorske vlasti DAEISH-a u Siriji i Iraku. Sada se u najmanju ruku postavlja pitanje, zar između DAEISH-a i Sjedinjenih Država postoji neka institucionalna relacija da je Amerika bila primorana usmrtiti osobu koja je uništila DAEISH?
Po našem mišljenju ubistvo generala Soleimanija predstavlja kategoričan korak državnoga terorizma, treba se osuditi i treba se procesuirati pred međunarodnim pravnim organima. I naravno, ovo će zauvijek ostati crna mrlja u dosijeu upravljanja u Sjedinjenim Državama.
Tokom četiri decenije Iran je bio žrtva raznih oblika terora. Prve godine nakon pobjede islamske revolucije, teroristi povezani sa strancima u terorističkom aktu podmetanja bombe ubili su oko sedamdeset visokorangiranih državnih dužnosnika, i to se evo nastavilo sve do generala Soleimanija, a posljednji takav slučaj dogodio se prije nešto manje od mjesec dana, kada je izvršen atentat na istaknutog iranskog znanstvenika, generala Fakhrija. Činjenica da Iran uprkos svim ovim udarcima posezanja za terorom koji su ga snašli čvrsto stoji na nogama i traje i napreduje u znanstveno-tehnološkom i vojnom aspektu ne smije biti zapreka da se ne procesuiraju teroristi koji su počinili ovaj teror nad Iranom. Iran je stamen i čvrsto stoji, ali zločinci moraju biti procesuirani i osuđeni i dobiti kaznu za svoja zlodjela. A to je zadaća Međunarodne zajednice da ukine metode upravljanja zasnovane na teroru.
Zahvaljujem se na pažnji i strpljenju da saslušate moje izlaganje.